Danas se u Rijeci održava druga utrka Magenta 1 B2B Run, a okupit će oko tisuću zaposlenika koji su izašli iz svojih ureda i sa svojih radnih mjesta te odlučili potrčati i tako razbiti svoju dnevnu rutinu. Utrka se odvija na pet kilometara, a o njoj i o trčanju kao sportskom i rekreativnom izboru razgovaramo s njezinim ambasadorom, Bojanom Mušćetom. Riječanin kojeg znamo kao nekadašnjega glavnog urednika Vala, novinara koji je pisao i za Novi list, glazbenog kritičara, dobitnika Porina, stručnjaka za odnose s javnošću i književnika koji nastupa s Ri Litom ovoga puta u rodni grad stiže u novoj ulozi – kao aktivni trkač i kapetan HT-ovog tima u utrci što se danas održava na Rivi, tržnici i Molo Longu.

Kako je počela vaša trkačka priča?

– Moja je prava trkačka priča započela upravo na mom radnom mjestu. Do prije tri godine povremeno sam trčao na zagrebačkom savskom nasipu, samostalno, bez nekih naglašenijih tjelesnih i zdravstvenih učinaka, uglavnom kad se trebalo osloboditi viška kilograma i to mi je bio jedini motiv.

U tom smislu mislio sam da je moja kolegica s posla koja je krenula u školu trčanja sasvim polupala lončiće. Najprije: ide u školu trčanja. Pa svatko zna trčati, zašto treba ići u školu, mislio sam. Drugo, više je ništa nije zanimalo, samo modeli tenisica, sportskih satova i opreme za trčanje. To sam još mogao i razumjeti, ali kad sam vidio da ide na trčanje nakon posla dok je vani prolom oblaka, zaključio sam da je vjerojatno zlostavljaju i da će netko nauditi njezinim roditeljima ako ne dođe na trening. A kad je rekla da ide trčati polumaraton u Bratislavu i to prikazala kao vrhunac treninga u školi trčanja ništa mi nije bilo jasno.

Stiješnjen privatnim i poslovnim obvezama, htio sam i ja neku rekreaciju, sudoku, šah ili golf, a ona me uspjela nagovoriti da krenem barem na uvodni sat u školu čije ime u tom trenutku nisam ni upamtio. Tako sam se, pun skepse, uputio u tu trkačku sektu spreman da moj jedini trkački angažman bude bježanje glavom bez obzira. No, kad sam vidio mnoštvo ekipe koja širi pozitivne vibracije bez ograničenja, da nitko nikoga ne prisiljava ni na što i da već dugo nisam vidio skup s toliko nasmijanih lica, odlučio sam napraviti prve korake. Još kad su mi objasnili da me je u školu primila najizdržljivija Hrvatica Veronika Jurišić koja trči 24 sata, molim?!, bez problema s osmijehom, dvojbi više nije bilo: ima tu nešto što valja iskušati.

Mijenjanje navika

Zašto ste odabrali baš trčanje?

– Trčanje sam, dakle, odabrao na nagovor, no s informacijama koje danas imam – ciljano bih ga opet odabrao. Posrijedi je aktivnost koja se cijele godine može provoditi vani, što itekako utječe na otpornost organizma. Za trčanje nije potrebno izdvajati velika sredstva – dovoljno je nabaviti kvalitetne tenisice, a ostalo može biti i priručno. Potom, sve veći broj ljudi trči, stvara se zajednica sjajnih osoba s kojima je pravo zadovoljstvo razgovarati i družiti se, i na treninzima i na utrkama. Utrke su pravi spektakl, doživljaj koji se pamti, a sjajno je to da sam ja samome sebi jedini takmac. Svi navijaju za mene, kao što ja navijam za sve, da budu čim bolji, da nadiđu svoja ograničenja i postignu najbolji rezultat.

Trči Bojan, trči

Ono što mi je bilo čudno na početku – pa kako ću trčati kad je hladno, kad pada kiša ili kad je prevruće – nakon prvog treninga postalo je posve uobičajeno. Bez obzira na vremenske prilike – trči se, množe se kilometri, podiže se forma, izgled je sve bolji, a umjesto dnevne doze žaljenja na sve i svašta, trkači imaju dnevnu dozu ozarenosti i optimizma koju bezrezervno dijele.

Kako se trčanje uklopilo u vaš dnevni ritam?

– Kad sam počinjao s treninzima, nije bilo nekih problema. Dvadesetak minuta treninga plus zagrijavanje i istezanje mogu se uklopiti u svaki raspored. No, kako su apetiti i forma rasli, kasniji trosatni treninzi i prevaljivanje razdaljina do 30 kilometara podrazumijevali su i mijenjanje životnih navika. I to na bolje. Treniram triput na tjedan i upravo zbog toga nastojim pomno isplanirati i uskladiti sve obveze fokusirajući se na ono što je bitno.

Najteže je kad se zbog ozljede mora pauzirati s treninzima. Nije toliko problem kasnije se vratiti u formu, problem je razdoblje kad valja mirovati. Svi trkači su toliko naviknuti na ritam treninga da im i tjelesno nedostaje odlazak na stazu i pokret. Stoga se tu uvijek valja držati savjeta liječnika i nestrpljivost zamijeniti nadom da će sve opet biti u redu jer uglavnom se svi nakon razdoblja rehabilitacije i vraćaju trčanju.

