Na Rabu danas ima oko 2.700 hektara šume, oko 1.700 hektara je šuma hrasta crnike, dok preostali dio čine borove kulture. Antički naziv otoka – Arba – vjerojatno potječe od ilirskog izraza »arb«, to jest taman ili mrk, a pretpostavlja se, Rab ga je dobio zbog bogatstva crnogoričnih šuma. Otok pripada u najšumovitije na Jadranu, u ukupnom odnosu površine otoka i pošumljenog dijela naći će se na drugom mjestu, odmah nakon Mljeta.

Dio je to dobro poznatih činjenica o smaragdnom otoku bogate tradicije i povijesti, koji u 10. stoljeću bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet spominje kao Arbe, a u razvijenom i kasnom srednjem vijeku u latinskim izvorima naziva se Arbia, Arbiana, Arbitana, Arbium. Na Rabu se već više od 650 godina održava Rabska fjera, tradicija započeta 1364. godine, kada je rapsko vijeće odlučilo odati počast kralju Ljudevitu Velikom, koji je Rab oslobodio mletačke vlasti, a s Raba potječe i rapska torta, nezaobilazna slastica, koju su prema legendi, prve pripremile časne sestre benediktinke 1177. godine, u čast posjeta Rabu tadašnjeg pape Aleksandra III.

Godine 1974. Rabljani su postavili bistu
SNIMIO : SERGEJ DRECHSLER

Temelj Komrčara

No, nas je ovoga puta zanimao jedan drugi povijesni detalj, onaj s početka teksta – bogatstvo šume na Rabu, a za koju je u moderno vrijeme zaslužan Pravdoje Belija, šumar rođen u Sloveniji, koji je krajem 19. stoljeća odlučio pošumiti otok Rab. Današnja park-šuma Komrčar, kao i šume Frkanj, Suha Punta, kulture primorskog bora na Topolju u Kalifrontu te mnoge druge pošumljene površine na Rabu, značajne kao prirodna baština rezultat su njegova rada. U Komrčaru je Beliji zbog njegovih zasluga podignuta spomen-ploča, još 1924. godine podignuli su je Rabljani, a pedeset godina kasnije, 1974. godine, postavljena je i bista koju i danas možete vidjeti šetajući Komrčarom. Komrčar je bio i naše odredište, a više o Pravdoju Beliji i pošumljavanju Raba rekao nam je njegov nasljednik. Sto i trideset godina nakon Belije za šume na Rabu odgovoran je Boris Belamarić, upravitelj Šumarije Rab.

Park Komrčar ima površinu od 8,3 hektara, a Belija je krenuo sa sadnjom stabala na području današnjeg parka-šume 1890. godine. Priča kaže da je Belija volio planinariti, osobito po Velebitu, a dijelovi Raba, iako povijesno bogati crnogoricom, tada su bili goli.
– S prijateljima se Belija popeo na jedan od vrhova Velebita te im rekao: »Želja mi je jedan od kvarnerskih otoka pošumiti.« To je, priča se, bilo netom prije no što je došao na Rab 1887. godine, gdje je kao općinski nadšumar proveo svoj radni vijek do 1920. godine. Preminuo je na Rabu 1923. godine, reći će nam uvodno Boris Belamarić. Današnja park-šuma Komrčar bila je i prva lokacija na kojoj je Belija krenuo sa sadnjom, prije njegova zahvata to je bio pašnjak, gdje je pasla stoka sitnog zuba, ovce i koze.

Belija je zaslužan i za 6,5 kilometara staza kojima se prolazi park-šumom i danas su na istom mjestu na kojem ih je on zamislio
SNIMIO : SERGEJ DRECHSLER

– Prema priči, Belija je sa sadnjom krenuo u studenom 1890. godine. Došao je još za mraka, u četiri ujutro s radnicima. No, tadašnji se rapski načelnik Jerić tome usprotivio. Rekao mu je: »Ja ti za ovo nisam dao dopuštenje.« Belija mu je na to odgovorio: »Ako ti nije drago, ja ću ono što smo posadili počupati.« Priča kaže da se tad Jerić ipak okrenuo i otišao, a Belija je nastavio s radom i tako je udario temelje Komrčaru. Belija je zaslužan i za 6,5 kilometara staza kojima se prolazi park-šumom, staze su danas na istom mjestu na kojem ih je Belija zamislio i vode nas baš u sve dijelove Komrčara, govori nam naš vodič. Belija je prvo sadio borove, a na ovom mjestu, prije njegova zahvata, bilo je i dudova, murvi jer je u to doba Rab bio poznat po uzgoju svile. No, Belija je bio vizionar i vidio je budućnost Raba povezanog s turizmom, pa su zato prvo mjesto u njegovim šumarskim snovima imali borovi.

