ZAGREB Olimpijske igre konačno počinju, s godinu dana zakašnjenja zbog odgode izazvane pandemijom koronavirusa. Sportaši, koji su, doduše, izloženi brojnim ograničenjima i zabranama, u Tokiju će do 8. kolovoza imati priliku za ostvarenje svih svojih ambicija i snova.

– Bilo mi je jasno da će se Olimpijske igre održati u onome trenutku kada je 2020. godine donesena odluka da se odgađaju, a ne otkazuju. Jedino nisam znao u kojem obliku, kojoj formi i po kojim pravilima će to biti. Sada je taj dio jasan – kaže predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora, Zlatko Mateša, koji se od srijede nalazi u Tokiju uz hrvatske sportaše.

Predsjednik Hrvatskog olimpijskog odbora smatra da je takva odluka najpravednija, iako će ove Olimpijske igre biti specifične zbog preventivnih epidemioloških mjera vezanih uz koronavirus.

– Podržavam stajalište Međunarodnog olimpijskog odbora da bi otkazivanje Tokija bilo nekorektno prema brojnim sportašima kojima bi to možda bila zadnja ili jedina mogućnost nastupa na Olimpijskim igrama. Na primjer, mi smo jako zainteresirani za karate, kojeg neće biti u Parizu 2024. godine. Da je Tokio otkazan, naši karatisti ne bi vidjeli Olimpijske igre, a to bi za nas bilo neprihvatljivo. No, sportski razlozi nisu jedini.

U ove Olimpijske igre su uložena velika sredstva i zato je bolje da se one održe u bilo kakvom formatu, nego da ih uopće ne bude. Treći, ne manje važan razlog, na perceptivnoj je razini. Cijelo vrijeme se nastupalo s motom da su olimpizam i sport jači od pandemije. Da su Olimpijske igre otkazane, to bi bio, sportskom terminologijom rečeno, poraz. Sve zajedno je dovelo do ovoga što imamo danas.

Rigorozne mjere

Na snazi su rigorozne mjere vezane uz zaštitu zdravlja sportaša i ostalih sudionika Olimpijskih igara, koji će biti kao u »logoru«.

– Sve u Tokiju bit će neuobičajeno. Riječ je o režimu koji je sve prije nego olimpijski. Međutim, najvažnije je da se Olimpijske igre održe. Smatram da je izraz logor ipak pretežak za ovu situaciju jer je ovdje riječ o izolaciji, zbog koje će sve biti drugačije. Olimpijsko selo uvijek je bilo mjesto druženja sportaša iz cijelog svijeta, tu su se sklapala prijateljstva između ljudi koji se inače ne bi imali priliku sresti i upoznati. Sada su izlasci maksimalno ograničeni i gubi se duh olimpizma.

Svi su, više-manje, orijentirani na treninge i odlazak na borilišta. Čak nema ni onog segmenta druženja unutar jedne nacionalne ekipe. Na primjer, kada bi nastupala braća Sinković, s tribina su ih bodrili svi naši sportaši koji su tada bili slobodni. Sada nema ni kontakta s medijima ni proslave odličja. Mi smo uvijek imali svoja slavlja u Hrvatskoj kući, a toga sada ne smije biti.

Na svečanoj ceremoniji, odlučeno je, najbolji će sami sebi dodjeljivati medalje.

– Meni je to smiješno jer ne vidim nikakav razlog za takvu mjeru. Mislim da bi bilo puno jednostavnije da oni koji dodjeljuju medalje imaju masku i rukavice. Dodjela medalja je tradicija koju je trebalo zadržati i u ovim pandemijskim uvjetima. Po meni, besmisleno je da sportaši uzimaju medalju od hostesa i stavljaju ih sami sebi oko vrata. Postoji čitav niz tih stvari koje mi je teško razumijeti.

