Ima dio liječnika onu jednu crtu koju mi je teško objasniti jednom riječju, a vezana je uz njihov ego, najčešće prenapuhan. To je ona crta koju je najbolje opisati primjerom. Naime, uvijek mi je bila trauma ići k liječniku specijalisti za ovo i ono. I to isključvo zbog straha od čekaonice.

Prazne čekaonice su najgore. Digneš se ranim jutrom kako slučajno ne bi zakasnio. Uglavnom su čekaonice pune pa nije neki problem sjesti pet-šest sati i gledati ljude kako pognute glave i pogleda uprta u pod ulaze kod doktora.

Isto sam radio i ja. Nama je u genima kodirano strahopoštovanje prema doktorima. Najgore je kada dođeš u hodnik, a nigdje nikoga. Staneš ispred onih vrata i čekaš. Na pamet ti ne pada pokucati dok ne prođe barem dvadeset minuta.

Pa onda prisloniš uho na vrata. Čuje se nešto, ali nitko ne izlazi, a tebi je glupo smetati. Nakon pola sata skupiš hrabrost i pokucaš. Ništa. Onda lagano kreneš otvarati vrata kao da provaljuješ u banku i proviriš.

A doktor se prodere s one stolice: Zašto ulazite, jeste vi normalni, pa tko vam je rekao da uđete! Umreš od straha i srama, uvučeš glavu kao kornjača i vratiš se nazad. Zaleđen i tresući se u sebi ponavljaš kako si glup i što će sada biti kada uđeš… I tako.

No, ono što je dijelu liječnika u genima, kao što je nama u genima strahopoštovanje prema njima, postaje mana i minus kada uđu u političku arenu. Upravo se to dogodilo Davoru Štimcu, i kako se bliže lokalni izbori, teret ega sve je veće breme na njegovim leđima.

Da su izbori održani prije dva mjeseca, Štimac bi vjerojatno ušao u drugi krug jer je imao idealnu startnu poziciju. Građani su zasićeni politikom i kandidatima velikih političkih stranaka, a naročito u Rijeci u kojoj je SDP na vlasti od 1993. godine.

Nakon 20 godina odlazi i Vojko Obersnel. Pojavljuje se nezavisni kandidat koji je bio ravnatelj riječkoga KBC-a i iza koga stoje neki poduzetnici i građanska udruga. Štimac se sam pozicionirao na politički centar, ili kako on to voli reći – predstavlja građansku opciju.

Predstavljanje kandidature odrađeno je krajem prošle godine na najvišoj razini kada je riječ o produkciji događaja. Štimac je tada najavio da će za mjesec dana predstaviti tko će mu biti prvi suradnici i tko su ljudi koji ga podržavaju.

To je bilo prvo obećanje koje je prekršio. Prošli su mjeseci dok nismo saznali imena njegovih zamjenika, a još uvijek ne znamo tko su ljudi koji će biti na njegovoj listi. Za nekoga tko se predstavlja kao alternativa političkim strankama, to je bio veliki gaf.

No, Štimac nije previše razbijao glavu jer su novinari dolazili i radili intervjue s kandidatom koji bi mogao ugroziti SDP u Rijeci. Njegova mašinerija u pretkampanji vrtjela se po riječkim ulicama, dijelili su se razni promotivni materijali i čovjek je vazda mogao nešto dobiti s onim sloganom »Da štima grad«.

Onda je uslijedio malo veći gaf kada je njegov volonter parkirao kombi na mjestu za invalide i to nije prošlo neprimijećeno. Pa se povela polemika je li ili nije ostavio riječki KBC u poslovnom minusu u kojoj je gradonačelniku Vojku Obersnelu najavio detaljno izvješće o bilancama Grada Rijeke i komunalnih poduzeća.

Taj materijal još uvijek nismo vidjeli. No, najveći gaf koji svjedoči o onom karakteru s početka teksta je odgovor na novinarsko pitanje koliko je potrošio u pretkampanji, a koje je uslijedilo nakon što je također kandidat za gradonačelnika i liječnik Nikola Ivaniš s potpunim pravom skrenuo pozornost na raskoš Štimčeve kampanje kojoj ne mogu konkurirati svi ostali kandidati zajedno.

Štimac je odgovorio na novinarsko pitanje na način da bi bilo bolje da ništa nije rekao, a ušao je u polemiku s Ivanišem, zaboravljajući da aktualni zamjenik gradonačelnika taj posao radi volonterski i da radi u privatnoj ambulanti.

Teško je reći što će biti na izborima i tko će ući u drugi krug, navjerojatnije s kandidatom SDP-a Markom Filipovićem, ali da je krivulja popularnosti nezavisnog kandidata Davora Štimca počela stagnirati, a možda i padati, jasno je kao dan.

Ako mu netko ne pojasni da gradonačelnik nije liječnik i da građani neće pognute glave stajati u čekaonici sa strahopoštovanjem, teško da će gradonačelnička priča biti uspješna. Kao što mu netko mora pojasniti da je jedno od najbitnijih pitanja kada je riječ o politici od kuda toliki novac za kampanju i tko su politički sponzori.

Kada je Ivaniš to pitanje javno postavio, Štimac se osjetio napadnutim. A pitanje je u potpunosti opravdano i na mjestu. Za razliku od odgovora.