U turizmu su najljepše one priče kad gost postane prijatelj, a baš to dogodilo se Silviji i Alenu Sobolu koji u Kočičinu, malom mjestašcu Kupske doline, imaju prekrasnu autohtonu goransku kuću, smještenu u divnom okružju zelenila pod vrletima kanjona Kupe i svega stotinjak metara od zelenooke ljepotice Kupe.

Silvija i Alen su 2005. godine uredili, nakon niza ulaganja i puno samostalnog fizičkog rada i uz podršku i pomoć obitelji, kuću za odmor Sobol. U to vrijeme je to bila prva kuća za odmor visoke kategorije u Gorskom kotaru. Od tog trenutka njihova kućica iz bajke popunjena je veliki dio godine, a ovog su ljeta, već dvadesetu godinu zaredom, bili njihovi gosti članovi obitelji Weiler, Suerdieck i Handel iz Nürtingena (Njemačka). Na tipična njihova dva tjedna boravka Alen, Silvija i njihove kćeri Ema i Lana dodali su još tjedan bonusa kako bi i na taj način pokazali koliko cijene svoje goste koji su im u međuvremenu postali puno više od gostiju – pravi prijatelji. Teško je to bilo predvidjeti u početku, točnije za prve godine njihova boravka, sad već pomalo davne 2006. godine, govori nam Silvija prisjećajući se duhovitog početka njihovog prijateljstva.

Foto Marinko Krmpotić

– Dakle, za turiste smo kuću otvorili 2005. godine i s nestrpljenjjem smo čekali svakog gosta i poklanjali mu kao i sada veliku pažnju. U ljeto 2006. godine javila nam se obitelj iz Nürtingena i rezervirala dvotjedni smještaj. Kad su stigli, bilo ih je više – otac, mlađi sin, njegove dvije sestre i njihovi partneri. Sjećamo se njihovog dolaska i danas: crni outfiti, nekoliko irokez frizura, jedna vrlo zanimljiva i simpatična ekipa za koju smo se na trenutak zapitali jesu li možda odabrali baš pravo mjesto za sebe, jer su došli u naš mirni Gorski kotar, okružen prirodom i idealan za aktivan, ali prije svega miran odmor. Naravno, htjeli smo da budu zadovoljni s našom kućicom i Gorskim kotarom, a ubrzo se pokazalo kako je ono što oni najviše žele jest baš ono što im i nudimo – mir, prirodu i boravak na otvorenom. Zanimao ih je posebno fly fishing, a njihov pas Paola jednostavno je uživao u goranskom krajoliku.

Život piše priče

Godine su prolazile, stvarale su se uspomene i ponosni smo što smo s njima dijelili trenutke ovih 20 godina, što smo bili dio njihova vjenčanja, što smo zajedno popratili rađanje naše djece pri čemu smo presretni da njihova djece, poput njih, ovamo dolaze i ovdje uživaju. Definitivno je ovaj naš odnos daleko više od odnosa iznajmljivač – gost. Jednostavno, u njima smo našli prave prijatelje i jednako kao što oni svakog ljeta jedva čekaju doći u Hrvatsku, tako ih mi ovdje isto tako s puno nesrtpljenja i želje čekamo da dođu. Presretni smo jer im je naša kućica drugi dom i svake se godine trudimo prirediti im nešto novo, dodatno se družiti s njima i razvijati to divno prijateljstvo. Mi i inače imamo niz gostiju koji godinama dolaze i s kojima imamo lijepi prijateljski odnos, ali oni su zaista posebni i oni su, primjerice, jedini stranci koji su došli i one 2020. godine, čuvene korona godine, rekla nam je Silvija pokazavši i zaista dojmljivu knjigu, poveću knjigu dojmova, u kojima su članovi obitelji bilježili svoje osjećaje i poruke od svojih prvih Holidays in Croatia, kako piše na uvodnoj stranici te rukom pisane i crtežima bogate knjige.

Foto Marinko Krmpotić

I ovog ljeta su tu. Točnije stigli su Caroline, Barbara, Sascha, Daniel, Carlotta i Johanna, psić Bobby, s njima i njihovi prijatelji Christian, Ramona i Dennis. Na pitanje zašto su prije dva desetljeća odabrali baš ovaj dio Hrvatske i zašto su mu ostali vjerni dvadeset godina Sascha kaže kako do tada nisu nikada čuli za Gorski kotar.