Primjerice, uoči odlaska u Tokio morali smo obaviti dva testiranja na koronavirus, ispuniti hrpu japanskih formulara i skinuti dvije aplikacije za mobitel. Jedna je plan aktivnosti i sadrži sva mjesta na koja namjeravam ići, a druga je vezana uz testiranja. To sve se moralo napraviti prije polaska na put. Kada avion stigne u Tokio, u tamošnjoj zračnoj luci se čeka od četiri do devet sati da bi se obavile sve moguće provjere i nova testiranja. Kada se stigne u smještaj, opet su na redu svakodnevna testiranja. Zatim, ne može se izaći u grad.

Štoviše, Japanci su sugerirali svom stanovništvu da fotografiraju sve ljude s akreditacijama koje vide u gradu i da te fotografije podijele na društvenim mrežama, kao jedan čin osude. Režim je stvarno iznimno rigorozan i ima malo dodirnih točaka s uvjetima koji inače vladaju na Olimpijskim igrama. Neko vrijeme se razmišljalo o ograničenom broju gledatelja na borilištima, ali od toga se na kraju odustalo.

Brojna ograničenja vrijedit će i za ostale dužnosnike nacionalnih olimpijskih odbora.

– Sve što sam spomenuo, odnosi se na pravila za nas. Sportaši će biti pod puno strožim režimom. U njihovom slučaju sve je restriktivno do krajnjih granica. Na primjer, kao predsjednik HOO-a smijem biti u kontaktu sa sportašima, ali nekim drugim ljudima iz naše delegacije to neće biti dozvoljeno. Sportaši će se stalno rotirati, a oni koji završe natjecanje, imat će dva dana za odlazak iz Tokija. Nekada se moglo ostati do kraja, ali sada nešto takvo ne dolazi u obzir.

Pružiti maksimum

Sportaši će biti u vrlo specifičnim uvjetima. HOO je hrvatskim olimpijcima osigurao stručne osobe koje će im pomoći da prevladaju izolaciju.

– Već dugo govorim da će ta komponenta biti presudna za postizanje kvalitetnih rezultata u Tokiju. Naši sportaši na raspolaganju imaju psihologe, koji su im stalno na raspolaganju. Treba se znati nositi s tom izoliranošću, koja stvara enorman psihički pritisak. Sportaši su uglavnom društveni ljudi, okrenuti prema socijalnom kontaktu, a sada moraju gotovo stalno biti unutar četiri zida. Tko će se bolje adaptirati takvim uvjetima, bit će u boljoj situaciji za postizanje rezultata.

Očekivanja? Neki hrvatski sportaši i sportašice spadaju u uzak krug favorita, a neki mogu iskočiti.

– Sigurno je da imamo puno potencijala za visoke domete. Kada se pogleda što naši sportaši znače u svojim sportovima, jasno je da imamo kandidate za olimpijske medalje. Ponavljam, izdrže li taj pritisak koji donosi izolacija, imat će realne izglede za plasman na jednu od stepenica pobjedničkog postolja. Hrvatska delegacija je nešto manja nego inače, ali svejedno se nadamo kvalitetnim dostignućima. U odnosu na Olimpijske igre u Rio de Janeiru, računali smo na naše rukometaše i košarkaše, ali oni se, na našu veliku žalost nisu plasirali.

Hrvatska je u Riju osvojila rekordnih deset medalja, od čega pet zlatnika. Sada je broj olimpijaca za trećinu manji.

– S obzirom na okolnosti, smatram da bi sve iznad pet odličja predstavljalo fenomenalan uspjeh. Neki dan sam vidio da jedna američka agencija, koja radi analize pomoću umjetne inteligencije, Hrvatskoj predviđa 14 medalja. Međutim, umjetna inteligencija ne zna kakvi su uvjeti u Tokiju. Ne možemo racionalno razgovarati o sportskom uspjehu na ovim Olimpijskim igrama jer je tu previše čimbenika koji donose veliku dozu iracionalnog.

Zbog toga moramo biti vrlo oprezni s očekivanjima i ne smijemo stavljati pritisak na naše sportaše. Samo me nemojte pitati od koga očekujem najviše. Naši sportaši su i ovako pod velikim pritiskom i nema potrebe da im sada i ja stavljam dodatni teret na leđa. Samo neka pruže svoj trenutni maksimum i postignu najviše što mogu. To je jedini kriterij.