CRVENI NOSOVI

Klaunovi doktori: Smijehom protiv straha i tuge

Karolina Krikšić

Trenutačno u Udruzi djeluje 12 klaunova doktora od kojih su dvoje još u procesu pripremnog treninga od šest mjeseci tijekom kojeg prolaze edukacije u Međunarodnoj školi humora u Beču u okviru međunarodne organizacije RED NOSES Clowndoctors International



Bila je to uobičajena vizita doktorice Đumbus i doktora Kalcijuma. Mjesto radnje je Dječja bolnica Kantrida KBC-a Rijeka, a osim njih dvoje u bijelim kutama, u glavnim ulogama našli su se i svi mali i oni nešto veći pacijenti koji su se tog ponedjeljka zatekli na odjelima spomenute bolnice. Ono što im je zajedničko, svakako je osmijeh koji se prije ili kasnije pojavio, kako kod malih pacijenata, tako i kod njihovih roditelja, ali i osoblja bolnice. Klaunovima, naravno, osmijeh je stalno titrao na licu, osim u onim rijetkim trenucima kad bi se neko dijete, ne očekujući šarene, raspjevane doktore – rasplakalo. Srećom, kako se i očekuje od njih, dr. Đumbus i dr. Kalcijum imaju i za taj problem spremno rješenje. Prema njihovim riječima, recept koji u takvim situacijama uvijek pomaže je improvizacija, no treba napomenuti da je riječ o improvizaciji temeljenoj na sustavnoj edukaciji i stalnim umjetničkim usavršavanjem.


  Naime, Nives Soldičić i Marko Kalc (u bolnici poznatiji kao dr. Đumbus i dr. Kalcijum) riječke su snage Udruge CRVENI NOSOVI klaunovidoktori koja djeluje s ciljem ublažavanja patnji bolesnim osobama te olakšavanja procesa oporavka pomoću humora kao terapeutskog sredstva.


  Prema riječima Mladenke Majerić, izvršne direktorice Udruge, i jedne od rijetkih koja se, kažu klaunovidoktori, u Udruzi bavi neozbiljnim poslom, edukacija traje oko šest mjeseci.  

 Dugotrajna priprema


– Trenutačno u Udruzi djeluje 12 klaunovadoktora od kojih su dvoje još u procesu pripremnog treninga koji traje oko šest mjeseci i tijekom kojeg prolaze edukacije u Međunarodnoj školi humora u Beču u okviru međunarodne organizacije RED NOSES Clowndoctors International čija smo partnerska organizacija, te u u Hrvatskoj u organizaciji naše udruge. Osim toga, postoji proces pripremnih posjeta bolnici gdje novi klaunovi posjećuju nekoliko puta bolnice u civilu, zatim kao treći klaun, nakon toga kao drugi klaun-junior, a sve je to put koji treba proći da bi postali samostalni u izvođenju programa, odnosno da dobiju osnove za provedbu posjeta bolnici, koje se zatim nadograđuju daljnjim edukacijama i supervizijama, objašnjava Majerić dodajući da je trenutačno u pripremi i program certifikacije klaunovadoktora.





Prema riječima Mladenke Majerić, klaundoktor može postati svaka osoba koja pošalje svoj umjetnički životopis i prijavi se na sudjelovanje na audiciji za klaunovedoktore koje Udruga CRVENI NOSOVI klaunovidoktori organizira u prosjeku dva puta godišnje u Zagrebu, Rijeci ili Osijeku, ovisno gdje postoji potreba za novim klaunovima.


  – Dakle, bitno je da osoba koja želi postati klaundoktor ima početnog umjetničkog iskustva budući da ono što klaunovi rade su izvedbene umjetnosti u bolnicama te osoba treba imati određenih umjetničkih vještina, iskustva i puno želje za učenjem i napredovanjem u umjetničkom smislu. Također, traži se i posebna senzibilitet za misiju udruge i rad s bolesnima i nemoćnima, napominje Majerić, a riječki klauni dodaju da je nužna i želja za stalnim usavršavanjem.


  – Moram priznati da nisam očekivala je da je klaun tako kompleksan. Sve čime sam se i prije bavila – fizičko kazalište, gluma, ples – pomaže mi u izgradnji mog klauna, no uvijek ima »još nešto«, govori Nives Soldičić, a Marko Kalc dodaje da u tom smislu važnu ulogu imaju i radionice.


  – Svaki mjesec imamo radionicu u Zagrebu koju vode razni inozemni mentori ili mi sami. Osim toga, u Beču, gdje je ujedno i krovna organizacija ROTE NASEN Clowndoctors od koje je cijela ideja počela, postoji Međunarodna škola humora koja je osmišljena kako bi klaunovima dala mogućnost besplatnog pohađanja raznih radionica u trajanju od nekoliko dana vođenih od renomiranih inozemnih umjetnika, pedagoga, glumaca, glazbenika. Iznimno su kvalitetne radionice na kojima sam puno naučio i ismijao se do suza. Svaka od njih je uistinu kao riznica s blagom, govori nam Marko.



  Tim bi se programom, naime, postiglo to da posjeti klaunovadoktora bolnicama zaista budu na visokoj razini umjetničke izvedbe i prilagođeni potrebama bolesnih i nemoćnih jer klaunovidoktori svojim posjetama mijenjaju bolničko okruženje straha i tuge donoseći osmijeh i nadu.


