Jazavci vrlo uredne životinje koje redovito čiste jazbinu, mijenjaju suhu travu za spavanje i često imaju posebna mjesta izvan jazbine koja služe kao toaleti. O ovoj vrsti kruže brojni mitovi i zablude, ponajviše zato što je riječ o noćnoj i vrlo povučenoj životinji koju ljudi rijetko viđaju. Iako mnogi vjeruju da su jazavci agresivni i opasni, oni zapravo izbjegavaju čovjeka i sukobe. Napadaju samo ako se osjećaju stjerano u kut ili štite mladunce.

Na prvi pogled djeluju tromo i nespretno, ali na kratkim udaljenostima mogu vrlo brzo trčati, a izvrsni su kopači. Njihove podzemne jazbine ponekad imaju desetke metara tunela i koriste se generacijama. Mit je da žive samotnjački – jazavci često žive u manjim društvenim skupinama i brane zajednički teritorij. Takvu grupu obično čini nekoliko odraslih jedinki i mladunci koji zajedno koriste dojmljiv sustav jazbina.

Veličina skupine uvelike ovisi o kvaliteti staništa i dostupnosti hrane. U područjima bogatim hranom i vlagom, jazavci mogu stvarati veće i stabilnije grupe unutar koje postoje određeni hijerarhijski odnosi, ali oni nisu strogo uređeni poput vučjih. Mladunci često dulje ostaju u matičnoj skupini, a članovi međusobno održavaju društvene veze uređivanjem krzna i zajedničkim obilježavanjem teritorija.

CIMERICA LISICA

Ipak, jazavci nisu kooperativni lovci, svaka jedinka uglavnom samostalno traži hranu. Mogu biti vrlo društveni kada okolišni uvjeti to omogućuju, ali nisu potpuno ovisni o životu u skupini. Njihove jazbine često koriste druge životinje, najčešće lisica. Lisice uobičajeno koriste bočne tunele ili zasebne komore unutar istog sustava hodnika, ali to ne znači da s jazavcima žive u pravom društvenom odnosu. Uglavnom je riječ o međusobnom toleriranju prostora i izbjegavanju izravnih sukoba.

Lisice tako dobivaju sigurnu podzemnu nastambu bez potrebe za velikim kopanjem, dok jazavcima njihova prisutnost najčešće ne predstavlja ozbiljan problem. Veliki višegeneracijski sustavi jazbina s vremenom postaju prava mala podzemna mikrostaništa šumskog ekosustava. Odnosi ipak nisu uvijek mirni – jazavci ponekad istjeraju lisice iz jazbine, mahom tijekom razdoblja kada imaju mladunce.

To, i mnoštvo drugih zanimljivosti, ispričao nam je Romeo Mance iz Ravne Gore gdje živi sa suprugom Romanom i dvoje djece, Benjaminom i Enom. Romeo je bivši reprezentativac Hrvatske u skijaškom trčanju i višestruki prvak države, a danas najveći dio slobodnog vremena posvećuje prirodi, planinarenju i fotolovu.

– Nakon završetka studija lovstva i zaštite prirode u Karlovcu, prije dvadesetak godina kupio sam prvi fotoaparat i počeo fotografirati životinje. U početku je to bio samo hobi, no posljednjih godina fotolov je postao važan dio mog života. Uložio sam u opremu i gotovo svaki slobodan trenutak provodim u šumi, otkriva.

U Gorskom kotaru jazavac kao svejed ima vrlo raznoliku prehranu prilagođenu šumskom i planinskom okolišu. Najradije jede gliste, ali hrani se i kukcima, puževima, voćem, bobicama, žitaricama, jajima te manjim kralježnjacima. Ima izuzetno razvijen njuh i vrlo je prilagodljiv različitim okolišnim uvjetima. U prehrani se često nalaze također žir i drugi plodovi, ponekad i poljoprivredne kulture, pa čak i strvina ili ostaci plijena.

U kasnu jesen prehrana se mijenja jer tada intenzivno skuplja masne zalihe za zimu pa pojačano jede kalorične plodove poput žira, bukvice, kestena i lješnjaka. Iako ne spava pravi zimski san, tijekom hladnijeg dijela godine provodi dulja razdoblja mirovanja u jazbini i troši energiju pohranjenu tijekom jeseni.

