Matjaž Kek/Foto PIXSELL
Na sedam gostovanja Riječani su dodali još dva remija, a izgubili čak četiri puta. Previše se puta to dogodilo ove sezone da bi to bilo slučajno
povezane vijesti
- Bivši vratar Rijeke otkrio davnu epizodu s Mandžom: ‘Opsovao mi je majku srpsku, pa prišao u prekidu…’
- Rijeka danas gostuje na Aldo Drosini. Pobjeda u Puli nameće se kao imperativ za Kekov sastav!
- VIDEO Matjaž Kek najavio susjedski derbi u Puli: “Istra dobro radi svoj posao, ali imamo i mi dovoljno svojih problema…”
RIJEKA Nogometaši Rijeke doživjeli su šokantan poraz na Drosini, koji ih je gurnuo u donji dio ljestvice. Bijeli su u posljednjih pet kola osvojili četiri, a u zadnje tri utakmice – jedan bod. Svako gostovanje momčadi Matjaža Keka pretvara se u traumu, a jedina pobjeda u gostima ostvarena je nad Rudešom. Na sedam gostovanja Riječani su dodali još dva remija, a izgubili čak četiri puta. Previše se puta to dogodilo ove sezone da bi to bilo slučajno.
Sve loše u Puli krenulo je s isključenjem Jakova Puljića u 27. minuti zbog udaranja Mohameda Nasraouija. Tunižanin je novi udarac zadobio od kapetana Bijelih Ante Majstorovića, koji je isključen u 83. minuti. Oba puta glavni sudac Ivan Vukančić pregledao je snimku i obojici pokazao direktan crveni karton. Što je najgore za Bijele, lopta je bila daleko od mjesta događaja u oba slučaja. Kod prvog gosti su trebali izvesti slobodan udaca na centru terena, a inkriminirano mjesto bilo je kod ruba šesnaesterca. Drugi slučaj još je bizarniji, jer Toni Fruk je krenuo u prema centru s loptom, a Majstorović se želio othrvati držanju Tunižanina, ali je u tome bio žestok pa je Nasraoui opet završio na travnjaku nakon dobivenog udarca.
Puljić i Majstorović su rođeni 1993. godine. Puljić je stariji tri mjeseca i tri dana i trebali bi predvoditi momčad svojim iskustvom i kvalitetom. Puljić je prošle sezone sa 17 golova bio drugi strijelac HNL-a u dresu Vukovara 1991. Vratio je u Rijeku i ove je sezone postigao tek jedan gol, na Rujevici baš protiv Puljana, i to iz odbijanca nakon obranjenog jedanaesterca. Dva gola u Konferencijskoj ligi ne mogu pokriti puno veća golgeterska očekivanja od Vinkovčanina.
Čvrsta ruka
U prvih 12 prvenstvenih utakmica Rijeka je u prosjeku primila 1,5 golova. Doma u prosjeku jedan, a 1.886 u gostima. Sve to uz dva obranjena jedanaesterca Igora Vekića, za kojeg treba priznati da je na vjetrometini. Dovoljno se sjetiti posljednjih golova koje je primila Rijeka. Luka Stojković je u oba slučaja ostao sam na udarcu u derbiju na Maksimiru, nije bio pokriven ni Luka Mamić, strijelac za remi Varaždina na Rujevici, a sada se u Puli Emil Frederiksen poigravao s obranom Bijelih.
Matjaž Kek je poznat upravo kao trener koji inzistira na čvrstoj obrani, a ova sadašnja pušta na sve strane. Maknu li se šest bodova za dvije tijesne pobjede nad Rudešom, Rijeka bi danas bila u – opasnoj zoni. Utakmice protiv Osijeka (4:1) i posebno protiv Hajduka (3:0) sada ispadaju više kao izuzetak nego pravilo. Bijeli su tada bili posebno nadahnuti, sjajna igra okrunjena je golovima i uvjerljivim pobjedama, ali ispada da su to samo bili bljeskovi.
Gdje je problem? Matjaž Kek je trener čvrste ruke, koji traži pravi izlaz iz nečega što bi se moglo nazvati krizom. Riječani su, uostalom, po formi u posljednjih pet kola na pretposljednjem kolu HNL-a.
Može se izgubiti od Dinama, može se remizirati protiv Varaždina, čak i gubiti od Istre 1961, ali darovi Bijelih postaju dio kolorita. Crveni kartoni su vrh sante, ali kada nema bloka kod udaraca, kada se igrači izmiču da ih ne bi lopta slučajno pogodila, kada se bodovi dijele onima koji tjednima nisu nikog dobili prije utakmice s Rijekom, od Gorice nadalje, onda to više nije slučajnost.
Ne pomažu razgovori u »kabini«, amnezija u obrani postala je dio svakodnevice igre Riječana. Nije tu stvar samo u stoperima ili bokovima, jer obrana kreće od napadača. Na drugoj strani igračima sastava s Rujevice treba previše šansi da bi ih pretvorili u golove. Uvjeti za rad koje imaju su idealni, ali očito postoje i momčadski i pojedinačni limiti.
Zaboravljeni
Matjaž Kek ima određeni krug igrača na koje računa. Na neke je gotovo zaboravio, Alfonso Barco, Niko Janković i Jusuf Kabadayi nestali su s vidika.
Toni Fruk je imao malu stvaralačku pauzu, dijelom zbog problema s koljenom, dijelom zbog transfera koji se nije dogodio. Još uvijek se čeka njegov njegov potpis produženja ugovora s Bijelima. Pregovori su u tijeku… Fruk je u posljednje dvije utakmice postigao dva spektakularna gola. Samo on može povući momčad, koja nakon pulskog poraza ima samo 0,2 posto šansi za osvajanje titule. Ali barem Europa (još) nije izgubljena.
Na Rujevici se moraju zabrinuti. Od ureda predsjednika Damira Miškovića do svlačionice. Prije nepunih godinu i pol dana na Rujevici se slavila dvostruka kruna, ostvaren je u međuvremenu plasman u osminu finala Konferencijske lige, igran je finale SuperSport Hrvatskog kupa… Rijeka danas ima samo dva boda više od osmoplasiranog Rudeša, prošle sezone prvaka Prve NL.
Do kraja prvog dijela sezone Bijeli će odigrati još šest utakmica, četiri na Rujevici uključujući zaostali dvoboj protiv Dinama. Prilika je to za popravak dojma. Nužno je smanjiti broj naivno izgubljenih lopti i ostalih vrsta pogrešaka, naivnih crvenih kartona najiskusnijih igrača, stati u blok suparniku. U protivnom, vratit će se stihovi »Vratite nam našu Rijeku, od ove nam suze teku«, koja se odavno nije čula na Rujevici. Još od Sersea Cosmija. Kek i igrači su na potezu.