RIJEKA Ime Adrijane Prosenjak se već desetljećima sa štovanjem izgovara u rukometnim krugovima, jedna je od plemenitih izdanaka glasovite labinske škole. U ekipi matičnog Rudara je jedna od nezaboravnih tadašnjih Labudica, koje su se probile u prvoligaško društvo tadašnje Jugoslavije, sa zagrebačkom Lokomotivom ta golmanica svjetskoga glasa postala je osvajačica Kupa i prvenstva bivše države i Kupa EHF-a, naravno i A reprezentativka.

Među vratnicama glasovite bečke Hypobanke je i prvakinja Europe. Naravno, bila je istaknuta hrvatska reprezentativka, osvajačica dviju zlatnih medalja na Mediteranskim igrama. Zaklopivši to veliko vratarsko poglavlje, otvorila je ono trenersko, osim Salerna vodila je razne hrvatske klubove, uz ostalo je ostavila dubok trag u Rijeci kao dugogodišnja trenerica Zameta. Sadašnja je izbornica hrvatske ženske juniorske reprezentacije, vrativši se u svoj Labin radi s mladima. Kao i ostali pratitelji Svjetskog prvenstva u Španjolskoj, niti ona u dojmovima o tom velikom natjecanju ne može zanematiri prijeteći oblak koronavirusa, koji se nadvio nad svijet sporta.

– Kod svih ekipa sada puno ovisi koronavirusu, silom prilika uvijek netko ispadne iz sastava i neke druge ulete. Nije to samo kod nas, probleme ima i Austrija. Osim kvalitetnog rada, ovaj izvansportski faktor će svakako utjecati na rezultate – kaže Adrijana Prosenjak. – Kada je riječ o do sada viđenom, iz prve skupine će vjerojatno dalje Francuska i Rusija, iz druge skupine kandidiraju Nizozemska, Norveška i Švedska, u trećoj kao favoritkinje vidim Dansku i Njemačku, u našoj skupini mislim da je siguran Brazil.

Bronca

Hrvatska reprezentacija je izašla iz sjene iznenađujućim bljeskom na Europskom prvenstvu, osvajanjem brončane medalje, probuđeni su apetiti u javnosti uoči ovog SP-a s čime se ova generacija mora nositi. Uz očekivani uspjeh s Paragvajem, doživjela je poraze od Brazilki i Japanki.

– Ovo je generacija s karakterom, ekipa koja nikome ne priznaje da je bolji od nje. Uvijek smo išli na ta prvenstva s nekakvim strahom, hoćemo li ući među osam ili deset najboljih ili ne. Ove cure su pokazale da mogu pobijediti svakoga, s druge strane, s obzirom na to kakav je danas sport, mogu i izgubiti od svakoga. Uglavnom, naše cure definitivno imaju karakter, vidi se da imaju i određenog međunarodnog iskustva pa im jedna pobjeda ne izaziva euforiju, niti je jedan poraz razlog za tragediju. Smatram da su do sada odigrale korektno na ovom prvenstvu. Istina, s Brazilom smo odigrali loše i izgubili smo, tu se ne možemo vaditi na suce.

Bio je to loš dan i loša utakmica. S Paragvajem je bilo lako, a žao mi je zbog utakmice s Japanom. Tu su cure odigrale jako dobro, no nedostajala je rotacija, to je činjenica. Ne može se u današnjem rukometu biti u žrvnju 60 minuta, igrati toliko a da ti ne padne koncentracija i da ne pogriješiš. Argentinu, koja nije neka velika ekipa, glatko smo pobijedili. Kada sam vodila Salerno, kod nas je igrala Nataša Melilo, tada kapetanica Argentine, a njezin otac Carlos je bio dopredsjednik njihova Saveza i bile su na pripremama kod nas. Naš Salerno ih je pregazio. Danas puno Argentinki igra u Europi, treba ih shvatiti ozbiljno. Mi smo s njima pokazali da imamo kvalitetu. Taj uspjeh je bio i psihološki potreban. To je bila prevažna pobjeda u svakom pogledu.

Odigrati do kraja

Od utakmice s Japankama Hrvatsku stalno prati priča o bolesnim igračicama, Adrijana smatra da se njihove suigračice dobro nose s tim hendikepom.

– Osim bolesnih, nedostaju nam i ozlijeđene igračice. Posebno mi je žao što nema Dejane Milosavljević, već dvije godine najbolje igračice Podravke, jedna je od najboljih strijelaca Lige prvaka, djevojka koju sam vodila u Zametu dvije sezone. Ona je trenutačno jedna od naših najboljih igračica. Mičijević, Dežić i Krsnik, koje su sada ispale iz stroja, svakako nedostaju ekipi, ali nedostaju više svima nama okolo nego samim curama. One su sada taj njihov izostanak prihvatile kao nešto normalno u sportu te daju sve od sebe. To je pozitivno i hvalevrijedno. Uglavnom, naša reprezentacija igra solidno, a ne uđu li među osam najboljih, nije svejedno hoće li biti devete ili šesnaeste. Moraju do kraja odigrati najbolje što mogu. Vjerujem i da hoće.

Hrvatska za čak 4 boda zaostaje za Španjolkama i Brazilkama te za četvrtfinale ima više teoretske nego praktičke izglede.

– I Španjolke svakako imaju svojih loših strana, vjerujem da ih je naš stručni stožer dobro analizirao. U toj utakmici se može sve dogoditi. Nakon toga se igra s Austrijom, koja je još više pogođena koronavirusom od nas. Nedostaje im šest, sedam igračica, tu bi trebala biti prevaga na našoj strani. Mislim da za četvrtfinale neće biti dosta četiri boda, osim ako se ne poklope neki rezultati. Inače, kiksa li Španjolska s nama, ne vjerujem da će to ponoviti s Brazilkama, pogotovo što su ove skoro pa sigurne. Inače, zanemarimo li kalkulacije, svaka pobjeda na SP-u je vrijedna i velika.