Osim treninga, od veljače do studenog su i utrke vikendom, odabirem one raznih duljina, ponajviše one na deset kilometara i polumaratone, dok na 5 kilometara trčim uglavnom kad se organizira Magenta 1 B2B Run. Dosad sam bio na svim utrkama, dvaput u Zagrebu i Splitu i jednom u Rijeci i Osijeku.

Utrka za poslovnjake

Po čemu je Magenta 1 B2B Run poseban? Što ga čini drukčijim?

– Magenta 1 B2B Run je standardna utrka po mnogo čemu. Posrijedi je, zapravo, najveći poslovni event u Hrvatskoj koji okuplja više od pet tisuća ljudi. Kao i u drugim zemljama, ovdje nastupaju samo zaposlenici raznih kompanija, no za razliku od klasičnih utrka, Magenta 1 B2B Run omogućuje i onima koji inače ne trče da tih pet kilometara uspješno svladaju i osjete jedinstvenu atmosferu kakva vlada na natjecanjima.

Snimio Sergej DRECHSLER

Upravo stoga je i Hrvatski Telekom postao partner u organizaciji utke, a ove godine čak 700 zaposlenika trči na četiri utrke. Svakom zaposleniku kompanija je platila kotizaciju i osigurala majicu za trčanje, cilj je da dođu na start, pa makar prehodali tih pet kilometara. No, Magenta 1 B2B Run potaknula je i dodatne aktivnosti, pa samo, kao i neke druge kompanije, osnovali running team, odnosno okupili zaposlenike koji žele krenuti od nule i biti sigurni da će pretrčati pet kilometara. Tako je sada dvjestotinjak zaposlenika HT-a iz Zagreba u školi trčanja i oni će biti spremni za nastup u Zagrebu u rujnu. Nadam se da ćemo i u drugim gradovima organizirati slično, a vjerojatno će u Zagrebu krenuti i nove generacije zainteresiranih. Smatram da je ta škola i Magenta 1 B2B Run sjajan prvi korak za ulazak u svijet trčanja. Uvjeren sam da će danas-sutra mnogi od tih početnika sudjelovati na polumaratonima ili, čak, maratonima.

S druge strane, Magenta 1 B2B Run utječe na povezanost ljudi u kompaniji, osjećaju se kao dio jednog tima izvan standardnih poslovnih obveza i na dan utrke oni jednostavno dišu na drukčiji način. Na neki način, nastup za tim svoje kompanije je kao nastup za reprezentaciju. I u tom nastupu svi su pobjednici, svatko tko je pretrčao tih pet kilometara, bez obzira na rezultat.

Businessu trebaju tenisice

Kako kao ambasador prve hrvatske poslovne utrke motivirate kolege, prijatelje i okolinu da se počnu baviti trčanjem?

– Najprije treba početi hodati, odnosno priuštiti si vrijeme za tjelesnu aktivnost. Pokušavam kolegama objasniti da tjedno osiguraju par sati za boravak u prirodi, bilo kakvo razgibavanje, pa makar i šetnju. To je ono što će ih zacijelo opustiti, bit će rasterećeniji i bolje će se osjećati. Nakon toga, mogu se početi baviti bilo kojom rekreativnom aktivnošću koja će im donijeti zadovoljstvo, a najčešće su to dijelovi triatlona – biciklizam, plivanje ili trčanje.

Trčanje je najjednostavnije, jer nije nužna vodena površina niti prijevozno sredstvo, a efekti trčanja lijepo se mogu ukalupiti u druge sportove kao što su nogomet, košarka, tenis… U svakom mjestu ili gradu može se trčati. Možda je još prije par godina bilo čudno vidjeti da netko usred gradske vreve trči ulicama, no to je danas posve standardan prizor, svugdje u svijetu.

Trčao sam ulicama Hong Konga, Las Vegasa, New Yorka, Barcelone, Berlina i drugih gradova i svaki trkač koga bih sreo bio je moj prijatelj, mahnuo bi u znak pozdrava, nerijetko bismo nakon takvoga treninga ili utrke i razmijenili iskustva. Trčanje je sport u kojem rekreativci mogu ravnopravno nastupati s olimpijskim prvacima u pojedinim trkama i to je iskustvo koje može zaintrigirati mnoge neodlučne kolege. Kad se tome dodaju neki benefiti za kojima svi žude, regulacija tjelesne težine i oblikovano tijelo, onda se barijere tope i mnogi odlučuju dokoličarske sate zamijeniti aktivnim pristupom.

Koje vrijednosti iz trčanja možete primijeniti u poslu?

– Mnogo je vrijednosti koje se mogu primijeniti. Već sam naglasio fokusiranost. To znači da se mora znati upravljati vremenom, ali ne tako da to bude opterećenje nego da tu bude dio dnevne rutine. Za vrijeme trčanja razina stresa drastično opada, pa se i tu vještinu također može primijeniti na poslu.

U kompetitivnosti, trčanje pokazuje na koji način možemo biti još bolji, kvalitetnije obavljati svoj posao i shvatiti da realizacija ovisi ponajprije o nama i našim mogućnostima. Također, trčanje pokazuje kako možemo jednostavno nadvladati svoje strahove i ograničenja te svoj posao obavljati efikasnije. Definitivno, businessu su potrebne tenisice.

Danas, u četvrtak, 1. lipnja Magenta 1 B2B Run održava se u Rijeci. Što očekujete od utrke?

– Riječani ove godine izlaze u dvostruko većem broju nego lani, bit će ih tisuću i to na novoj trasi staze koja će prolaziti i placom. U svakom slučaju, bit će to još jedan veliki sportski spektakl u Rijeci.