JAZBINA KAO NASLJEDSTVO

Jazavac pripada porodici kuna zajedno s vidrama, tvorovima i kunama. Rasprostranjen je diljem Europe, osobito u šumovitim i brdskim područjima. U Hrvatskoj ih se najčešće može pronaći u Gorskom kotaru, Lici, Slavoniji i Istri. Prepoznatljiv je po zdepastom sivom tijelu, kratkim nogama i crno-bijelim prugama na glavi. Odrasle jedinke su najčešće duge između 60 i 90 centimetara i teže od 7 do 17 kilograma, a prije zime mogu biti i znatno teži.

– Aktivni su uglavnom noću kada izlaze iz jazbine u potragu za hranom. Nastanjuju šume, rubove polja, živice i brdska područja, a poznati su po velikim podzemnim jazbinama koje mogu imati više ulaza, razgranate tunele i posebne komore za odmor. Neke se jazbine koriste desetljećima i prenose kroz više generacija, opisuje Mance.

Posebno je zanimljiva činjenica da su jazavci vrlo uredne životinje koje redovito čiste jazbinu i mijenjaju suhu travu i lišće koje koriste kao posteljinu. Tijekom zime postaju manje aktivni i više vremena provode pod zemljom.

Konfiguracija terena i mikroklima Gorskog kotara snažno utječu na to gdje će jazavac smjestiti svoj brlog. U području s dugim snježnim zimama, velikom količinom oborina i visokom vlagom, bira lokacije koje pružaju toplinsku stabilnost, dobru drenažu i sigurnost od urušavanja tla.

Najčešće nastanjuje blage do umjerene šumske padine, osobito južne i jugozapadne ekspozicije koje dobivaju više sunčeve topline i manje se zaleđuju tijekom zime. Prednost daje povišenim mikrolokacijama iznad dolaca i depresija gdje se ne zadržavaju hladan zrak, magla i voda.

Važan čimbenik pri odabiru jazbine je i kvaliteta tla. Jazavci preferiraju rahla, ali stabilna šumska tla bogata humusom ili pjeskovito-ilovastim slojevima koji omogućuju lako kopanje bez čestih urušavanja hodnika. Izbjegavaju slabo drenirana područja, dna vrtača i terene s plitkim tlom iznad stijene kroz koje voda lako prodire u jazbinu.

– Snježne zime dodatno oblikuju njihov izbor staništa. Deblji snježni pokrivač djeluje kao prirodna izolacija pa često biraju zaklonjene šumske padine na kojima se snijeg stabilno zadržava. U područjima izloženima buri i jakim vjetrovima ulazi u jazbinu često su smješteni ispod korijenja bukve ili jele i okrenuti tako da budu što manje izloženi dominantnim zimskim vjetrovima, otkriva Mance.

SUSTAV TUNELA

Reljef i krški teren Gorskog kotara dodatno pogoduju nastanku složenih jazbina. Korijenje drveća stabilizira tlo, prirodne udubine služe kao početne točke za kopanje, a guste šume održavaju stabilniju temperaturu i vlagu tijekom cijele godine.

– Iskusni promatrači često kažu da aktivna jazbina izgleda »kao da je netko održava«. Kod jazavca je upravo urednost jedan od najboljih pokazatelja koristi li se jazbina još uvijek. Oko aktivnog ulaza obično se vide svježe izbačena zemlja, ugažene staze i očišćen prilaz bez mnogo granja i vegetacije. Zemlja ispred ulaza često izgleda rahlo i svježe prekopano jer jazavac redovito čisti ili proširuje tunele, ilustrira naš sugovornik.

Vrlo važan pokazatelj aktivnosti su i jasno utabani prolazi kroz vegetaciju koje jazavci stalno koriste. Ako se jazbina dulje vrijeme ne koristi, trava i nisko raslinje postupno zatvaraju prolaze, pojavljuju se paučina i suho granje, a rubovi staza postaju nejasni.

– Jedan od najsigurnijih znakova aktivnosti je stelja. Jazavci redovito iznose staru travu i lišće te u podzemne komore unose novu suhu posteljinu. Ispred aktivne jazbine često se mogu pronaći hrpe svježeg bukovog lišća, mahovine ili trave koje izgledaju kao da su namjerno izvučene iz unutrašnjosti jazbine, navodi Mance.

Zimi je snijeg izvrstan pokazatelj aktivnosti jer se oko aktivnog brloga često vide izlazni tragovi, otopljen snijeg ili tamna svježe izbačena zemlja na bijeloj podlozi. U proljeće aktivnost ponovno raste, a tada se oko ulaza ponekad mogu vidjeti i tragovi mladih jazavaca.

Ljudi često miješaju jazavčevu i lisičju jazbinu, kaže, no razlike ipak postoje. Oko lisičje jazbine češće se mogu pronaći ostaci hrane te intenzivniji miris, dok okoliš oko jazavčeve jazbine obično djeluje čišće i održavanije.

