Prema riječima Mladenke Majerić, klaundoktor može postati svaka osoba koja pošalje svoj umjetnički životopis i prijavi se na sudjelovanje na audiciji za klaunovedoktore koje Udruga CRVENI NOSOVI klaunovidoktori organizira u prosjeku dva puta godišnje u Zagrebu, Rijeci ili Osijeku, ovisno gdje postoji potreba za novim klaunovima.

  – Dakle, bitno je da osoba koja želi postati klaundoktor ima početnog umjetničkog iskustva budući da ono što klaunovi rade su izvedbene umjetnosti u bolnicama te osoba treba imati određenih umjetničkih vještina, iskustva i puno želje za učenjem i napredovanjem u umjetničkom smislu. Također, traži se i posebna senzibilitet za misiju udruge i rad s bolesnima i nemoćnima, napominje Majerić, a riječki klauni dodaju da je nužna i želja za stalnim usavršavanjem.

  – Moram priznati da nisam očekivala je da je klaun tako kompleksan. Sve čime sam se i prije bavila – fizičko kazalište, gluma, ples – pomaže mi u izgradnji mog klauna, no uvijek ima »još nešto«, govori Nives Soldičić, a Marko Kalc dodaje da u tom smislu važnu ulogu imaju i radionice.

  – Svaki mjesec imamo radionicu u Zagrebu koju vode razni inozemni mentori ili mi sami. Osim toga, u Beču, gdje je ujedno i krovna organizacija ROTE NASEN Clowndoctors od koje je cijela ideja počela, postoji Međunarodna škola humora koja je osmišljena kako bi klaunovima dala mogućnost besplatnog pohađanja raznih radionica u trajanju od nekoliko dana vođenih od renomiranih inozemnih umjetnika, pedagoga, glumaca, glazbenika. Iznimno su kvalitetne radionice na kojima sam puno naučio i ismijao se do suza. Svaka od njih je uistinu kao riznica s blagom, govori nam Marko.

  Tim bi se programom, naime, postiglo to da posjeti klaunovadoktora bolnicama zaista budu na visokoj razini umjetničke izvedbe i prilagođeni potrebama bolesnih i nemoćnih jer klaunovidoktori svojim posjetama mijenjaju bolničko okruženje straha i tuge donoseći osmijeh i nadu.

  Iako su kao klaunovi šašavi i šlampavi, Nives Soldičić i Marko Kalc itekako ozbiljno shvaćaju svoje uloge klauna.

 Dr. Đumbus i Dr. Kalcijum

– Ipak, sve smo uspješniji u tome da nas brzo prihvate, bez obzira na dob, govori nam Nives.

  Baš kao i ona, i Marko uživa u svojoj ulozi dr. Kalcijuma.

  – Volim biti klaundoktor jer mi omogućava da poprimim drugačiji karakter koji mi pak dopušta da istražujem onu umjetničku, kreativnu, klaunsku stranu sebe koju onda projiciram na djecu u bolnici. Riječ je o izuzetno plemenitom i predivnom poslu koji radimo jer se mi uistinu kao klaunovi u bolnici hranimo dječjim smijehom i veseljem. Za nas je to hrana koja nas gura dalje da budemo još bolji i predaniji u tome što radimo, objašnjava Marko Kalc ističući da je njihov jedini cilj donijeti veselje i razigranost djeci koja dane ili čak mjesece provode u jednoj sobi.

  – Izuzetan je osjećaj kada napustimo sobu iz koje se čuje glasan dječji smijeh, a u kojoj je samo nekoliko trenutaka ranije dijete bilo potišteno i neraspoloženo, kaže nam dr. Kalcijum.

  A kad netko voli ono što radi, obično i svi ostali vole to što radi. Uvjerili smo se u to i sami, ali i dobili potvrde sa svih strana.

  Tako, primjerice, sestra Lidija Sertić s Odjela za neurologiju i endokrinologiju priznaje da je zabavnije one dane kad su viziti dr. Đumbus i dr. Kalcijum.

 Posebna kemija

S njom se slaže i Predstojnik Klinike za pedijatriju prof. dr. Goran Palčevski.

  – O klaunovimadoktorima mogu samo pozitivno pričati i zaželjeti da nam dolaze i češće. Ono što nas posebno veseli jest to da su njima zadovoljni i djeca i roditelji jer sasvim je jasno da je ljepše da u bolnici odzvanja smijeh, a ne dječji plač, napominje Palčevski ponosan na činjenicu da je prije dvije gotovo dvije godine upravo Dječja Bolnica Kantrida bila prva bolnica izvan Zagreba u koju su dolazili klaunovidoktori.

  Damira Omić jedna je od zadovoljnih majki koju je dolazak klaunovadoktora u prvi mah više razveselio negoli 2-godišnjeg Denija.

  – Malo se uplašio jer se jako boji doktora, no brzo se opustio. Iznenadili su nas sve, pozitivno, naravno. Deniju je to prvi susret s klaunovima i nakon prvotnog opreza, pokazao je zanimanje za njihove rekvizite i ono što rade, govori nam mama Damira pozdravljajući ovakve programe.

  A ta posebna »kemija« kojom klaunovidoktori osvajaju sve oko sebe, spoj je njihove specifične umjetnosti, humanosti i želje da svoje darove i talente koriste za dobrobit bolesnih i nemoćnih, te na taj način »mijenjaju« svijet.

  – Svaki klaun u sebi ima prije svega želju da promijeni svijet kako bi bio bolje i ljepše mjesto za život. Iako zvuči pomalo idealistički, upravo svojim radom u bolnici klaunovidoktori vrlo konkretno pridonose tome cilju i zaista su »ljekovita radost« kako je izjavila jedna naša klaunesa, zaključuje Mladenka Majerić