RIJEKA Odbojkašice Rijeke CO na petom su mjestu završile sezonu u Superligi. Mladim Riječankama nedostajao je jedan korak da uđu među četiri najbolje ekipe Hrvatske.

– Vrlo sam zadovoljan sezonom. Realno smo tamo gdje jesmo, imali smo priliku napraviti mali iskorak, ali nismo uspjeli u odlučujućoj utakmici protiv Dinama u Rijeci jer smo izgubili. Da smo pobijedili, ušli bismo u Top 4, ali nemamo za čim žaliti jer smo imali priliku i sve u svojim rukama. Dinamo je u tom trenutku bio bolji od nas. To je jedini mali žal, ali generalno, sezona je rezultatski jako dobra – započeo je Igor Lovrinov, trener odbojkašica Rijeke CO.

Rezultat je odličan posebno kada se uzme u obzir da je puno kvalitetnih igračica uoči sezone promijenilo klub te je riječki odbojkaški stručnjak u praktički opet krenuo iz početka sastavljati ekipu.

– Otišlo je dosta igračica, ali držimo se nekako pri vrhu, više smo u toj zlatnoj sredini. Uz Split smo najmlađa ekipa u Hrvatskoj, međutim, to ne znači ništa posebno jer teško da se na ove igračice može dugoročno računati s obzirom na financijsku situaciju koja vlada u ovom gradu. Teško je vjerovati da možemo osigurati neka sredstva da ih zadržimo u Rijeci. One će igrati tu dok ne stasaju, dok ne krenu na fakultet, a onda će vjerojatno otići u Mladost – dodaje Lovrinov.

Riječki trener s tim se, nažalost, odavno pomirio.

– Davno sam se pomirio s tim jer su borbe protiv vjetrenjača uzaludne, tu se ne da ništa promijeniti. Situacija je loša i izgleda da će biti sve lošija. Da su barem izbori svake godine jer bi se onda makar naslušali obećanja koja dobro zvuče. Nema veze što se nikada ne realiziraju, dobro zvuče pa te bar malo drže iznad vode.

Odlazak igračica

Situacija koja se ne popravlja izvor je frustracija, ali i žalosti kada si iz godine u godinu prisiljen gledati kako igračice koje si stvorio i kojima si pomogao da stasaju odlaze u druge klubove.

– Boli me jer znam da će za godinu dana neki klub doći po Maru Štiglić jer je mogu dovesti jer joj mi ništa ne možemo pružiti. Razumljivo mi je kad djevojke odlaze u Mladost, te odlaske doživljavam kao potvrdu svojeg rada, ali kad odlaze u Split ili Vukovar, to je tragedija.

No, problem s odlascima i financijama nema samo riječka odbojka, već ga imaju i drugi loptački sportovi. Rukometašice Zameta morale su odustati od Prve lige zbog nedostatka financija, Primorjaši nisu ušli u elitni rang Regionalne lige, rukometaši Zameta igraju Ligu za ostanak, košarkaši Kvarnera 2010 ne mogu ući u Ligu za prvaka Prve lige, koja je zapravo druga… Riječki klubovi se ne mogu »potući« s gradovima koji su tri puta manji od Rijeke.

– Mantra je to svih trenera i sportskih djelatnika u Rijeci, ne samo mene, jer ako smo treći grad po veličini u Hrvatskoj, po snazi možda i iznad, je li moguće da se cijeli riječki sport u zadnjih 10 do 15 godina sveo na puku sreću što su se pojavili Damir Mišković ili Predrag Sloboda i podigli ljestvicu u svojim klubovima u nekom trenutku? Nema nikakve sustavne politike koja je za to zaslužna, nego se baš čistom srećom pojavio netko takav. To je užasno žalosno, da mi slavimo plasman rukometašica iz Druge lige u Prvu, Primorje je ostalo bez natjecanja u kojem je trebalo igrati, to je tako tragično.

Ja sam već u godinama, otupio sam na to i žao mi je što nema netko mlađi tko bi se borio s tim, tko bi protestirao i žalio se. Svi smo ušli u neku nirvanu. Nama bez ikakvog problema ukinu naknadu za nositelja kvalitete pod isprikom što to uopće znači i čime smo to mi zaslužili, kako je njezino ukidanje obrazložila predsjednica RSS-a Dorotea Pešić-Bukovac. Nakon toga je i Županija ukinula isto ta sredstva koja su nama dovoljna da preživimo, ali na ovaj način je sve to utopija.

