RIJEKA Tin Lučin, riječki hit hrtvatske reprezentacije na netom okončanom Europskom prvenstvu, živi u frenetičnom ritmu u kojem djeluju razni vrhunski sportaši, tempom u kojem su utakmice, treninzi i putovanja praktički dio svakodnevice. Ilustrativan je tako njegov dolazak u Rijeku iz Budimpešte, sve u stilu »vratio sam se da odem«. U rodni grad je nakon ovih reprezentativnih utakmica doputovao oko 5 sati ujutro, izmoren napornim rasporedom igranja na kontinentalnom prvenstvu, doma je tog dana uglavnom spavao, idućeg dana nije bilo ništa od jutarnje kavice s prijateljima, spremio je prtljagu za novo putovanje, otišao je za Zagreb, da bi dan poslije krenuo za Poljsku zbog klupskih obaveza u Wisli Plock.

Živeći ovako »sto na sat«, treba se mentalno i fizički nekako regenerirati poslije stresnih reprezentativnih nastupa koji su iscrpili ne samo organizam, nego i psihu.

– Emocije s Europskog prvenstva su još svježe – kaže Tin Lučin. – Naime, dojmovi o svemu što je za nama se još nisu slegli. Sigurno je da se pritom čovjek osjeća iscrpljenim kako fizički, tako i psihički. Bit će valjda vremena da se oporavim, do novih obaveza je ipak nekoliko dana kako bih se malo odmorio, a onda kreće nova, klupska akcija.

Debitirao je na Europskom prvenstvu i to će mu ostati u sjećanju, za njega je nešto posebno već sama činjenica što je nosio reprezentativni dres na tako jedno velikom natjecanju u krugu najvećih sportskih zvijezda, gdje je okusio čar izlaska na veliku scenu. Sve mu se usjeklo u najljepša sjećanja, po kojima sada rado prebire dok su još svježa.

– Sigurno da je svaki nastup za Hrvatsku nešto vrlo emotivno, a ovo je pogotovo tako jer je to prvi nastup na ovom velikom turniru. To je prvenstvo za mene svakako bilo nešto posebno. Ta atmosfera na Europskom prvenstvu, pune tribine gledatelja i sve to zajedno, to je nešto što se sportašu događa zaista rijetko u životu. Stvarno sam preponosan što sam bio dio te naše ekipe u Mađarskoj, to ću stvarno pamtiti.

Naknadni poziv

U njegovom slučaju priča je kao one filmske, u kojoj netko od anonimca postane protagonist u scenariju s lijepim raspletom. Nije bio u prvom izboru na listi putnika za Europsko prvenstvo, a naknadno pozvan demantirao je one skeptike koji su sumnjali u kvalitetu koju je dokazivao iz utakmice u utakmicu zadržavajući konstantu u napornom, natiskanom turnirskom sustavu igranja.

– Nadao sam se da ću možda biti na Europskom prvenstvu ako netko otpadne, bio sam spreman uletjeti ako recimo netko bude pozitivan na testovima za koronavirus, ako netko otpadne iz momčadi. I eto, dogodilo se što se već dogodilo. Kažimo da sam u svemu tome imao i malo sreće, sve se posložilo.

»Kako se nadao, dobro se oženio«, momak koji je u posljednji čas pozvan u reprezentaciju dobio je puno povjerenje izbornika i uistinu se naigrao, dobio je priliku iz utakmice u utakmicu da pokaže što sve zna i može. I najoptimističnija nadanja da će toliko igrati su premašena.

– Definitivno se nisam nadao da ću dobiti toliku minutažu. Ali eto, tako je ispalo, ne znam što bih rekao, nego mogu samo ponoviti da sam presretan što je tako bilo. Nadam se samo da ću uvijek kada dobijem priliku, pokušati je uvijek iskoristiti i to na najbolji mogući način.
Tin Lučin, dvije riječi, osam slova koje danas u hrvatskom rukometu jako puno govore nakon što je mladi Riječanin proteklih dana demonstrirao raskoš svog talenta. Zna koje su mu mogućnosti, vidjevši u praksi ono što je pokazao, može i sam ocijeniti svoje nastupe za koje je bio hvaljen s raznih strana.

