Svaka čast Beču, ali i mi svoje imamo. Bile su to riječi mog pokojnog oca koji bi uvijek 1. siječnja iz posebnog, luksuznog sivozelenkastog box pakiranja vadio ploče Ive Tijardovića na kojima je bila snimljena »Mala Floramye«. I onda smo, malo bunovni, malo umorni od noći, malo i negodujuć zbog »preozbiljne muzike«, na kraju ipak s istinskim zanimanjem slušali remek-djelo hrvatske operne glazbe nastalo u glavnom gradu Dalmacije, Splitu.

A u istom tom gradu po prilici kad je nastala i »Mala Floramye«, praizvedba joj je bila 1926. godine, izgrađena je i zgrada u današnjoj ulici Sv. Klare, odmah iznad porta. Lijepi stanovi, kakva je već bila gradnja tamo s prijelaza dvadesetih u tridesete godine prije Drugog svjetskog rata, pripala je baki i djedu Dina Bakića, danas studenta završne godine splitske Arhitekture. Preci su na žalost, kako to već biva s generacijama koje nam prethode, umrli, ostalo je njihovo blago, stan površine od oko 150 »kvadrata«. Što s njim? Isplati li se u Splitu ulagati u turizam? Imamo li mi uopće sredstava za investiciju i otplatu kredita s obzirom da je mama Branka ostala bez posla…. Rojila su se tako pitanja u obitelji Bakić da bi, na svu sreću turista kao i splitskog turizma, na kraju ipak pala odluka: idemo u apartmane!

Imaginacija arhitekta Dina

– Moj vam je Dino bio prvi na listi kad je upisivao Arhitekturu, ovdi u Splitu. I danas ide u red najboljih studenata tako da ima već i ponuda za ić’ radit’ vani. Želja nam je da ostane. Vidite, ovi su vam apartmani njegovo djelo, od tehničke pripreme, unutarnjeg uređenja, materijala, ma svega, čak i nekih slika na zidu, pohvalila nam se mama Branka koja je nakon beznađa izazvanog dobivanjem otkaza u godinama kad te na tržištu rada više malo tko želi, svoju novu realizaciju, svoj spas, pronašla u bavljenju turizmom.

Foto Roni Brmalj

– Mislim da Split ima tu snagu, da može biti jako dobar turistički grad. Nekad je to bilo samo tranzitno središte, danas ljudi ostaju. Želja mi je napraviti i interaktivnu videomapu ponude koju Split nudi, od povijesnih ili prirodnih znamenitosti pa sve do dobrih restorana kako bi naši gosti na maksimalno jednostavan način mogli uživati u svemu što im moj grad nudi, naglašava Dino.

A apartmani Monvi Luxury Suites u Klarinoj? Prošli smo u ovih nekoliko mjeseci skoro čitavu Hrvatsku i nagledali se vrhunskih vila, apartmana, soba. K tome, imamo i neku godinu tako da smo se i osobno nauživali turizma na raznim stranama svijeta. Ali smo, nakon ulaska u taj prostor – zašutjeli. I samo gledali. U nevjerici da je netko bio toliko kreativan i istodobno smion napraviti jednu vrhunsku posvetu Splitu. Gradu u kojem je nastala i »Mala Floramye« kao i još mnoge znamenitosti. Napravit apartmane koji se mogu bez problema nositi s konkurencijom u najznačajnijim svjetskim metropolama. Na kraju krajeva, vratili su Dino i njegova obitelj i samom Splitu ne samo dignitet sredine koja je uvijek znala činiti vrhunske iskorake u umjetnosti, glazbi, novinarstvu da bi danas na žalost prečesto bila isticana kao – loš primjer. Kad se osjeti energiju i ljepotu apartmana u splitskoj Klarinoj zaključuje se – ma ne, itekako ima nade, Split je naprosto pronašao put koji je spojem prošlosti i modernog turizma našao – budućnost.

