Glas Lucije Rajnović nikog ne ostavlja ravnodušnim

Lucija Rajnović, četrnaestogodišnjakinja s Praputnjaka, nastupala je na brojnim domaćim i inozemnim dječjim festivalima, osvojila mnoštvo nagrada, održala solistički koncert i s dvanaest godina izdala autorski album prvijenac. Obožava pjevanje, ali kad razmišlja o budućnosti, sebe vidi kao raspjevanu fizioterapeutkinju

Lucija Rajnović zvana Luce, na prvu kao i sve ostale četrnaestogodišnjakinje, s temama i dilemama koje te godine sa sobom nose, a na drugu – djevojčica koja iza sebe već ima niz nastupa na brojnim domaćim i stranim glazbenim festivalima te »brdo« nagrada što ih je s tih istih festivala donijela kući na Praputnjak. Ima Lucija već i samostalnih koncerata, a bogme ima i svoj prvi CD uradak. Ima i mamu i tatu koji brinu da iz OŠ Hreljin, u kojoj Luce pohađa 8. razred, ne dođe kakva upozoravajuća »depeša« u stilu »malo je popustila«, ima i mnoštvo prijatelja, kao i mnoštvo snova. No, krenimo iz početka, od Lucijinog rođenja što se zbilo 12. rujna 1999. godine u Rijeci. Do četvrte godine Lucija je pjevušila, a u četvrtoj je i zapjevala. Gdje?

   Baš od malih nogu

– Počela sam pjevati s četiri godine u Dječjem zboru »Praputnjarski slavići«. Zbor je tada vodio maestro Mario Kamenar i mogu reći da je on najviše zaslužan za moje bavljenje glazbom. Još uvijek stignem zapjevati u tom zboru. Sada ga vodi divna mlada profesorica glazbe Petra Brusić. Pohađala sam i Osnovnu glazbenu školu »Ivan Matetić Ronjgov« u Rijeci. Već drugu godinu učim solo pjevanje kod profesorice Goranke Tuhtan, sopran, nabraja Lucija, i dodaje kako je na nastupima često prate plesačice Plesnog kluba »Dance Queen« iz Kraljevice. Za nastupe zajednički uvježbavamo koreografije koje nam rade voditeljice Sandra Ložnik Videčak i Marija Videčak.

  Prvi samostalni festivalski nastup, što će reć’ onaj bez »Slavića«, Lucija je ostvarila sa svega sedam godina, a njezine prve daske koje glazbu znače bile su u Đurđevcu.

  – Kao sedmogodišnjakinja otišla sam u Đurđevac na Dječji festival »Kukuriček«. Nastupila sam s pjesmom »Štorija« pisanom na čakavskom dijalektu. Pjesma je to Desanke Šoštarić, a glazbu i aranžman napravio je Mario Kamenar. Iskreno, mislim da me Podravci nisu ništa razumjeli, ali je pjesma ostavila dobar dojam. Bilo je i malo smiješno jer su sa mnom na pozornicu izašle dvije cure od četrnaest godina i publika je očekivala da će one pjevati, pa je nastala nevjerica kad su ljudi vidjeli da su mi one pratnja, a da ja onako mala soliram.

   Kukuriček za start

Od prvog »Kukuričeka« Lucija je naslagala festivala i festivala. Mali Knin fest, Mali Split, Astra, Neki novi klinci, Dječji mikrofon, Kvarnerić, Fens Kopar i ESDU, samo su neki od njih. Kaže kako u prosjeku nastupi na četiri do pet festivala godišnje. Kaže i kako je svaki festival drugačiji, svaki je neko novo iskustvo, neka nova priča, a mi je pitamo za nastup na Kvarneriću na kojem je lanjske godine naprosto briljirala.

  – E, Kvarnerić je jedno posebno iskustvo. Iako je to naš festival, mislim festival ovoga kraja, lani sam se prvi put popela na njegovu pozornicu ili bolje rečeno pozornice. Ne znam kako se to dogodilo, mislim da mi je tek lani bio prvi Kvarnerić, ali znam da mi je žao što nisam na njemu zapjevala i prije. Publici sam se predstavila s pjesmom »Nonina briga« (Z.Tomić-Z.Tomić-R.Grubišić). Plesnu pratnju osigurale su mi moje drage prijateljice iz plesnog kluba »Dance Queen« iz Kraljevice, i tako smo združenim snagama osvojile prvu nagradu publike u Čavlima, prvu u Rijeci, znači i ukupno prvu na festivalu, te treću nagradu stručnog žirija. Bilo je to fora.