S obzirom na to da goranske šume »vrve« velikim zvijerima, pitamo ga kako se jazavac postavlja prema njima i brani svoj teritorij?

– Jazavac u šumama Gorskog kotara uglavnom ne pokušava braniti teritorij od velikih zvijeri poput smeđeg medvjeda, vuka ili risa. Umjesto otvorenog sukoba njegova se strategija temelji na oprezu, izbjegavanju i korištenju složenih podzemnih jazbina kao glavne zaštite. Jazavac je vrlo oprezna životinja koja se kreće poznatim rutama i snažno se oslanja na razvijen njuh kako bi na vrijeme otkrila potencijalnu opasnost, odgovara.

Njegova najveća prednost je jazbina, razgranat sustav tunela, nastavlja. Uski prolazi omogućuju mu sigurno povlačenje jer veći predatori poput medvjeda ili vukova ne mogu slijediti jazavca duboko pod zemlju. Iako uglavnom izbjegava sukobe, kada je ugrožen može postati iznenađujuće agresivan i vrlo tvrd protivnik za svoju veličinu. Ima snažne čeljusti, debeo vrat i čvrstu kožu zbog čega mnogi predatori procjenjuju da sukob s njim nije vrijedan mogućih ozljeda.

– Ipak intenzivno obilježava teritorij mirisnim oznakama iz podrepnih žlijezda, ali to prvenstveno služi komunikaciji s drugim jazavcima, a ne obrani od velikih zvijeri. Veće životinje uglavnom ga ignoriraju jer im nije posebno zanimljiv plijen. Smeđi medvjed prehrambeno je usmjeren na druge izvore hrane, vuk lovi krupniji plijen, dok ris najčešće lovi srneću divljač i manje sisavce koje može lakše savladati. Mladunci ipak mogu stradati ako predator pronađe jazbinu, kazuje Mance.

VAŽNA ULOGA

U goranskim šumama tako postoji svojevrsna podjela prostora: velike zvijeri dominiraju površinom i velikim teritorijima, dok jazavac opstaje zahvaljujući skrivenosti, podzemnom načinu života i činjenici da predatorima uglavnom nije vrijedan rizika. Poznati su i slučajevi u kojima jazavac pokazuje veliku upornost i drskost – može istjerati lisicu iz jazbine i uspješno se braniti od lovačkih pasa.

– On kod nas nije rijetka životinja, no ne viđamo ga često jer je uglavnom aktivan noću i vrlo je oprezan. Najčešće se može primijetiti u sumrak ili tijekom noći uz šumske putove i rubove livada, osobito nakon kiše kada traži gliste i kukce. Aktivniji je u proljeće i jesen, pa su tada susreti nešto češći. Posebno su aktivni od travnja do lipnja kada nakon zime intenzivno traže hranu i imaju mladunce, te od rujna do studenog kada se pripremaju za hladniji dio godine i stvaraju masne zalihe, otkriva ovaj izvrstan poznavatelj goranske prirode.

Ljeti ih se može vidjeti kasnije navečer zbog visokih temperatura, pojašnjava, dok zimi provode mnogo više vremena u jazbinama. Najveća je mogućnost susreta između 21 sat i 3 sata ujutro, iako su tragovi njihove prisutnosti češći od viđenja samih životinja. To su najčešće raskopana zemlja, otisci šapa i uske utabane staze koje vode prema jazbinama. Kamere za praćenje divljači zabilježe ih mnogo češće nego što ih ljudi uspiju vidjeti uživo.

Brojnost jazavca u goranskim šumama smatra se stabilnom i uglavnom zadovoljavajućom, iako ne postoje javno dostupne vrlo precizne brojčane procjene isključivo za to područje. Gorski kotar pruža iznimno povoljna staništa za ovu vrstu zahvaljujući velikim površinama očuvanih bukovo-jelovih šuma, relativno maloj gustoći naseljenosti ljudi te obilju hrane. Osim toga, brojna skrovita i teško dostupna mjesta omogućuju sigurno formiranje jazbina.

– Njihovo kopanje snažnim kandžama ponekad može ljudima smetati, ali u prirodi imaju važnu ulogu jer rahle tlo i pomažu kontroli populacija kukaca i glodavaca. Također nije točno da je jazavac bolestan ako se pojavi tijekom dana. Iako je uglavnom noćna životinja, povremeno izlazi danju, osobito u proljeće i ljeto kada traži hranu za mladunce, otkriva Mance dodajući kako je riječ o inteligentnim i prilagodljivim bićima. Dobro poznaju svoj teritorij, koriste složene sustave tunela i lako prilagođavaju prehranu i ponašanje uvjetima okoliša.