Crnika istisnula bor

– Na vrhu liste prioriteta bile su mu i vrste koje podnose ekstremne uvjete, bor to svakako jest. I danas u Komrčaru imamo dio stabala iz njegova doba, iako je veći dio parka ipak mlađa šuma, sađena u godinama nakon. Zanimljivo u našoj park-šumi je što je ona jedan od rijetkih primjera na Jadranu u kojem je prvotnu borovu šumu na dijelu površine potpuno zamijenila autohtona šuma hrasta crnike. Također, posebnost Komrčara je što on odvaja stari grad Rab od novih naselja. U drugim gradovima na obali, na primjer, Trogiru, Poreču, Rovinju i drugdje, odmah se uz stari grad nalazi novogradnja, što pomalo upada u oči. A na Rabu se uz stari grad i zidine nalazi i osam hektara park-šume. Lijepo je vidjeti šumu kad izađete iz starih gradskih zidina, to daje dodatnu patinu našemu gradu, a za što je zaslužan Pravdoje Belija i njegova ideja Komrčara, govori nam Boris Belamarić.

Park-šuma, zaštićena od 1965. godine, odnosno urbana park-šuma Komrčar, podcrtat će naš sugovornik, ima oko osamdesetak biljnih vrsta, od kojih je 25 vrsta drveća. Osnovicu čini spomenuti alepski bor, a pomalo se vraća i hrast crnika, autohtona vrsta, želja šumara. Vidjet ćete i čemprese, cedrove, lovor, ali i one egzotičnije, poput japanske pitospore, koja je također zasađena u parku od njegovih samih početaka. Park Komrčar lijepa je vizura, no kao i sve drugo u životu, uvijek može bolje.
– U Komrčaru se od kraja 1980-ih pa do 2004. godine nisu obavljali ozbiljniji šumsko-uzgojni i hortikulturni radovi. Njega vegetacije svodila se na sanitarnu sječu suhih i slomljenih stabala te na uklanjanje otpalog granja. U čitavom tom periodu na području parka nije posađena niti jedna nova sadnica. Kad već čovjek nije pomogao, priroda se pobrinula sama za sebe te su s vremenom što od vjetra, što uslijed sušenja, iz centralnog dijela parka nestali borovi, a zamijenila su ih crnikina stabla, govori nam Boris Belamarić.

Dodaje da je tomu tako zato što je godinama bilo nejasno tko treba voditi brigu o Komrčaru. Njime danas formalno upravlja Javna ustanova Priroda koja temeljem Zakona o zaštiti prirode upravlja zaštićenim prirodnim vrijednostima u PGŽ-u i bez čijeg se znanja ne smije izvoditi ni jedan zahvat u park-šumi. No, zapravo Grad Rab financira održavanje park-šume, u kojoj hortikulturne i šumsko-uzgojne radove izvode Hrvatske šume d.o.o., šumarija Rab u kojoj naš sugovornik obnaša dužnost upravitelja. Gradsko komunalno društvo Dundovo brine o čišćenju park-šume.

Promjena vizure

– Kad smo 2005. krenuli s prvim radovima na uređenju vegetacije, Komrčar je na nekim mjestima više ličio neprohodnoj džungli nego uređenoj park-šumi. No, od 2005. do danas mi kontinuirano uređujemo Komrčar. U tom periodu uklonjeno je više od 800 suhih, slomljenih, izvaljenih i estetski nevrijednih stabala. Grad Rab radi na postavljanju ograda i uređenju staze i komunalne opreme parka, koševa i klupe. Radimo i na vizuri. Jer, što je čovjeku lijepo i zanimljivo? Promjene vizura. Stoga uređujemo park tako da se prolazeći njime izmjenjuju dijelovi u kojima prevladava gusta crnikina šuma, čistine s orezanim grmovima te prijelazi iz gustog sklopa borova nakon kojih se otvara pogled na more i poluotok Frkanj, opisuje Belamarić.