– Kao dvanaestogodišnjakinja, dakle 2012. godine snimila sam CD-e pod imenom »Razigrani dani«. Sadrži dvanaest dječjih pjesama pisanih na čakavskom dijalektu i na književnom jeziku. Projekt je osmislio i realizirao Mario Kamenar. Izdavač je Adria records, glazbeni producenti su Mario Kamenar i Zdravko Tomić, grafički dizajner je Ivona Miloš, a izvršni producent je Tomislav Mustapić.     Imam i dva spota. Za pjesme »Valentinovo« i »Brod života«. Oba sam snimila lani. To je sad nekako in. Spotove je napravio Zdravko Tomić. S pjesmom Brod života nastupila sam na zadnjem Kukuričeku s dečkima iz mladog riječkog benda »Top Sky«.       – Prvi solistički koncert održala sam 21. prosinca 2013. godine u domu na Praputnjaku. Koncert se uklopio u božićno novogodišnja događanja grada Bakra. Gosti su mi bili Dječji zbor »Praputnjarski slavići«, Z.T. Band, Natko Štiglić – gitara, Goranka Tuhtan – sopran, Plesni klub »Dance Queen« i Klapa Reful. Program je vodila Alenka Denona Mustapić s Pomorskog radija Bakar. Ovim putem se svima zahvaljujem na odazivu i pomoći u organizaciji, a publici posebno hvala. Bila je divna i najbolja na svijetu.       Od 2007. godine, od kad je u solističkim vodama Lucija je skupila, kako bi se na Praputnjaku reklo »vagun nagrad«. Kad bi ih sad krenuli nabrajati bogme bi brojali i brojali, stoga ćemo reći da je u sedam godina s raznih dječjih festivala u zemlji i inozemstvu doma donijela točno 30 nagrada, što onih dobivenih od strane publike, što onih dobivenih od strane stručnog žirija. I da, moramo spomenuti da je od tih trideset najviše onih prvih. Pa, čestitke Luce i samo tako naprijed!

  Lanjsku godinu Lucija će pamtiti i po prvom inozemnom nastupu.

  – Zbilo se to u kolovozu na Festivalu za djecu i mladež FENS u Kopru. Pjevala sam »Ljubavno ludilo« (Z.Tomić-Z.Tomić-Z.Tomić). Na tom Festivalu bila sam oduševljena činjenicom što je sve, ali baš sve podređeno izvođaču. Od početka do kraja organizatori te uključe u sve. Razgovaraju s tobom, pitaju te za mišljenje, možeš birati mjesto za slikanje i snimanje i čuda stvari još. Festival se održava u prostoru na samoj rivi koje se zove Taverna i zbilja je prekrasno. 

  Pjevala je »mala Rajnovićka« 2011. godine i na državnom i svjetskom Prvenstvu u plesu u Rijeci i  Poreču (ESDU Croatia open i ESDU World Dance).

Timski igrač

– Postojala je jedna disciplina koja se zove »vocal solo«, a sastoji se od plesa i pjesme. Nastupila sam s kompozicijom »Walking on sunshine«, a plesačice iz »Dance Queena« su izvodile koreografiju. Stručni žiri daje tri ocjene: za ples, za interpretaciju i vokal te za ukupni dojam. U Rijeci smo dobile prvu, a u Poreču drugu nagradu stručnog žirija.   Na upit koji od svih tih festivala ima najbolji ambijent, Luce misli li ga, misli, i na kraju kaže: – Mali Split. Zašto? Zato jer se održava dan prije »velikog« i te Prokurative su baš fora, a najveća fora je pjevati, ustvari – kako reče Lucija – divan je osjećaj pjevati pred nekoliko tisuća ljudi.

  Sve svoje uspjehe Lucija dijeli i s timom s kojim radi, a tim je pozamašan.

  – Surađujem s puno kvalitetnih i dobrih ljudi, stručnjaka u poslu kojim se bave. Primjerice, glazbu na mojim pjesmama najčešće potpisuju Mario Kamenar, Ljubo Kuntarić i Zdravko Tomić. Tekstove su mi do sada pisali Mario Kamenar i Zdravko Tomić, a u nekim pjesmama su korišteni tekstovi pjesnika Desanke Šoštarić, Žarka Štiglića Gutarinova, Branke Vidas Golubice, Nede Zubana, Ljubice Kolarić Dumić, Vesne Prešnjak Miculinić, Mladena Kušeca… Aranžmane potpisuju Mario Kamenar, Zdravko Tomić i Robert Grubišić, a trenutno najviše surađujem sa Zdravkom Tomićem, riječkim autorom i glazbenikom te povremeno s Robertom Grubišićem. Nadalje, kod profesorice Goranke Tuhtan između ostaloga uvježbavam program za razne nastupe i učim nove pjesme uoči festivala. Ako imam plesnu pratnju, vježbam koreografiju uz pomoć voditeljica Plesnog kluba »Dance Queen« Sandre Ložnik Videčak i Marije Videčak. Mogu reći i da mi je stalni prijatelj Pomorski radio Bakar, čija ekipa prati sve moje nastupe.  

