U siječnju ove godine osnovan je Pastoralni odsjek Riječke nadbiskupije za pastoral branitelja, članova njihovih obitelji i stradalnika Domovinskog rata, a za voditelja Odsjeka imenovan je vlč. Mario Tomljanović, generalni vikar Riječke nadbiskupije, na razdoblje od pet godina.

O dosadašnjim aktivnostima Odsjeka, na koje se načine Nadbiskupija ranijih godina brinula za branitelje, o pastoralnim potrebama, o oprostu, za Novi list govori vlč. Mario Tomljanović.

Želja za suradnjom

Na koje se načine Riječka nadbiskupija brinula za hrvatske branitelje prije osnivanja Odsjeka?

– I prije osnivanja Odsjeka svećenici Riječke nadbiskupije bili su uz hrvatske branitelje i njihove obitelji kroz redoviti pastoralni rad. Susretali su ih u župama, razgovarali s njima, slavili mise za poginule, bili na raspolaganju za ispovijed i duhovni razgovor te sudjelovali u obilježavanju važnih obljetnica i komemoracija.

Poticaj da se ta briga dodatno organizira došao je od Hrvatske biskupske konferencije, koja je prepoznala potrebu za sustavnijim radom s braniteljima i njihovim obiteljima. Naš nadbiskup mons. Mate Uzinić prihvatio je tu inicijativu i među prvima u Hrvatskoj osnovao Odsjek za pastoral branitelja, članova njihovih obitelji i stradalnika Domovinskog rata.

Uz vas kao voditelja, Odsjek čine i šest predstavnika braniteljskih udruga. Tko su oni i na koje načine surađujete?

– Odsjek je osnovan kako bismo kroz dijalog promišljali o potrebama i planirali pastoralne aktivnosti.

Na prvom susretu sudjelovali su predstavnici braniteljskih i stradalničkih udruga iz Primorsko-goranske županije: Zajednica udruga Domovinskog rata PGŽ-a, Udruga roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata PGŽ-a, Udruga udovica poginulih branitelja Domovinskog rata PGŽ-a, Klub braniteljica Udruge 9. gardijske brigade, Udruga hrvatskih branitelja Domovinskog rata Kastav, Udruga specijalne policije iz Domovinskog rata »Ajkula«, Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata PGŽ-a, Udruga 3. bojne 111. brigade HV-a, Udruga 138. brigade »Goranski risovi«, posebno sam ponosan na branitelje, udovice i supruge koji su došli te svojim sudjelovanjem potvrdili važnost ovoga susreta.

Sudjelovanje ovako velikog broja udruga pokazuje koliko je snažna želja za suradnjom.

Iako je Odlukom predviđeno šest predstavnika, u praksi se pokazalo da postoji potreba za širim uključivanjem, pa se još promišlja o konačnom izboru članova. Namjera je da glas branitelja bude što zastupljeniji.

Duhovna blizina

Koje su bile aktivnosti Odsjeka od osnivanja? Koliko vam se dosad branitelja javilo za ispovijed ili osobni razgovor?

– Prvi korak bio je susret s predstavnicima braniteljskih udruga 3. ožujka, na kojem smo definirali smjernice rada i predstavili planirane inicijative: svete mise, duhovne obnove, tribine o braniteljskim temama i hodočašća.

Posebno snažan znak blizine bio je obred pranja nogu na Veliki četvrtak, u kojem su članovi braniteljskih udruga bili »apostoli«.

Nadbiskup riječki tom je gestom pokazao blizinu i poštovanje prema braniteljima te naglasio potrebu trajne duhovne skrbi za one koji i danas nose posljedice rata.

Uključili smo se i u trodnevnicu sv. Vida, sudjelujući u molitvenom programu u katedrali i pridonoseći duhovnoj pripravi vjernika grada Rijeke.

Susrećem se s braniteljima koji mi se obraćaju prema svojim potrebama. Netko želi razgovor, netko ispovijed, a nekome je dovoljno da se zajedno pomolimo.

Koje pastoralne potrebe su vam u fokusu u budućnosti? Na koje načine Crkva pomaže i može pomoći braniteljima i njihovim obiteljima?

– Crkva pomaže braniteljima prije svega duhovnom blizinom. Moja se služba sastoji u duhovnoj pratnji branitelja, obitelji i stradalnika Domovinskog rata te raspoloživosti za duhovni razgovor, sakrament pomirenja i molitvu.

