Toliko sam uložio i pod Velebitom napravio, a sada mi je sve jednim potezom dovedeno u pitanje. Najprije, treba me zaštititi nekakvim burobranom, kaže vrijedni Mile Dundović
STINICA Kad su Hrvatske ceste napravile prilaznu cestu prema Stinici, činilo se da su svi problemi žitelja oko Stinice konačno riješeni.
Modernom širokom cestom svaka kuća postala je pristupna, a cestovna povezanost s »ostalim svijetom« tim činom morala je obradovati žitelje ovoga kraja.
Međutim, ipak se našao jedan koji ima primjedbe. Radi se o Mili Dundoviću, vrijednom i radišnom čovjeku, koji se prije nekog vremena vratio na rodnu grudu iako je cijeli život kao pomorac proveo na morima svijeta.
Na strmom terenu izgradio tri šterne, ima 76 kubika »svoje vode« – Mile Dundović
Godinama je živio na riječkoj Drenovi, u Cvijetnoj ulici, a sada su tamo Milini potomci, kći Ljiljana i sin Neven. Otkako je u Stiničkom Dolcu Mile je oko svoje kuće, koja se nalazi na najvećoj kosini i zapravo na osami, napravio »čuda« na kojima bi mu pozavidio svaki stručnjak za hortikulturu.
– Najviše me muči što sam ovdje, kaže Mile Dundović, koji je već u osmom desetljeću života, toliko uložio i pod Velebitom nešto takvog napravio, a sada mi je sve to jednim potezom na neki način dovedeno u pitanje.
Da se razumjemo, nisam protiv ceste, ali mislim da bi trebalo ispraviti ono što je meni ta cesta donijela. Najprije me treba zaštititi nekakvim zidom, odnosno burobranom, jer je probijanjem prolaza za cestu nestala zapravo stoljetna brana protiv bure. Sada je ona tri puta jača nego prije. Za jakih bura ne smijem ni izlaziti iz kuće.
Trebalo bi dakle to riješiti nekim burobranom, da se bura makar malo smanji. Jamu kapaciteta više desetaka kubika, umjesto da je dovrše kao spremište oborinskih voda, izvođači su zatrpali i »izmislili« umjesto nje neku cijev.
Problem je sada što se oborinske vode za vrijeme velikih kiša slijevaju na moje imanje. Uza sve to cestom je presječen tisućljetni put Stinićana prema Jablancu. Ne treba tu neka velika investicija, samo zebra na cestu i s one druge strane stepenice kako bi se mogli popeti na vrh brda, kamo vodi put prema Jablancu, iznosi svoje probleme Dundović.
– Što se tiče ovoga oko moje kuće, kaže dalje Mile Dundović, najviše sam zasadio smokve, koje najbolje pristaju ovome kraju. Ima tu i ribizli, ogrozni, šljiva, trešanja, višanja, posadio sam i 30 stabala maslina. Sve ostalo je ukrasno bilje koje treba itekako zalijevati u ljetnim mjesecima, to treba okopavati, plijeviti, ali i obrezivati…
Meni ovdje dođu ljudi i sjede satima, ovo ovdje zapravo mi znači život. Eto, napravio sam oko kuće tri šterne, u ovim stijenama i na ovako kosom terenu imam 76 kubika, kako se kaže »«svoje vode«, ali imam i dva hidropaka kojima dovodim vodu iz vodovoda, tako su mi bojleri puni za kupanje, ali i za zalijevanje okoliša.