Druga točka zbog koje Dalmaciju definitivno možemo označiti kao regiju koja u turističkom smislu dolazi je imanje, Agroturizam Kalpić u Radoniću. Seoce nedaleko Konjevrata, na »pola puta« između Šibenika i Drniša. A u njemu kuće za odmor – neke nove, neke adaptirane starine, u osnovi brojni aprtmani što čine skladnu, zaokruženu cjelinu. Naravno ima tu bazena, ima dječjih igrališta, bicikala, ali najviše čega ima – silno pozitivne energije vlasnika koji su kraju i tradiciji odjenuli moderno ruho tako da turisti u »Kalpiću« ne samo da odmaraju, oni na neki način putuju Damacijom kakva je nekad bila i onakvom kakva će tek postati, turizmom kakav Hrvatska samo poželjeti može.

​Svaka kuna u razvoj

– Je, istina je ima toga dosta u našoj ponudi, ali morate znati da već punih dvadeset godina, ma bile smo tada sestra i ja još srednjoškolke, svaku zarađenu kunu vraćamo ovom imanju. Nama je zadovoljstvo turista najveća sreća, osluškujemo sve njihove potrebe i u najkraćem roku, preko tri zimska mjeseca kada baš posla i nema, krećemo u radove, zorno nam je pojasnila svoj život, ali i onaj njezine šire obitelji Ivana Kalpić.

Foto Roni Brmalj

A tu je, kako se to čini u svim pravim dalmatinskim obiteljima, i otac Ivan kojeg se također – pita.

– Svi su mi se čudili kad sam tamo iza rata krenuo u potragu za poticajima kako bih u mom rodnom Radoniću pokrenuo turizam. Čuđenje je bilo najblaže što su izražavali u Šibeniku, ali ja sam vjerovao da je naša tradicija, da je Dalmacija i naš šibenski kraj ono nešto što turistima mora biti zanimljivo i privlačno. Da je bilo lako nije, nije bilo lako ni mojim curama s petnaestak godina ljeta provoditi tako da služe doručak i rede apartmane, ali i one su to voljele, kasnije se odškolovale u turizmu da bismo danas bili tu gdje jesmo, vratio nas je u prošlost »Kalpića« otac familije Ivan s kojim se danonoćnim radom, u kamenu i s mješalicom, krenula graditi jedna od najljepših posveta »šibenskom zaleđu« kako se još uvijek pomalo nehajno naziva dio Dalmacije koja dolazi. I dalje su na moru »rivijere«, ostalo je – »zaleđe«. Ako je sudit po »Kalpiću«, jako će se brzo promijeniti i ti stavovi.

Foto Roni Brmalj

Naravno, Dalmacija je i – prvi red do mora. I a tu svega, od naguranih kuća i apartmana, do pravih unikata, bisera zbog kojih se voli hrvatski turizam. Kad je Omiška rivijera u pitanju tu je simpatični Pisak gdje smo posjetili Villu Noru izraslu na litici iznad mora. Fantastičan mora biti ugođaj i opuštati se u njezinom bazenu jer pogled je… ma malo reći fantastičan. Bili smo dakle u Pisku, pa smo istinski uživali družeći se u obližnjim Mimicama, u apart hotelu Mistral sa zagrebačkom obitelji Žužul.

– No, no moj je suprug Mario rođeni Zagrepčan, ali su njegovi ipak Imoćani, dakle tu, gore iznad, vrlo blizu Mimica, dok sam ja baš s kontinenta, iz Zagreba, uvela nas je u priču o Mistralu Lili Zahrastnik Žužul.

