RIJEKA  »Močinić za Mujanovića, Mujanović ide sam, sam Mujanović… Gooool, dva dvaaa… Goran Mujanović! Slavite ljudi! Dva, dva… Rijeka ima Europa ligu…«. Usklik kolega s Radio Rijeke, Roberta Ferlina i nažalost prerano preminulog Korada Vujnovića, prije sedam godina (29. kolovoza…) odzvanjao je eterom nakon što je Rijeka remijem na Mercedes Benz Areni remizirala sa Stuttgartom (2:2) i prvi put u klupskoj povijesti izborila nastup u grupnoj fazi Lige prvaka.

Asistencija Ivana Močinića i pogodak Gorana Mujanovića ušli su u anale riječkog nogometa, a po mnogima, baš je taj podvig momčadi koju je slagao Matjaž Kek bila okidač za sve što se u idućim godinama dogodilo u riječkom prvoligašu, od konstante osvajanja trofeja koji su kulminirali dvostrukom krunom, do gradnja trening kampa na Rujevici, izdašnih izlaznih transfera…

Luka Marić/Foto Arhiva NL

– Taj datum je bio početak nečeg novog u riječkom nogometu. Rijeka je nakon toga svake godine išla prema gore i taj Stuttgart je bio neki početak ovog novog doba. I za sve nas koji smo igrali to je bio poseban trenutak – prisjetio Luka Marić, branič Rijeke koji je, mnogi su zaboravili, bio kapetan »bijelih« u utakmicama koje su donijele jedan od najvećih uspjeha u povijesti riječkog prvoligaša.

Dobra momčad

– Ma, to je najmanje važno tko je bio kapetan, bili smo baš dobra momčad. Naš kapetan je bio Dario Knežević, koji nije igrao dvije utakmice protiv Stuttgarta zbog isključenja u Žilini, ali Ivan Vargić i ja smo mu danima govorili da ćemo izboriti grupnu fazu kako bi i on osjetio kako je igrati u Europskoj ligi. Na kraju smo za njega to i ostvarili, ha, ha…
I tko zna kakva bi bila budućnost Rijeke da nije bilo Vargićevih obrana, Benkovih golova, sjajne igre kapetana Luke Marića, pa na kraju i tog Mujanovićevog bijega zahvaljujući kojem današnji datum ima posebno mjesto u povijesti riječkog nogometa.

– Sjećam se da je cijeli grad živio za to, a kada se nešto napravi prvi put, onda je posebno. Tek nakon nekoliko dana smo postali svjesni da smo napravili nešto veliko, a sjećam se i onog dočeka na Krku koji je bio nestvaran. Rijeka je tom pobjedom najavila velike stvari, od tada tri puta igrala grupnu fazu Europske lige, a to je velika stvar ako vidimo kojim klubovima to uspijeva.

Pravi radnik

Obljetnica Stuttgarta poklopila se sa susjedskim derbijem dva bivša Marićeva kluba. Na klupi Istre debitirao je Marićev bivši suigrač, ali i sugrađanin iz Rovinja – Fausto Budicin.

– Jako mi je drago zbog njega. Igrali smo zajedno, pravi je radnik, jako pošten kao osoba. Drago mi je što je dobio priliku u Prvoj HNL i nadam se da može ponoviti dobar rezultat kojeg je napravio u Orijentu. Nitko nije očekivao da će u godinu dana Orijent napraviti to što je napravio, vidjela se trenerova ruka i želim mu da s Istrom nastavi na tom tragu.

Marić i dalje ima jake veze s Rijekom.

– Puno se igrača promijenilo, ali s Prskalom se stalno čujem, igrali smo zajedno u Pomorcu i u Istri, na vezi sam i s Manceom…

Kontakt sa sportskim direktorom Rijeke više je prijateljske naravi iako Marić traži klub nakon što mu je istekao ugovor u Poljskoj.

– Trenutno sam kući, samostalno treniram i nadam se da će se što prije nešto otvoriti. Neko iskustvo sam stekao, u Poljskoj sam igrao za Zawiszu i Arku pa u velikim klubovima kakvi su Persepolis u Iranu i Dinamo Bukurešt u Rumunjskoj. Pazim na sebe, radim individualno i mislim da mogu još nekoliko godina igrati na visokoj razini – zaključio je Luka Marić.