  – Zato klaunovi nisu volonteri, već predani profesionalci koji moraju znati što rade u bolničkom okruženju i kako to raditi na dobrobit djece, njihovih roditelja, ali i bolničkog osoblja. Time se naša misija donošenja humora i životne radosti bolesnima i nemoćnima ostvaruje u svakom kontaktu klauna i djeteta ili nemoćne osobe i zaista utječe na njihovo psihičko, ali i na fizičko stanje. Smijeh kao pozitivna strategija borbe s bolesti i nemoći ima terapeutski učinak i zato su klaunovidoktori tako poželjni »gosti« naših bolnica, objašnjava Mladenka Majerić, a u praksi potvrđuju Nives i Marko.  

  Iako su kao klaunovi šašavi i šlampavi, Nives Soldičić i Marko Kalc itekako ozbiljno shvaćaju svoje uloge klauna.


  – Moram priznati da se, kako vrijeme odmiče, sve bolje i bolje osjećam kao klaun. Svakako, tome mi uvelike pomažu brojne edukacije i, naravno, iskustvo zahvaljujući kojem moj klaun raste i postaje sve profesionalniji. Vidim da i djeca sve bolje reagiraju na njega. Možda je to najizraženije na Odjelu onkologije gdje djeca duže borave, znaju da dolazimo dva puta mjesečno i s nestrpljenjem nas iščekuju, govori nam dr. Đumbus, dodajući da se na ostalim odjelima, gdje djeca kraće borave pa ih vide tek jednom, zna dogoditi da se mlađa djeca rasplaču, dok je stariju ponekad teško nasmijati.  

 Dr. Đumbus i Dr. Kalcijum


– Ipak, sve smo uspješniji u tome da nas brzo prihvate, bez obzira na dob, govori nam Nives.


  Baš kao i ona, i Marko uživa u svojoj ulozi dr. Kalcijuma.


  – Volim biti klaundoktor jer mi omogućava da poprimim drugačiji karakter koji mi pak dopušta da istražujem onu umjetničku, kreativnu, klaunsku stranu sebe koju onda projiciram na djecu u bolnici. Riječ je o izuzetno plemenitom i predivnom poslu koji radimo jer se mi uistinu kao klaunovi u bolnici hranimo dječjim smijehom i veseljem. Za nas je to hrana koja nas gura dalje da budemo još bolji i predaniji u tome što radimo, objašnjava Marko Kalc ističući da je njihov jedini cilj donijeti veselje i razigranost djeci koja dane ili čak mjesece provode u jednoj sobi.


  – Izuzetan je osjećaj kada napustimo sobu iz koje se čuje glasan dječji smijeh, a u kojoj je samo nekoliko trenutaka ranije dijete bilo potišteno i neraspoloženo, kaže nam dr. Kalcijum.


  A kad netko voli ono što radi, obično i svi ostali vole to što radi. Uvjerili smo se u to i sami, ali i dobili potvrde sa svih strana.


  Tako, primjerice, sestra Lidija Sertić s Odjela za neurologiju i endokrinologiju priznaje da je zabavnije one dane kad su viziti dr. Đumbus i dr. Kalcijum.


  – Za djecu je dobro da se nešto događa što će im razbiti monotoniju. Dobro je da se djeca ovdje zadržavaju kratko i obično dolaze »naoružani« mobiteljima i tabletima kako im ne bi bilo dosadno, no ništa ne može nadomjestiti zabavu »uživo«, smatra sestra Lidija.  

 Posebna kemija


S njom se slaže i Predstojnik Klinike za pedijatriju prof. dr. Goran Palčevski.


  – O klaunovimadoktorima mogu samo pozitivno pričati i zaželjeti da nam dolaze i češće. Ono što nas posebno veseli jest to da su njima zadovoljni i djeca i roditelji jer sasvim je jasno da je ljepše da u bolnici odzvanja smijeh, a ne dječji plač, napominje Palčevski ponosan na činjenicu da je prije dvije gotovo dvije godine upravo Dječja Bolnica Kantrida bila prva bolnica izvan Zagreba u koju su dolazili klaunovidoktori.


  Damira Omić jedna je od zadovoljnih majki koju je dolazak klaunovadoktora u prvi mah više razveselio negoli 2-godišnjeg Denija.


  – Malo se uplašio jer se jako boji doktora, no brzo se opustio. Iznenadili su nas sve, pozitivno, naravno. Deniju je to prvi susret s klaunovima i nakon prvotnog opreza, pokazao je zanimanje za njihove rekvizite i ono što rade, govori nam mama Damira pozdravljajući ovakve programe.


  A ta posebna »kemija« kojom klaunovidoktori osvajaju sve oko sebe, spoj je njihove specifične umjetnosti, humanosti i želje da svoje darove i talente koriste za dobrobit bolesnih i nemoćnih, te na taj način »mijenjaju« svijet.


  – Svaki klaun u sebi ima prije svega želju da promijeni svijet kako bi bio bolje i ljepše mjesto za život. Iako zvuči pomalo idealistički, upravo svojim radom u bolnici klaunovidoktori vrlo konkretno pridonose tome cilju i zaista su »ljekovita radost« kako je izjavila jedna naša klaunesa, zaključuje Mladenka Majerić