To je temeljna zadaća; svećenik koji moli za njih, za njihove obitelji, za poginule i za ozdravljenje rana.

Želio bih da oni znaju kako uvijek imaju mjesto gdje mogu doći na razgovor. Mnogima upravo takvi susreti donose mir i pomažu nositi se s ranama koje su ostale nakon rata.

Hans Urs von Balthasar zapisao je: »Kršćanin je pozvan biti mjesto gdje drugi mogu odmoriti svoju patnju.« Ta misao savršeno opisuje poslanje Crkve prema braniteljima: biti prostor gdje se njihova patnja može izreći i gdje se može predati Bogu.

To se odnosi i na obitelji poginulih branitelja; roditelje, udovice, djecu koji često nose jednako duboke rane. Njima je potrebna posebna pažnja, jer njihova bol nije samo povijesna, nego svakodnevna. Crkva im može pomoći slušanjem, molitvom, ali i jednostavnom prisutnošću koja kaže: niste sami.

Koji su sve svećenici uključeni u rad Odsjeka?

– U ovom trenutku još nema službeno imenovanih svećenika koji bi bili dio Odsjeka uz voditelja.

Ipak, pastoralna briga nije ograničena na formalno imenovanje: svaki je svećenik pozvan biti dio ove brige.

Vjerujem da svaki svećenik, bez obzira na službu koju obavlja, može dati svoj doprinos o brizi za branitelje i njihove obitelji. Kao generalni vikar i nositelj više službi, s velikom sam motivacijom i zahvalnošću prihvatio dekret nadbiskupa Mate o osnivanju Odsjeka.

Put ozdravljenja

Inicijativa za poziv braniteljskim udrugama na sudjelovanje u procesiji povodom blagdana svetog Vida potekla je od pastoralnog Odsjeka za pastoral branitelja. Nakon novinarskih upita, u priopćenju se Nadbiskupija ogradila od zastave HOS-a u procesiji. Jeste li se prije priopćenja o HOS-ovoj zastavi na proslavi sv. Vida konzultirali s članovima Odsjeka? Kakve su bile reakcije predstavnika braniteljskih udruga nakon tog priopćenja?

– Inicijativa da se braniteljske udruge uključe u procesiju povodom svetkovine sv. Vida potekla je iz Pastoralnog odsjeka za pastoral branitelja. Cilj je bio da branitelji budu dio proslave zaštitnika naše Nadbiskupije i da svojim sudjelovanjem posvjedoče zajedništvo s Crkvom. Nadbiskupija je nakon novinarskih upita iznijela svoj stav.

Ono što mi je važno istaknuti jest da je sama proslava sv. Vida protekla dostojanstveno, u molitvenom ozračju i uz velik odaziv vjernika. Propovijed mons. Dražena Kutleše, zagrebačkog nadbiskupa i predsjednika HBK-a bila je snažna i usmjerena na evanđeosku poruku, a upravo takvo duhovno ozračje želimo graditi i kroz pastoral branitelja.

Kako govoriti o oprostu, a da se ne izjednače agresor i žrtva?

– Oprost nikada ne znači izjednačavanje agresora i žrtve. Oprost je čin slobode srca. Spasitelj na križu moli: »Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine.« Blaženi Miroslav Bulešić to je izrazio riječima: »Moja osveta je oprost.« To je srž kršćanskog poziva.

Oprost ne briše istinu, ne poništava žrtvu, ne umanjuje patnju.

Oprost je put kojim žrtva ostaje žrtva, a zlo ostaje zlo, ali srce se oslobađa mržnje kako bi moglo živjeti u miru. Oprost ne mijenja činjenice niti briše nepravdu, ali čovjeku može pomoći da ne ostane zarobljen u mržnji. To je put koji Crkva želi otvoriti, put ozdravljenja i pomirenja.

Na kraju, želim čestitati svim braniteljima, njihovim obiteljima stradalnicima Domovinskog rata i svim građanima Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja. Ove godine prvi put ga obilježavamo i s Pastoralnim odsjekom, s dubokom zahvalnošću za žrtvu branitelja i moleći Gospodina da našoj domovini Hrvatskoj i cijelome svijetu podari mir i blagoslov.