RIJEKA  Sutra u Splitu starta deseto izdanje CRO Racea, utrke koja spaja ljepotu i svu patnju biciklizma kao sporta te iz dana u dan u svijet šalje slike ljepote i različitosti Hrvatske. Direktor Vladimir Miholjević i njegova ekipa stigli su do desetog izdanja, preskočivši sve barijere s kojima su bili suočeni.

– Ne gledamo unatrag na ono što je napravljeno, već što treba napraviti da bi sve bilo još bolje. Kada pogledam oko sebe, vidim jako puno kvalitetnih ljudi koji nije lako okupiti, koji rade jedan projekt u jako dobroj atmosferi. Osnovna stvar koja nam je jako bitna sada je razumijevanje države i državnih institucija bez kojih CRO Race, kao niti jedan biciklistički tour, ne bi bio moguć. Mi zaista jako teško radimo cijelu godinu na tom projektu da bismo opravdali povjerenje svih, počevši od natjecatelja i ekipa, te da bi CRO Race i dalje nastavio kvalitativno rasti kategorijom, medijskom pažnjom… A već sada smo na zavidnoj razini. Imali smo mi te ciljeve kada smo kretali prije deset godina. Mislio sam da ćemo brže, lakše i onako glatko doći do podizanja kategorije, stabilnog proračuna, jako dobrog rostera na startnoj listi i medijske pažnje. Neke stvari su išle prema planu, ali većina nije i to nam je svima bila životna škola koja još uvijek traje.

Sufinanciranje od strane Ministarstva turizma i sporta olakšalo je život organizatorima CRO Racea.

– To sufinanciranje ne treba uzeti zdravo za gotovo. Svake godine ga treba opravdati. Trenutno radimo na podizanju kategorije, što izuzetno poskupljuje utrke za 2026. godinu, ali to je nešto što jednostavno treba napraviti. Kao hotel s tri ili četiri zvjezdice, koji ne može zadržati istu ponudu kroz desetljeća, već se treba nadograđivati. Znamo i sami da cijene rastu. U posljednjih šest godina trošak smještaja porastao je 110 posto. Koliko god poznajemo hotelijere, a neki su nam zaista išli na ruku. Mi bukiramo preko 4.500 noćenja i polupansiona i to je stavka koju ne možeš pet godina unaprijed proračunski planirati.

Vladimir Miholjević/Foto PIXSELL

Cilj treće etape je u Rijeci. Posljednjih godina Rijeka se nekako zaobilazila, dijelom i zbog radova u centru grada.

– Rijeka je prvi put ciljna destinacija. Nikad nije bila ni start ni cilj, bila je uvijek partner prolaznog bonifikacijskog cilja. Vozilo se po Korzu, Adamićevom ulicom, pa čak i Rivom, gdje je ove godine cilj. Ne bih govorio istinu kada bih rekao da nisam tu subjektivan, iako iz organizacijskog tima pokušavam maknuti bilo kakav lokalpatriotizam. Rijeka je meni iz biciklističke perspektive i iz perspektive načina kako su građani dočekali ovaj projekt, uvijek bila favorit za ciljnu destinaciju. U budućnosti želimo napraviti nešto kompliciraniji cilj, koji će malo više okupirati Rijeku, što sam najavio gradonačelnici Ivi Rinčić. Sada kada radimo događanja po gradovima, mislimo na svakodnevne koridore stanovnika kako bi naš negativan utjecaj bio što manji. Primjerice, dolazak u Rijeku je oko 16 sati, a prolaz sjevernim koridorom od istoka prema zapadu bit će protočan cijelo vrijeme. Mi dolazimo na Škrljevo, ulazimo na zaobilaznicu, a zatim na izlazu Draga skrećemo prema Rijeci. S Delte idemo u Ribarsku ulicu, radimo krug oko Jelačićevog trga i kroz Adamićevu idemo do Žabice i zatim se okrećemo na Rivu, gdje je cilj. Riva će biti slobodna do 15 sati.

Sprinterska poslastica

Za nadati se da će vrijeme biti bolje nego lani, kada su dvije etape morale biti skraćene. Na startnoj listi je i Miholjevićev sin Fran, koji sada u nogama ima dva Grand Toura, lani Vueltu, ove godine Giro.

