RIJEKA Izuzetak od pravila ili ne, ali činjenica je da u današnjem vrhunskom sportu u kojem oni najbolji plivaju od jedne obaveze do druge, hvatajući daha između napornih treninga i uzbudljivih utakmica prožetih čestim putovanjima, ima sportaša koji se osim svojim »matičnim« sportom stignu zabaviti još ponekim. Konkretno, riječki as Josip Vrlić, još 2020. godine proglašen najboljim hrvatskim vaterpolistom, praktički čim izađe iz bazena i skine kapicu zgrabi reket u ruke da bi uživao u svojoj drugoj sportskoj ljubavi, tenisu. Zapaženi vaterpolist svjetske klase je i majstor u usklađivanju termina između ova dva sporta, tako praktički živio već godinama, više od desetljeća.

– Tenis igram dosta često, praktički tijekom cijele sezone. Uhvatim vremena za to. Tenis igram dosta dugo, sigurno već petnaestak godina, naravno, sve to rekreativno – kaže Josip Vrlić dok s prijateljima iz reprezentacije čeka večerašnji početak Svjetskoga prvenstva u Mađarskoj u kojem hrvatske reprezentativce čeka susret s Grcima (19.30 sati). Pritom rješava i neizbježni nužni problem suigrača, igra kako u klubu, konkretno sada u kragujevačkom Radničkom, isto tako i u reprezentaciji. Ispada da bi Vrlić i prijetelji još malo pa mogli zaigrati i parove. – U Kragujevcu mi je ove godine partner bio Lukić, kada pak dođem u Zagreb tu mi se na tenisu pridruže Bukić i Lovre Miloš.

Josip je pravi div visok 198 centimetara i težak oko 130 kilograma, bez obzira na snažan udarac mora udovoljiti i drugim teniskim zahtjevima, onim vezanima uz brzinu i pokretljivost.

– Kada je riječ o kvalitreti moga servisa, to je najbolje pitati moje protivnike, ali inače, kada dođem na teren svi s obzirom na moju konstituciju pomisle da neću moći trčati, ali se onda jako iznenade.

Centri

Brojni prijetelji iz Primorja (brat Mislav je također vaterpolist), kao i riječki ljubitelji sporta, raduju se svakom Josipovom uspjehu. Još više ih raduje i činjenica da riječki vaterpolo od dana kada je hrvatska reprezentacija tek uplovila u međunarodne vode, kroz sva ova desetljeća njeguje lijepu tradiciju, stalno ima predstavnike na velikim natjecanjima. Na SP-u u Mađarskoj to su kapetan reprezentacije Ivan Krapić i Josip Vrlić.

– Tu je od Riječana još među nama onaj najmlađi, Lovro Paparić, koji kuca na vrata reprezentacije, to je lijepo i sigurno je da će nas biti i dalje, kada mi stariji otiđemo.

Vaterpolo je bez kvalitetnih centara nezamisliv kao brudet bez dobre ribe, a Rijeka se može pohvaliti dugim nizom centara svjetske klase, »udarnim iglama« vaterpolskog napada, kojih ima sve do danas. Ispada da na Kantridi netko ima magičnu formulu u pronalaženju vrsnih sidruna.

– Sada je tako kako jest, a ja bih čak rekao da je oduvijek bilo tako, da je u Primorju bio izražen rad s centrima i uvijek smo imali dobre centre.

Za Vrlićem je duga karijera u kojoj se od njega kao rođenog talenta uvijek mnogo očekivalo, tako je i u gradu automobila Kragujevcu, gdje je nedavno okončao klupsku sezonu.

– U prošloj sezoni smo osvojili Kup Srbije, u prvenstvu smo u finalu izgubili od Novog Beograda. Prvu utakmicu u gostima dosta lagano s četiri gola razlike, doma smo poraženi na peterce. Tu uglavnom možemo biti zadovoljni. U Jadranskoj ligi smo došli do Final foura i na koncu bili četvrti, dok smo se u Ligi prvaka borili u jako teškoj skupini. Bilo je dosta zahtjevnih utakmica, ovoga puta smo ostali na šestom mjestu, to je možda i najveće razočaranje.

Svježe klupske uspomene silom prilika moraju biti zaboravljene zbog odgovaranja na teška reprezentativna pitanja, reprezentativci moraju preko noći misliti na veliko natjecanje. To je, uostalom, postao način života današnjih vrhunskih sportaša, dosta se sjetiti Luke Modrića koji je skoro pa sa slavlja osvajanja Lige prvaka došao na utakmicu Hrvatske s Francuzima.

– Nismo imali puno vremena za pripreme, što je s jedne strane nama igračima i bilo nešto malo laganije. Ali s druge strane, sigurno da nećemo biti na sto posto spremnosti, kao niti jedna reprezentacija. No, to je današnji vaterpolo, ide se iz jednog natjecanja u drugo. Tako je i gotovo.

Nova lica

Vrlić je starosjedioc u reprezentaciji i osvajač je brončane medalje na Svjetskom prvenstvu 2019. godine. Zatekao je puno novih lica u reprezentaciji, spada među petoricu igrača koji su ostali iz ekipe koja je bila na Olimpijskim igrama u Tokiju. Ovu novu reprezentaciju gleda kroz naočale s vedrim bojama.

– Ovo je pomlađena reprezentacija, s nekom novom energijom. Ja vidim sve to jako dobro, jako sam zadovoljan. Momci imaju tu pozitivnu energiju, žele raditi, tako da mislim da će to jako dobro izgledati.

Sportska javnost tradicionalno mnogo očekuje od reprezentacija u loptačkim sportovima. Vrijedi to pogotovo za vaterpoliste, koji su u dugom periodu od desetljeća i pol načinili svjetski presedan, jedina su reprezentacija koja je na sedam svjetskih prvenstava uzastopno osvajala medalje. Josip sa suigračima samouvjereno dočekuje nastupe u Mađarskoj.

– Nema se tu što mudrovati. Zna se tko je Hrvatska, što mi predstavljamo u svijetu vaterpola. Imamo sedam medalja zaredom na svjetskim prvenstvima, naravno da želimo nastaviti niz i tradiciju i ove godine osvojiti medalju.

Svaka momčad ima svoju jaku stranu, Josip smatra da ova hrvatska momčad pokretljivošću može mnogo postići.

– Sigurno da nam je forte ta brzina. Naši mlađi igrači plivaju fantastično, mislim da će naša brzina i pokretljivost doći do izražaja.

Kao i kod studenata uoči ispita, tako i kod hrvatskih igrača raste napetost uoči večerašnjeg probijanja leda s Grčkom.

– Prva utakmica je uvijek najbitnija. Na taj smo susret sto posto koncentrirani i nadamo se pobjedi.