– Teško je govoriti o sebi, ali mislim da mogu biti zadovoljan onim što sam pružio s obzirom na to da mi je to prvo veliko natjecanje i da se prvi put susrećem s ovakvim sustavom nadmetnja, da se igralo svaka dva dana. Ali, bez obzira na to, sigurno ima puno prostora gdje mogu biti bolji kako u obrani, tako i u napadu. Bilo je dobro, no moram težiti da u idućim nastupima budem još bolji.

Postao je često spominjano ime u hrvatskim sportskim krugovima tijekom EP-a, kor hvalitelja je bio brojan i jednoglasan. Postao je odjednom i zanimljivo lice našim medijima. Među onima koji su ga hvalili jest i izbornik Hrvoje Horvat koji je istaknuo njegovu konstantu u ovim nastupima, također i skromno ponašanje na ovom prvenstvu s kojeg je Hrvatska otišla s razočaravajućim osmim mjestom.

– Teško je igrati stalno na visokoj razini, pogotovo što sam se vraćao nakon jedne ozljede ramena. Nisam bio u punoj formi, imao sam i koronu, tako da je u nekim trenucima možda i nedostajalo snage, sve s ovim dečkima koji su igrali zdravi i onima koji su nastupali nakon izolacije. Prvenstvo je bilo stvarno teško, postava nam se stalno mijenjala, neprestalno je ulazio netko novi. Da smo mogli bolje od ovog plasmana, mogli smo, ali na kraju ne treba biti nezadovoljan jer mislim da ćemo vrlo brzo imati priliku pokazati koliko vrijedimo.

Zamet

Lučin je jedan od plejade riječkih reprezentativaca. U jednom trenutku bio je u buketu bivših Zamećana koji su igrali s Islandom uz golmana Ivana Pešića te Jakova Gojuna, Verona Načinovića i Filipa Glavaša, sve za potvrdu kvalitete ovdašnjeg rukometa.

– Zamet je uistinu uvijek bio rasadnikom talenata. Uvijek je davao puno poznatih igrača reprezentaciji. Uostalom, sve govori činjenica koliko je igrača prošlo kroz Zamet i sada nastupilo na Europskom prvenstvu. Naravno, kada je riječ o ovdašnjim rukometašima, ima tu još igrača koji igraju vani, nastupaju u ozbiljnim ligama i klubovima, a svojevremeno su nosili dres Zameta. To sve govori samo za sebe.

Isto tako samo za sebe govori i činjenica da su svi redom bivši rukometaši Zameta. Iz Rijeke odlaze već vrlo mladi, kao što je uostalom otišao i sam Lučin, domaća sredina ne udovoljava njihovim ambicijama.

– Nedostaje tu ona neka financijska potpora da bi mogli govoriti o nekoj većoj razini, da bismo mogli možda napraviti neki veći rezultat ili iskorak. Za to je potrebna veća financijska baza.

Tin je zaklopio reprezentativnu knjigu i odmah otvara onu klupsku. Nakon Španjolske i Ademar Leona, opet je u jednom uglednom europskom društvu, u Wisli Plock, klubu s rezultatskim domaćim i međunarodnim ambicijama. Pred njim su novi rukometni izazovi.

– Plock je grad udaljen sat, sat i pol vožnje od Varšave. Odmah nam počinje poljska liga, tako da nema puno vremena za odmor i regeneriranje. Što se rezultata Wisle Plock tiče, smatram da smo imali dobru polusezonu. U domaćoj ligi imamo samo jedan poraz, onaj od Kielcea. Pobijedimo li sve, a posljednju utakmicu igramo baš s njima kod nas, možemo osvojiti poljsku titulu, a mislim da je to cilj svima nama. Želimo se pokušati dovesti u situaciju da pred domaćim navijačima nadmašimo Kielce. U Europi smatram da nam je cilj ponoviti prošlogodišnji uspjeh, plasman na Final Four Lige prvaka. Za sada dobro stojimo, u skupini smo drugi iza Fuchsea i mislim da nije nemoguće plasirati se na Final Four.