Intervju

Mario Poje, član žirija za izbor NajFotografa: “Za mladog fotografa najvažnije je ne biti isti kao drugi”

Ana Braškić

Foto: Mario Poje

Foto: Mario Poje

Dobro je imati uzore, inspiraciju i pokušati kopirati one čiji rad smatrate dobrim, ali ono radi čega će te se izdvajati od drugi i radi čega će baš vas angažirati za neki posao je ono po čemu ste posebni



Fotograf Mario Poje drugi je član žirija za izbor za NajFotografa kojeg ćemo vam predstaviti. Ovaj rođeni Varaždinac sa zagrebačkom adresom po struci je software developer, a fotografija je njegovo drugo zanimanje. Veliki je zaljubljenik u automobile i upravo njihovo fotografiranje jedan je od njegovih zaštitnih znakova. Osim toga ima sjajno oko za detalje, a motivi koji se nalaze na njegovim fotografijama zaista su brojni.


Više o natječaju za izbor NajFotografa doznajte OVDJE.


Kada se zaljubili u fotografiju?




– Stalno imam osjećaj da je to bilo nedavno, ali kad krenem zbrajati ima tome već podosta godina. U fotografiju sam se zaljubio u srednjoj školi kada je prijatelj od svoje tete iz Njemačke dobio fotoaparat na poklon. Džeparcem smo kupovali filmove za fotoaparat, crno-bijeli naravno, za onaj u boji nismo imali novaca.


U kojem trenutku ste shvatili da bi fotografija mogla prerasti u vaše drugo zanimanje?


– Onog trena kada sam odjednom trebao fotkati na dva mjesta, a jedan od njih je nazvao i rekao: »Želim da baš meni dođeš fotografirati događanje, a to ću ti i pošteno platiti.« Do tada sam fotografirao čisto iz zabave, to jest gušta.


SAMO DIO »FOTOGRAFIJE«


Koliko je važan fotoaparat kojim se radi?


– Pokušavam u kratkim crtama odgovoriti na ovo pitanje, ali uvijek brišem i ponovno pišem. Fotoaparat je alat i on je tu da vam olakša put do cilja. Vaš cilj je dobra fotografija, nju možete dobiti i dobrim i »lošim« alatom, razlika je samo u putu. Bolja oprema će vam stvari dosta olakšati, ubrzati, sve će biti kvalitetnije, ali opet ako nemate znanje korištenja tog alata, da je do zlata – neće vam dati dobre rezultate. Fotoaparat je samo dio »fotografije«.



Što kažete na sveprisutno fotografiranje mobitelima na svim događanjima? Koliko se mobitelom može napraviti dobra fotografija?


– Današnje generacije mobitela imaju dosta kvalitetne kamere u sebi i uz dobre svjetlosne uvjete mogu se dobiti dosta kvalitetne fotografije. Mobiteli imaju jednu prednost, a ta je da se te fotografije jako brzo mogu dijeliti društvenim mrežama. Nekim je to bitnije od same kvalitete mobilne fotografije koja u suštinu zadovoljava većinu korisnika. No, za kvalitetno fotografski pokriveno neko događanje morate angažirati nekoga s dobrom foto opremom jer većina događanja se odvija u ne baš povoljnim svjetlosnim uvjetima, a tu kvalitetna foto oprema briljira.


Što najviše volite fotografirati?


– Krenuo sam s ljudima, to jest obožavao sam fotografirati tweetUp-ove. TweetUp je nekad bilo jako popularan »offline« način druženja ljudi koji su inače često komunicirali online putem twitter društvene mreže. Tako bih ja fotografirao to događanje, sutradan objavio fotke, a ljudi bi si ih preuzeli i postavili kao profilne fotografije na twitteru, facebooku, instagramu i slično. Tako da sam zavolio fotografirati ljude i bilježiti njihove emocije. Osim ljudi obožavam fotografirati automobile, kao i krajolike, zapravo sve što može imati neki emotivan učinak na gledatelja.



PRENOŠENJE EMOCIJA


Imate li uzore u svijetu fotografije?


– Najdraža mi je Annie Leibovitz. Obožavam kolorit i emocije na njenim fotografijama. I najkompliciraniju scenu učini skroz jednostavnom.


Je li vam draža crno-bijela ili fotografija u boji?


– Ovisno o motivu. Neke fotografije samo u crno-bijeloj varijanti prenesu onu pravu emociju na njima.