  Sitna, ali dinamitna

Popričavši malo o pjesmama, nije bilo teško doći do zajedničkog zaključka kako ti neka pjesma odmah legne, neka s odmakom, a neka nikad. Isto tako, postoje one koje otpjevaš bez pol muke, ali i one oko kojih se itekako namučiš.  

  – Najzahtjevnija pjesma za izvođenje bila mi je »Tražim te« (M.Kamenar-M.Kamenar-M.Kamenar) što sam je pjevala na zadnjem Festivalu »Neki novi klinci«, koji se održava u tri mjesta. Lani su to bili Crikvenica, Novi Vinodolski i Kutina. Posebnost Festivala je što se pjeva uz pratnju dječjeg benda. Kako je pjesma bila prilično teška, malo smo se mučili i bend i ja oko pravog trenutka za moj upad. Tu nam je puno pomogao direktor festivala i ujedno dirigent maestro Darko Majstorović, koji je spasio stvar u pravom trenutku tajnim znakovima. Isto tako, moram priznati da sam najviše vježbala pjesmu »Svjetla grada« od Colonije. Nju sam pjevala na Festivalu Astra. Išla sam u prvi osnovne i nisam još mogla brzo naučiti toliko puno teksta i na nekim djelovima toliko brzo pjevati da mi se vrtjelo u glavi. Probajte je cijelu otpjevati pa ćete vidjeti! Nikad neću zaboraviti kako me je voditeljica najavila riječima: »sitna, ali dinamitna«. To mi je bilo jako simpatično.

  Lucija uz sve nabrojene nastupe i vježbanje, te osnovno oficijelno i glazbeno školovanje još i svira gitaru, igra odbojku u ŽOK-u Sušak, obožava skijati i radi sve što rade svi ostali četrnaestogodišnjaci. Podosta naporno adolescentsko doba.

  – Ma nije, sve to ja stignem. Istina, često vježbam, a kad ne vježbam, pjevušim pjesme koje volim slušati pa spojim ugodno s korisnim. Što se tiče nastupa, dosta ih je, ali najiskrenije, oni mi dođu kao odmor od škole. A što se pak tiče škole, sve te moje izvanškolske aktivnosti ne utječu na uspjeh u školi. Kad učim, onda se koncentriram na učenje. Profesori su mi jako dragi i obzirni. Ako imam probe ili nastupe za vrijeme nastave, javim da ću kasniti ili ranije otići i nemam nikakvih problema.

   Ispunjen planer

Lucija sluša raznovrsnu glazbu. Reče – od svega pomalo. Rock, pop, strano, domaće. Glazbeni uzori su joj Rihanna, »One Direction«, Beyonce, Toni Cetinski, Severina, Zorica Kondža… Glazbenih planova ima hrpu.

  – Nastupi, festivali, snimanje pjesama i spotova. Sve je to u mom planeru, a možda se paralelno uključim i u neki zbor ili klapu. Možda čak zapjevam i u bendu. Vidjet ću što mi se svidi. Voljela bih, kad za to dođe vrijeme, nastupiti na Festivalu »Grobnička skala«, potom na Festivalu Melodije Istre i Kvarnera, a i na Prokurativama na Splitskom festivalu. No, polako, ima vremena. Voljela bih snimiti i neke duete. Koje? Pa, jedna velika želja već mi se ostvarila, pjevala sam u duetu s mojom profesoricom Gorankom Tuhtan. Još bih voljela pjevati i snimati pjesme s Majom Šuput, Zoricom Kondžom, Severinom i Tonijem Cetinskim.

  Lucija kaže kako je glazbeni talent naslijedila s obje stgrane, i s mamine, i s tatine. Ponajviše od djeda, strica i nonota. Tvrdi i kako, iako jedinica nije razmažena jer u njihovoj se obitelji jako dobro zna tko je kome što, ali da su joj mama i tata glavni oslonci u svemu u životu. Dakako, tu je i njezina družba u kojoj je ona samo Lucija, a nikakva Lucija s pozornice.  

  – Mojoj ekipi se jako sviđa kako pjevam, dosta me podupiru i govore mi da sam talentirana. Ali, ne bih ja sad to nazvala popularnošću, moje društvo poštuje moj izbor i podržava me. Ali, to što ja pjevam nije ništa bitno, netko drugi radi nešto drugo.

  A što bi Luce htjela biti kad odraste, ono »za skroz odraste«?

  – Za sada mi je želja upisati medicinsku školu. Htjela bih biti fizioterapeutkinja. Ili prirodoslovnu gimnaziju. I svakako – u slobodno vrijeme baviti se pjevanjem.