Ljudi zarazne energije u Mimicama – koje kroz povijest krase brojni znameniti ljudi, pa tako i oni riječki: znanstvenik i vrhunski numizmatičar Bože Mimica ili njegova kći Karin koja je sasvim sigurno utemeljiteljica moderne gastronomske publicistike u Hrvatskoj – na samom moru, doslovno nekoliko metara od prirodnog šljunčanog žala koji kao nigdje drugdje na svijetu izazivaju divljenje turista na rivijeri od Omiša pa sve do Drvenika, pokazali su nam sve s čime žele usrećiti svoje goste. Da, baš tako, energija koju oni ulažu u posao je tolika da se ne može nazvati brigom da gostima bude sve samo »oke’« nego da baš – uživaju.

Foto Roni Brmalj

Kako drugačije nazvati da, uz jako lijepo uređene i maksimalno funkcionalne apartmane smještene metar do mora, u zaleđu svog objekta imaju i pravi wellness kutak s bazenom, saunom, sunčalištima, prostorom za druženje, roštiljanje, »kafenisanje«…. Nakon razgovora koji je prštio dobrom energijom i opet samo jedan zaključak: ma je i kamen, ma je i mramor, je i željezo čine palace, ali da bi palaci bili mjesto uživanja potrebni su ljudi.

A Lili i Mario to sasvim sigurno jesu! Put nas je nakon njih vodio do Podstrane u kojem Pansion Martin vodi unuka utemeljitelja dida Martina, Martina Mikuličić. Objekt koji je nedavo proslavio pola stoljeća poslovanja nalazi se također na samom moru, a kako je tu još i blizina Splita, jako dobro posluje. Mada ni ne čudi. Sobe su komforne, moderno uređene, besprijekorne kvalitete, u prizemlju je restoran zatvorenog tipa samo za goste hotela, a na dva, tri koraka od terase – plaža i more. Raj? Tako nekako.

Foto Roni Brmalj

​Tesla i Cravata

Nastavljamo put sjevera. Nekad industrijom opterećena Kaštela pretvaraju se u zanimljivi turistički spoj Splita i Trogira, Marine, pa sve tamo do rivijere prema Primoštenu, Žaboriću… Apartment Park u Kaštel Gomilici, vrlo ukusno i lijepo namješten, i more na – 300 metara. Da ne govorimo koliko je privlačan avio gostima koji dolaze u Split čija je zračna luka svega nekoliko kilometara od »Parka«.

Pa jedna od najprivlačnijih rivijera, ona u Vodicama. I jako, jako zanimljivo iznenađenje. Mila Španja vlasnica apartmana Refresh Boutique Apartmans. A iza jednog poprilično internacionalnog naziva – jako zanimljiva posveta Hrvatskoj. Apartmani naziva »Nikola Tesla« i »Cravata«. I ne samo da su tog naziva nego su minuciozno, nevjerojatno kreativno posvećeni pojmovima koji su jedan od najvećih doprinosa Hrvatske globalnoj zajednici.

Foto Roni Brmalj

– Turizam nije samo ležaj, soba, noćenje i odmor. Turizam je i iscrpna informacija o posebitostima kraja u koji su gosti došli. Konkretno posvetila sam jedan od njih jednom od najvećih znanstvenika koji je uostalom omogućio da svijet u kojem živimo bude ovakakav kakav jeste, a da bi sve bilo upečatljivo do kraja, opremila sam ga s nizom stvari koje su činile mozaik Teslinog života. Drugi je posvećen kravati, priči o njezinom povijesnom nastanku i značaju koji je imala na mušku modu, a također je hrvatskog podrijetla, istaknula nam je Španja. I zaslužila naš duboki naklon. Jako, jako zanimljiv iskorak u prezentaciji Hrvatske na jednom mikro planu kao što su to apartmani.

Pirovac raste iz mjeseca u mjesec. Uz sam središnji dio koji ljeti prima na tisuće turista koji osim u čistom moru uživaju i u jednom od najljepših arhipelaga u Hrvatskoj, Apartmani Mara. Zapravo lijepa, raskošna vila s apartmanima sa svojom plažom i rivom, a svega koju stotinu metara od Magistrale, prometnice što je prije izgradnje autoceste bila prometna kralježnica Dalmacije.

