Obuhvat djece od 1. do 6. godine u Gradu Zagrebu popeo se na visokih 81 posto što je za dobrih dvadeset posto više od standarda obuhvaćenosti vrtićke djece u zemljama EU, pohvalio se prije nekoliko dana pročelnik Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport Ivica Lovrić elaborirajući plan proširenja  smještajnih kapaciteta predškolskih ustanova. Naveo je također da je u posljednje dvije godine broj smještene djece porastao za 3.274, no da ni tu nije kraj jer će se u sljedećoj godini otvoriti još barem tisuću mjesta.

Preko  veze

U ozračju svih ovih optimističnih brojki i pretpostavki, našoj se redakciji javila majka iz Novog Zagreba kojoj dijete upravo navršava godinu dana, što znači da ona nakon korištenja pripadajućeg godišnjeg, krajem idućeg mjeseca, kreće na posao, no dijete neće poći u jaslice što će značajno zakomplicirati život ove zagrebačke obitelji.

– U svibnju sam predbilježila dijete za mjesto u sigetskom vrtiću koji mi pohađa i starija kći, no u rujnu, kada je pedagoška godina počinjala, moje dijete nije imalo navršenih godinu dana pa nije ulazilo u upisne kvote. Nedavno sam nazvala matični vrtić gdje su mi kazali da mi nisu u mogućnosti primiti dijete jer naprosto nemaju mjesta. Da stvar bude bolja, ne mogu garantirati ni da će mjesta biti ni za nekoliko mjeseci. Pitala sam također ima li mjesta u okolnim vrtićima u Travnom, Utrinama ili Sloboštini na što su mi odgovorili protupitanjem jesam li zaokružila mogućnost alternativnog smještaja u drugim vrtićima pri popunjavanju formulara.  Ako jesam, vrtići će me zvati kad se isprazni mjesto. No, u realnosti ti pozivi nisu u domeni mogućeg, objašnjava ova majka svoj problem ističući da nije u financijskoj mogućnosti plaćati privatno ženu za čuvanje.

 Izlaz će vjerojatno naći u baka-servisu, no ni to nije trajno rješenje. U konačnici, konstatira, gotovo svi koje poznaje djecu su upisali u vrtiće preko veze, a to je način za kojim će posegnuti tek u krajnjoj  nuždi jer je svjesna da  mjesta naprosto nema i ne želi zauzeti mjesto nekog  drugog djeteta.

I konačno, ne bismo li se raspitali o smještajnim kapacitetima novozagrebačkih vrtića, neuspješno smo do zaključenja  stranica pokušali doći do ravnateljica kako bi nam kazale koliko su djece primorane odbiti i kako statistička priča živi u praksi. No, do njih ni nakon učestalih poziva, kao niti do pročelnika, nismo uspjeli doći.

Dokaz je to  iziritiranosti i rezigniranosti  svih protagonista u mučnoj vrtićkoj trakavici koja u Zagrebu traje već više od pola godine. Sve je dodatno pojačano svježim skupštinskim odbijanjem novog modela plaćanja vrtića koji je predložio gradonačenik.