Pogled prema drugoj strani oceana, život između dviju zemalja i potraga za domom povezali su dva kulturna događanja održana u Gradskoj knjižnici Rijeka. Najprije je otvorena izložba fotografija »Pogled kroz zrcalo« Vere Fabris, a potom predstavljena nova zbirka poezije »Strelice za terminal CRO« Ledis Gazić.

Izložba Vere Fabris obuhvaća fotografije nastale između New Yorka te Istre, Kvarnera i otoka Unije. Monumentalni mostovi, grafiti i prizori američke metropole izmjenjuju se s intimnijim motivima mora, biljaka, životinja, čamaca i zalazaka sunca. Povezuju ih odrazi, prozori, voda i zamagljene površine, zbog kojih prizori ostaju otvoreni različitim tumačenjima.

Izložba kao putovanje

Kustos Nino Sorić objasnio je da je postav zbog prostornih okolnosti skraćen s tridesetak na dvadeset fotografija, ali da je sačuvana njegova dramaturgija. Razliku između dviju verzija usporedio je s razlikom između romana i kratke priče, u kojoj svaka fotografija mora preuzeti jasniju ulogu.

Foto Nikola Blagojević

– Neprekidno imate nejasnu sliku iz raznih razloga, bilo da su to atmosferski razlozi ili objekti koji vam priječe pogled. Nije, međutim, bitno što vidite tamo, nego nam umjetnica želi poslati poruku: »Ja istražujem.« Poruka je u pogledu, a ne u onome što pogled vidi, rekao je Sorić.

Fabris je objasnila da se priča izložbe razvila iz mjesta povezanih s njezinim životom i oblikovala kao putovanje između različitih prostora i razdoblja. Rođena je u Puli, od 1987. živjela je u New Yorku, gdje je radila kao socijalna radnica, a nakon umirovljenja vratila se u Pulu. Fotografijom se bavi amaterski, članica je Fotokluba Rijeka od 2021., a radovi su joj izlagani na skupnim i međunarodnim izložbama.

Pjesnički iskorak

Motivi prelaska oceana, povratka i života između udaljenih prostora nastavili su se predstavljanjem zbirke »Strelice za terminal CRO« Ledis Gazić. Riječ je o njezinoj drugoj zbirci, nakon knjige »Mornar u meni zna« iz 2022. godine.

Nova knjiga sadrži sedamdeset pjesama raspoređenih u četiri ciklusa te zaseban ciklus na čakavskom dijalektu. Rukopis je nastajao tri godine između New Jerseyja, gdje Gazić provodi dio godine, i otoka Unije, kojemu se redovito vraća. U knjigu su uvrštene i autoričine fotografije snimljene na Unijama.

Urednica Diana Rosandić Živković naglasila je da je autorica novom knjigom načinila važan pjesnički iskorak. Iako bi se zbog motiva odlaska, čežnje i povratka mogla čitati kao iseljenička poezija, njezine teme nadilaze iskustvo dijaspore.

– Pjesnikinja se obraća čitatelju i neimenovanom sugovorniku s kojim prolazi kroz svoja putovanja i razmišljanja. To nisu usputna pitanja, nego duga promišljanja iz kojih izvire začudnost, nastala iz prihvaćanja suvremene svakodnevice. Propituje tko smo i kamo idemo, kazala je Rosandić Živković.

U stihovima se prepleću more, nebo i putovanja te autoričino iskustvo iseljeništva, od odlaska s Malog Lošinja preko Italije do života u SAD-u, a posebno mjesto zauzimaju obiteljske priče i čakavski jezik kao čuvar uspomena. Pogovor zbirci napisala je Maja Kušenić Gjerek, a u predstavljanju su sudjelovale Branka Reljac, Jasminka Hržić-Grubelić i Renata Garbajs, uz glazbenu pratnju Zorana Papića Pape.

Infobox ():

Infobox ():