FOTOLOV – VIŠE OD FOTOGRAFIJE

– Fotolov je vrlo zahtjevan oblik fotografije koji traži mnogo vremena, strpljenja i podršku obitelji. Često sam satima, ponekad i cijeli dan, posve sam u zabačenim dijelovima šume, daleko od ljudi i signala. Upravo u toj tišini i miru pronalazim ono što me najviše privlači – neizvjesnost i poseban osjećaj povezanosti s prirodom, priča Mance. Nijedan izlazak nije isti, dodaje, nekad se vrati s desetak odličnih fotografija, a nekad danima ne vidi nijednu životinju. Ipak, svaki odlazak u prirodu donese novo iskustvo i nauči ga nečem novom o njihovim navikama.

– Tijekom godina naučio sam mnogo o ponašanju divljih životinja. Srne, lisice pa čak i pojedini medvjedi navikli su se na moju prisutnost i dopuštaju mi fotografiranje s relativno male udaljenosti. Prema medvjedima imam veliko poštovanje jer sam uvijek svjestan da sam ja gost u njihovom prostoru, naglašava.

Nedavno je, uz pomoć supruginog oca, izgradio promatračnicu za divlje životinje na području koje medvjedi redovito posjećuju. Plan je razvijati »medvjeđi turizam« kroz koji bi posjetitelji mogli sigurno promatrati i fotografirati životinje te pritom saznati više o njihovom životu, biologiji i ponašanju. Želja mu je ljudima približiti prirodu i pokazati da velike zvijeri poput medvjeda, vuka i risa nisu opasne kako ih se često prikazuje.

– Fotolov nije samo fotografiranje. To je spoj ljubavi prema prirodi, znanja, strpljenja i poštovanja prema životinjama. Potrebna je dobra kondicija, snalažljivost i spremnost na duge sate čekanja u teškim uvjetima. Fotoaparat može kupiti svatko, ali bez iskrene ljubavi prema prirodi i onog »nečeg«, teško je biti uspješan u fotolovu, poručuje.

MEDVJEĐI TURIZAM

Želite li iskusiti jedinstveni doživljaj promatranja i fotografiranja životinja, prije svega medvjeda, i to je moguće uz Romeovo stručno vodstvo kroz BEaRR – Bearwatching Ravna Gora – jedinstvenu edukativno-turističku atrakciju smještenu u srcu Gorskog kotara.

– Naziv BEaRR ima posebno značenje jer u sebi spaja moju obitelj i ljubav prema prirodi. Sastavljen je od početnih slova imena članova moje obitelji: B kao Benjamin, E kao Ena, R kao Romana i R kao Romeo, dok riječ bear na engleskom znači medvjed, životinja koja simbolizira divljinu, snagu i prirodu s kojom sam snažno povezan, opisuje Mance.

Promatračnica se nalazi oko pet kilometara od Ravne Gore te je do nje potrebno 15-ak minuta vožnje automobilom i 300 metara hodanja. Predviđena je za maksimalno pet osoba, a promatranje traje od tri do četiri sata.

– Posjetitelji imaju velike šanse vidjeti i fotografirati smeđe medvjede budući da se promatračnica nalazi u području dinarsko-pindske populacije smeđih medvjeda koja je jedna od najvažnijih medvjeđih populacija u Europi. Veliki dio jedinki živi u Gorskom kotaru. Osim smeđeg medvjeda, iz promatračnice se može vidjeti veliki broj raznih ptica, lisice, jazavci, srneća, jelenska i crna divljač, pa čak i divlja mačka ili vuk, otkriva. Dodaje kako mu je u BEaRR-u misija, poštujući i provodeći sve zakonske propise Republike Hrvatske, štititi i razvijati raznolikost goranskih životinjskih vrsta i truditi se osigurati neponovljivo iskustvo interakcije s prirodom.

– Upravo je zaštita i promicanje svih segmenata životinjske raznolikosti Gorskog kotara prilika i odgovornost BEaRR-a da djelić toga nasljedstva sačuvamo za buduće generacije. Svjestan sam da samo predanim, odgovornim i visokoetičnim radom u tome mogu i želim uspjeti. Promatranje medvjeda u njihovom staništu izgledno je od svibnja do studenog, ovisno o vremenskim prilikama i prisutnosti medvjeda, ističe Mance.