Između ostalih pojedinosti, glazbenu 2021. godinu pamtit ćemo i po tome što su sinovi rock velikana napravili dobre i vrlo zapažene albume. Najprije je to učinio Adrian James Croce, sin pokojnog Jima Crocea, albumom »By Request«, potom su Shane i Tyler Fogerty, sinovi legendarnog Johna Fogertyja, alfe i omege nezaboravnog sastava Creedence Clearwater Revival, objavili album »Radio Astro« koji potpisuje njihova grupa Hearty Har, a evo nam je sada jesen uljepšao Jakob Dylan, sin Boba Dylana, koji je sa svojom grupom The Wallflowers objavio sedmi studijski album pod nazivom »Exit Wounds«.

Pandemijske rane

Pojašnjavajući naslov i govoreći o temeljnim idejama ovog albuma, Jakob Dylan je rekao kako je pjesmama želio iskazati činjenicu da ama baš nitko u svijetu danas nije onakav kakav je bio prije četiri godine. Naravno, mlađi Dylan pri tome misli na sve što smo proživjeli s pandemijom korone, a te su promjene tolike, rekao je, da svatko od nas danas ima »izlazne rane« pa je stoga tako i nazvao cijeli album.

Kad je pak o glazbi riječ, Dylan se više no ikada okrenuo nasljeđu godina kad je njegov otac bio legenda, točnije ponajprije zvuku sedamdesetih godina, i to u rasponu od southern rocka pa do žestine Stonesa oplemenjene country rock elementima. Naravno, puno je tu i soula i bluesa te, logično, country nasljeđa pa je cijeli album, ustvari, poslastica za sve koji vole americanu.

Shelby Lynne

I dok je njegov otac, kao i mnogi kasniji autori, znao direktno udariti po imenima onih koje je smatrao krivima za određene negativnosti ili zločine, Jakob Dylan radije iznosi opću sliku pa tako po svim standardima izvrsna »I Hear The Ocean (When I Wanna Hear Trains)« kroz odličan southern rock s puno soul i gospel elemenata oslikava opće stanje nezadovoljstva i strepnje zbog promjene životnih uvjeta.

Sličnu temu, ali uz traženje puno više borbenog duha i želje za promjenom, nudi čvrsta »Move The River« koja počinje žestokim rock rifovima. Vjera u sebe, samopouzdanje i čvrstina – bez obzira na sve loše stvari koje su zahvatile cijeli svijet – temelj su cijelog albuma, pogotovo pjesme »I’ll Let You Down (But I Will Not Give You Up)« u kojoj mu, u odličnoj kombinaciji soula, bluesa i country dodira, sjajno pomaže američka country rock kantautorica Shelby Lynne.

Dojmljivo i upečatljivo

Slika teškog stanja očita je i u gitarama prepunoj »Wrong End of The Spear«, a još je žešća i društveno kritičnija »Who’s That Man Walking ‘Round My Garden?« u kojoj kroz čvrsti blues rock slušamo priču o čovjeku koji radi cijeli dan dva posla da bi prehranio obitelj, a onda mu se dogodi da »netko drugi šeta njegovim vrtom«.

No, nisu za sva zla i nedostatke uvijek krivi samo neki drugi. Tako u divnoj uvodnoj »Maybe Your Heart’s Not In It No More«, soula prepunoj americani otpjevanoj uz pomoć već spomenute Shelby Lynne, slušamo priču o depresiji i gubitku vjere, ali uz završnu poruku kako će se pomoć onih koji vjeruju uvijek naći. Album nudi i dvije divne ljubavne pjesme – »The Dive Bar In My Heart« rađena je, i to vrlo uspješno, po uzoru na radove njegovog oca i Brucea Springsteena, a najljepši trenutak albuma je prekrasna country balada »Darlin’ Hold On« u kojoj mu maestralno pomaže Shelby Lynne pa zajedno stvaraju pjesmu koja u gotovo trideset godina nazočnosti grupe The Wallflowers na svjetskoj rock sceni svakako ide u red najboljeg što su napravili.

Sve u svemu, Jakob Dylan je sa svojim bendom The Wallflowers iznova napravio odličan album, ploču koja ne nudi moderan, već pomalo starinski zvuk šezdesetih i sedamdesetih. No, to je ostvareno na tako dojmljiv i upečatljiv način da će je zavoljeti i suvremeni slušatelji.