Za šume na Rabu danas je odgovoran Boris Belamarić
SNIMIO : SERGEJ DRECHSLER

Također, Grad Rab radi na izradi novog idejnog rješenja za uređenje Komrčara, koji bi bio polazište za prvi veći projekt obnove parka od 1958. godine. Napravit će se uređenje vegetacije, dodat će se sadržaji, a kako bi se privuklo još više ljudi. No, za to treba vremena, jer, za razliku od uređenja klasičnih parkova, pravi rezultati šumsko-uzgojnih hortikulturnih mjera vidjet će se tek za nekoliko godina, nakon što se krene u projekt, koji se tek priprema. Naš sugovornik završit će riječima kako rad Pravdoja Belije treba cijeniti, jer on je postavio temelje na kojima se do danas razvijao šumski krajolik Raba.
– Možda sam malo pristran, ali mislim da je za vizualni identitet Raba, park-šuma Komrčar jednako važna kao i zidine i zvonici. Naš park postao je nedjeljivi dio slike grada te ga je stoga potrebno, s obzirom na ulogu u turizmu i društvenom životu otoka, ispravo valorizirati te uložiti više sredstava nego što se danas izdvaja. To će se dugoročno višestruko isplatiti. Također, volonterske akcije proteklih godina u organizaciji »Društva prijatelja Raba 1895« pokazale su da Rabljani vole svoj park te da su spremni pomoći u njegovu uređenju. Sve kako bi zasjao u pravom svjetlu te opravdao epitet smaragdnog dragulja u kruni otoka, zaključit će Boris Belamarić.

Belija osnovao i rapsku limenu glazbu

Pravdoje Belija rođen je 2. studenoga 1853. godine u Sloveniji, u mjestu Male Žablje kod Ajdovščine, a preminuo je na Rabu 15. srpnja 1923. godine. Nakon završene Deželne kmetijske šole u Gorici, studirao je i 1882. diplomirao šumarstvo na Gospodarsko-šumarskom učilištu u Križevcima. Zaposlio se u Drnišu, ali uskoro, oko 1887. godine, prelazi u Rab, gdje do umirovljenja 1920. radi kao općinski nadšumar. Bavio se i floristikom te je surađivao s Dragutinom Hircem. Bio je vrlo svestran čovjek, na njegovu inicijativu osnovana je rapska gradska limena glazba, kojoj je bio prvi predsjednik, i u kojoj su se okupljali rapski obrtnici i radnici djelujući u narodnom duhu, informirat će nas Hrvatski biografski leksikon.

Olujna nevremena mijenjala izgled Komrčara

Kroz povijest nekoliko su puta olujna nevremena mijenjala izgled Komrčara. Na primjer, u siječnju 1968. godine bura brzine i do 130 km/h čupala je jaka granata stabla s korijenom te su staze bile znatno oštećene, stradalo je skoro 60 borova, 17 crnika, čempresi, lovori… Samo nekoliko dana nakon ponovo je orkanska bura od 140 km/h poharala Komrčar kada su polomljena 143 stabla alepskog i brucijskog bora, skoro 40 crnika i druga stabla. Velike štete bile su i 1983. godine, kao i ranije 1967., no za te godine u arhivi Šumarije nema podataka o konkretnom broju srušenih stabala. Zadnje veliko nevrijeme poharalo je Komrčar 9. veljače 2013. godine kada su izvaljena ili slomljena ukupno 63 stabla bora, 6 stabala lovora, 4 čempresa, jedna duglazija i 7 stabala crnike.

VELIKA OBNOVA

Grad Rab radi na izradi novog idejnog rješenja za uređenje Komrčara, koji bi bio polazište za prvi veći projekt obnove parka od 1958. godine. Napravit će se uređenje vegetacije, dodat će se sadržaji, a kako bi se privuklo još više ljudi.