Vaša specijalnost je fotografiranje automobila. Kako je došlo do toga?


– Aute obožavam od kad znam za sebe, prilika da fotografiram automobile je samo spojila dvije moje velike ljubavi, da ne kažem strasti. Društvene mreže su u tome uvelike pomogle, fotkao aute prijatelja za sebe, pa to vidjeli ljudi iz auto-industrije i korak po korak je došlo do lijepih suradnja s raznim auto magazinima i proizvođačima automobila.


Je li lakše snimati automobile ili ljude?


– Podjednako je i »teško« i lako. Fotografiranje automobila je tehnički možda malo zahtjevnije, treba imati i malo specifične opreme za taj vid fotografije, a i svjetlosni uvjeti se moraju poklopiti da sve paše. Dok je kod ljudi najteži dio – opustiti ih. Tako da izgledaju prirodno na fotografijama, morate malo biti i psiholog.



Što je najvažnije da bi se napravila dobra fotografija automobila?


– Prvo morate dobro proučiti automobil koji fotografirate, kakve je boje, da li je boja sjajna ili mat, da li je svjetliji ton, tamniji ton i slično. Onda birate scenu u koju će te staviti automobila, pa nakon toga doba dana kada će te fotografirati, ljude koji će vam pomagati (pogotovo za neke zahtjevnije snimke koje radite u vožnji iz jednog automobila uz drugi…). I na kraju – obrada.


BACKSTAGE FOTOGRAFIJA


Koliko traju pripreme za snimanje kampanje za novi automobil?


– Što češće fotografirate to ste brži i u pripremama. Dok za fotografiranje ljudi pripremu radite iste sekunde kad osoba ulazi u vaš studio, za automobile, kao što sam ranije naveo, treba znati neke parametre unaprijed.


Kakva su vaša iskustva s modnom fotografijom?


– Obožavam modnu fotografiju, upijam svaki novi Max Marin katalog, ali taj vid fotografije nisam puno radio. Često sam prisutan na modnim događanjima, pogotovo uz našu poznatu Alexandru Dojčinović, no moj dio je backstage fotografija, to mi bolje leži. Hvatati »mood« događanja i emocije na licu. Storytelling.


Iskusni ste i u snimanju portreta. Što je važno da bi se snimio dobar portret?


– Najvažnije je opustiti osobu koju fotografirate jer svaka i najmanja napetost se vidi na fotografijama. Druga bitna stvar je svijetlo, probati podesiti svijetlo tako da se naglase dobre strane nečijeg lica, a malo prikriju one manje atraktivne. Svako lice je drugačije, to jest svaka osoba je drugačije, drugačija kombinacija boja kože, kose, osmijeha…



Nije vam strano niti fotografiranje životinja. Je li to možda najteže?


– Pa zapravo životinje su jako zahvalni modeli. Imam sreću da u obitelji imamo dosta domaćih životinja, od mačaka, preko pasa, pa sve do konja tako da sam imao prilike napraviti dosta njihovih fotografija. Divlje životinje pak sam imao prilike fotografirati, za sada, samo u zoološkim parkovima.



NOVI IZAZOVI


Što biste poručili mladim fotografima koji tek počinju s karijerom?


– Samo jedno – njegujte svoj stil. Dobro je imati uzore, inspiraciju i pokušati kopirati one čiji rad smatrate dobrim, ali ono radi čega će te se izdvajati od drugi i radi čega će baš vas angažirati za neki posao je ono po čemu ste posebni. Ne zato jer ste isti kao i drugi.


Što ćete biti bolji bit će više podmetanja nogu, ljubomornih pogleda i slično. Nemojte biti osvetoljubivi i zapravo se fokusirajte više na to da izgrađujete sebe, a manje na to što drugi misle.


Koje su vam neispunjene želje kad je fotografija u pitanju?


– Pa zapravo si, fotografski gledano, ispunjavam želje svaki dan, novi izazovi me uvijek vesele. Želim si zapravo da više imam vremena za fotkanje za vlastiti gušt, bez rokova i zadanih okvira…



Fotoaparat je alat i on je tu da vam olakša put do cilja. Vaš cilj je dobra fotografija, nju možete dobiti i dobrim i »lošim« alatom, razlika je samo u putu



Osim ljudi obožavam fotografirati automobile, kao i krajolike, zapravo sve što može imati neki emotivan učinak na gledatelja



Foto: Mario Poje