I na samom kraju dalmatinske odiseje – Zaton. Iz Tovarnika u Kanadu pa u privlačno mjesto šire Zadarske rivijere. Jako ugodna apartmanska kuća koju turisti masovno pohode u toplijim danima godine. S obzirom da nakon tog perioda stane i čitava logistička infrastruktura tog kraja, stane i iznajmljivanje. Iako bi se moglo i ono širiti u zimske mjesece. Apartmani Vesna nazvani po vlasnici prezimena Vukšević primjer su kako istovremeno biti visoko komercijalan, ali i jednako tako ugodan, kako unatoč blizini mora turistima ponuditi i bazen jer oni to danas vole, kako naprosto biti na usluzi, a ne ponekad na čak i bahatoj distanci, onima koji su razlog postojanja najmanje 20 posto hrvatskog BDP-a.

Da, »ona koja dolazi«. Baš kao što je »Mala Floramye« obilježila hrvatsku glazbenu povijest, Split i njegova regija to bi morali učiniti i u turističkom smislu kad je u pitanju – budućnost. Naravno, ma naravno, oni to svojim brojkama čine već i danas. Mada, objekti poput apartmana Bakićevih u splitskoj Klarinoj ili pak Agroturizma Kalpić učinit će to u dijelu priče koja osim rentanja »postelje i pijata« znači i turizam sa snažnim pečatom Dalmacije, onakav kakav jedini može značiti napredak u svakom smislu. I ne samo turističkom.

Complex Villa Vitae & Villa Pax

U Sutivanu na Braču, prvom mjestu koje se dotakne nakon dolaska iz Splita je Complex Villa Vitae & Villa Pax. I bez okolišanja možemo istaknuti kako je riječ o jednoj od apsolutno najboljih vila na Jadranu, objektu koji iako je smješten u samo središte Sutivana, zanimljivog gradića tipične otočne arhitekture nudi i apsolutno poželjnu privatnost. Kapacitet vile je 20 osoba kojima je na raspolaganju baš sve što se može poželjeti. Ova je vila, a ima ih na srednjodalmatinskim otocima još, ona treća karika na kojoj će se nastaviti razvijati dalmatinski turizam. Uistinu impresivno zdanje na ponos domaćem turizmu.

Vilsonova vila

Foto Roni Brmalj

Tko bi rekao da se u Raštanama Donjim razvio turizam?! Samo onaj tko ih je posjetio. A jedna od najzanimljivijih kuća za odmor koja se razvila u tom dijelu sv. Filipa i Jakova je i Olive garden paljka čiji je vlasnik Vilson Bratović. Smještena u masliniku koji broji 300 stabala idealno je uklopljena manja kamena kuća za odmor u kojoj su na jedan jako lijepi, emocionalni način isprepleteni tradicija ovog kraja i komfor koji traže turisti.

– Većinu svega napravio sam svojim rukama, a ne mislim ni tu stat’, stalno ću nešto dodavati. Ono na što posebno pazim je samoodrživost kuće – od vode do energije sve je stvoreno na način da se ni najmanje ne naruši ekološka besprijekornost našeg kraja, naglasio je Bratović.

Kuća Dida Bone

Foto Roni Brmalj

Na Murteru se nalazi Kuća Dida Bone koja uz zanimljivo uređenje posjeduje i apsolutnu posvećenost invalidima. Rijetko smo za cijele akcije nailazili na kuće koje dodatnu brigu vode o invalidima, kod Dida Bone to je dovedeno do besprijekornosti. S obzirom da posjeduju i unutarnji lift, kako nam je istaknula Ines Bonačić Dražić, suvlasnica objekta, spremna je za prihvat i omogućavanje svih pogodnosti kako bi se na odmoru dobro osjećali i najteži invalidi. Iako nemamo tu nagradu, Kuća Dida Bone zaslužuje najmanje priznaje za brigu o onima koji najčešće ne mogu u sebi brinuti – sami.