– Svi jako volimo prirodu, posebno rijeke i jezera jer smo ribiči, ali volimo i životinje općenito. Imamo pse pa smo sve to spojili i krenuli na internetu tražiti lokacije koje bi nam mogle biti zanimljive. I tako smo došli do nama tada nepoznatog pojma Gorski kotar. Pogledali smo slike, vidjeli što piše, shvatili da postoji jedna lijepa rijeka koja se zove Kupa, da je tu i nekoliko drugih rijeka te nekoliko jezera. I to je bilo to. Onda smo počeli tražiti smještaj i čim smo vidjeli ovu prekrasnu kućicu u mjestu čije ime (Kočičin) uopće tada nismo mogli izgovoriti, odlučili smo doći. I već te prve godine bilo nam je jasno da smo pogodili, govori Sascha.

Prigodni darovi

Barbara kaže kako su tad planirali da im bajkovita Kuća Sobol bude polazište za izlete.

Foto Marinko Krmpotić

– Prekrasna priroda, božanstveni mir i tišina bili su temelj svega, ali smo već tad znali da Gorski kotar nudi i puno drugih divnih lokacija pa smo proteklih dvadeset godina obišli jako puno toga (Kamačnik, Golubinjak, Fužine…), a odlazili smo na izlete i u druge dijelove Hrvatske (Rijeka, Kvarner, otoci, Pula…) ali smo se uvijek vraćali u Gorski kotar koji je nezamjenjiv i najljepši. Ja i ne mogu naći prave riječi koliko mi znači ovaj kraj i ova naša dva tjedna u Hrvatskoj. Jednostavno, moje srce živi ovdje. Ovdje je sve, čak i kad pada kiša, prekrasno. Opustimo se, uživamo, zaboravimo na sve probleme i to ne samo zbog ove bajkovite prirode, već i zbog divnih ljudi koje smo upoznali i koji su nam postali prijatelji, kaže Barbara koja je oduševljena gestom domaćina da im daruju tjedan besplatnog boravka te, naravno, obećaje doći i narednog ljeta.

A ta dva desetljeća duga vjernost nagrađena je i prigodnim darovima koje su njemačkoj obitelji uručili delnički gradonačelnik Igor Pleše i direktor TZ Gorskog kotara Petar Hrg. Zahvaljujući im na stalnom odabiru Gorskog kotara gradonačelnik Pleše istaknuo je kako su ta dva desetljeća dokaz ne samo vrhunske ponude kvalitete, već i svake pažnje vrijednog odnosa prema gostima, a isto to kao iznimno važan dio ove lijepe priče ističe i Petar Hrg.

– Prijateljstvo obitelji Sobol i njemačke obitelji primjer je koji pokazuje pravo značenje pojma domaćinstva, posebno u ruralnom turizmu gdje domaćin ima izuzetnu ulogu jer svojom ljudskošću, odnosom i spontanošću predstavlja najboljeg promotora turizma. Naša je priroda divna, smještaj u Kući Sobol je fantastičan, ali glavnu ulogu u ovoj priči odigrala je obitelj Sobol i njihov odnos prema gostu, odnos koji nadilazi obično iznajmljivanje i pretvara se u nešto puno više od turizma. Štoviše po tome i po tom domaćinskom odnosu mi smo stvorili tradiciju i posebnost našeg turizma, a to se u posljednje vrijeme ponegdje čak i gubi pa su stoga ovakvi primjeri itekako vrijedni pažnje, rekao je direktor Hrg.

Ne gosti, već prijatelji

Najmlađi članovi obitelji su Daniel i Johanna koji uživaju u svemu i upijaju sve što se oko njih događa.

– Kad odlazimo najmlađi plaču jer bi htjeli ostati još, govori Barbara.

Petnaestogodišnja Carlotta kaže kako joj je baš sve divno, a »najviše taj osjećaj da kad idem prema Hrvatskoj kao da se vraćam kući jer znam da sam ovdje uistinu dobro prihvaćena, da nisam gost, već prijatelj.

Koji fantastičan osjećaj!

Samo riječi hvale imao je i prijatelj obitelji, Dennis koji je prvi put s njima u Kočičin došao prošle godine te, naravno, odlučio doći i ove!

– Ovdje je boravak užitak. U Njemačkoj je puno stresa, posla, pritisaka, a ovdje imamo mir tišinu i opuštanje u ovoj divnoj prirodi, uz cvrkut ptica, šum rijeke i mirise šuma i livada. Prošle godine bio sam oduševljen te sam rado ponovo došao. I sad je opet sve tako dobro da smo ja i djevojka odlučili doći i naredne godine. Jer, ono što imamo tu je fantastično. Prekrasna rijeka s puno riba, ova divna gorska svježina. A neki dan je Silvija, berući za nas kupine na stazici nedaleko kuće, vidjela i – medvjeda! Fantastično! Zaista fantastično. Kad se vratimo u Njemačku naši prijatelji nam neće vjerovati, rekao je Denis.