No, Rijeka je europski grad sporta 2022. godine i to je najvažnije, iako je sport u Rijeci zapravo na aparatima, a Riječki sportski savez je sam sebi svrha.

– Oksimoron je staviti Rijeku i europski grad sporta u istu rečenicu, ali to je samo moje mišljenje. Vjerujem da su ti naši projekti hvalevrijedni, poput Homo si teć i sve što imamo. To su vrijedne akcije i ja ih stvarno podržavam. Možda oni loptačke sportove tako doživljavaju, tu su dvije odbojke, dva rukometa, dvije košarke, dva vaterpola, nogomet je kategorija izvan jer je HNK Rijeka privatan klub. No, Orijent 1919 muči muku sa svime, isto kao svi ostali klubovi na gradskom proračunu.

Očito ih nije briga i nije im stalo do toga. Dali su određena sredstva za trenere i to je za pohvalu jer sredstva dolaze redovito i s time su nam dosta olakšali. No, mi ne znamo kada će doći mjesečna akontacija za klubove, sada smo je dobili, ali ne znamo hoćemo li je dobiti za iduća dva mjeseca. Naša liga je završila, u lipnju će možda doći jedna ili dvije dotacije, a to nam ne znači previše. U travnju nam je to jako važno jer smo, primjerice, igrali u Dubrovniku gdje trebamo prespavati. Sredstva za trenere dolaze redovito i za to zaslužuju pohvalu. Imamo tri trenera u stalnom radnom odnosu u klubu i to je jako važno. Nije sve baš tako crno, ali da nas ne doživaljavaju kao ozbiljan sport, to je istina.

Rad s mladima

Odbojkašice Rijeke CO trenirat će do kraja školske godine i još koji tjedan nakon toga, a zatim će u srpnju na odmor.

– U kolovozu ćemo krenuti s pripremama za novu sezonu, a u kakvom sastavu, to će biti jako zanimljivo vidjeti. Curama sugeriram da u stanci igraju odbojku na pijesku i neke nađu interes u tome.

Sastav ekipe za iduću sezonu još uvijek je i bit će nepoznanica sve do početka priprema.

– Ne znam s kakvom ekipom idemo dalje. Više ne možemo ni zagrabiti u naš bazen jer smo već zagrabili. Kada se kadetska utakmica igra tijekom tjedna, ne znam da li da održim trening ili ne jer na njemu ostane četiri ili pet igračica, sve ostale su u kadetskoj ekipi. Nadam se da u klubu ostati igračice koje su još uvijek u srednjoj školi. Uskoro će krenuti pozivi iz drugih klubova, a mi se tu ne možemo nositi ni s kim. Ne možemo dati apsolutno nikakvu hranarinu, stipendiju… Nećeš ih time zadržati, ali barem da ne razmišljaju o tome da si mogu kupiti tenisice. Jedva glavu držimo iznad vode da se ne ugušimo, ali isplivati ne možemo.

Rad s omladinskim pogodnima Rijeci i okolici je odličan, a te djevojke silom prilika vrlo brzo dobiju priliku stjecati iskustvo u seniorskoj kategoriji.

– Dobro se radi s mladima, a naši rezultati na državnom nivou su sjajni. Zadnje dvije godine za vrijeme korone, državna prvenstva se nisu održavala redovno, pa su se počela održavati, ali otvorenog tipa. Na svako prvenstvo bi se prijavilo 30-35 ekipa, a mi smo na svakom osim na jednom od tih šest u zadnje dvije godine osvojili medalju. Nismo bili prvi, ali imamo druga i treća mjesta. To su rezultati koji su briljantni, samo Splitu i Mladosti možemo gledati u leđa na tim prvenstvima. U Rijeci ima puno klubova i dobro se radi. Korona nas je vratila unatrag jer nije bilo natjecanja i tu se izgubila pokoja generacija djece, ali tako je i u drugim sportovima – rekao je Lovrinov.