– Bahrein dolazi s jednim zanimljivim sastavom, s 19-godišnjim slovenskim sprinterom Žakom Erženom, koji ima izuzetne tehničke vještine. Fran i Vlad van Mechelen bit će mu svojevrsne lokomotive u prvoj, drugoj i šestoj etapi. Riječka etapa neće biti jednostavna za sprintere jer se penje na Grižane, Križišće, Krasicu… Tamo je prošlogodišnji pobjednik Brandon McNulty napravio razliku u etapi koja je startala u Novom Vinodolskom. Neće baš svih 140 biciklista doći zajedno na Rivu. Tu bi onda Fran trebao biti najmotiviraniji za taj cilj. Predviđen je dolazak Slovenca Jakoba Omrzela, pobjednika ovogodišnjeg Gira Next Gen, koji stiže s Ruande sa Svjetskog prvenstva. Imamo sedam ekipa s WorldTour licencom, momčadi najvišeg ranga s jakim sprinterskim sastavom, koji uključuje Dylana Groenewegena, Paula Magniera, Jordija Meeusa, s Omrzelom su to četiri sprintera klase Tour de Francea. Za gledatelje to će biti sprinterska poslastica.

Bit će posla i za brdaše, kraljevska, četvrta etapa od Krka do Labina preko Učke još je produžena.

– Krk je jako dinamičan, nije lagan i uvijek se krene jako. McNulty dolazi braniti naslov. Kako ga pobijediti? Jedino ako mu eliminiraš ekipu. S obzirom na to da je u pitanju UAE Emirates, to je gotovo nemoguća misija. No, vrijedi probati. Vjerujemo da će se bjegovima potrošiti ekipa uoči samog Labina. Dodali smo Skitaču, koja otežava posao nekoj srednjoj brdskoj pješadiji. Samo vrhunska brdska pješadija može ići preko toga jer je riječ o tri kilometra s usponom od 11 posto na 160. kilometru etape. Oni sa zaostatkom mogu ih uhvatiti od vrha do cilja u preostalih 26 kilometara. Tu spada i Fran, koji bi se mogao s jednom grupicom priključiti vodećima. U svakom slučaju, etapa je jako zahtjevna, s 3.870 metara penjanja u 194 kilometra, uz završnicu s kockama. Tih posljednjih sto metara zalijepi biciklista za cestu da mogu izgubiti pet do deset sekundi. Nema zavjetrine, moraš se dignuti, a paziti da ne ostaneš bez snage.

Plešivica

Ovogodišnje izdanje je nekako fluidno, nema prevelikih putovanja između etapa.

– U posljednjim izdanjima smo uspjeli napraviti logistički »ispravniju« utrku otkad krećemo od juga prema sjeveru. Nije lako u sve to ukomponirati i dva otoka, Pag i Krk. Za momčadi je utrka prijateljskija. Osim kraljevske i riječke etape, imamo izuzetnu petu etapu od Karlovca do Svete Nedelje. Dvaput idemo osvajati Plešivicu, prvi put jednu trećinu, ali to je uvertira za novi uspon i spust u Samobor. Predviđam jako interesantnu završnicu, jako ugodnu za biciklističku publiku. Moja je želja još jedan uspon na Plešivicu, ali htjeli smo minimalizirati rizik jer je riječ o relativno gusto naseljenim područjima, koja potencijalno nose mnoge opasnosti. Neke stvari možeš predvidjeti, ali što više predviđaš, više se bojiš. Zato je trebalo napraviti nešto zdravorazumski prihvatljivo.

Jednostavno rečeno, od utorka do nedjelje Hrvatska je domaćin pravom biciklističkom spektaklu.

– Upravo tako. Iz Hrvatske slika ide u 150 država uživo, a 190 je obuhvaćeno ostalim formatima sadržaja. Preko osamdeset je nositelja televizijskih prava, preko HBO Max platforme utrka ide u svijet, na Eurosportu 1, kada se paralelno vozi Svjetsko prvenstvo, što je naš veliki uspjeh. Postali smo zaista prepoznatljiv partner i organizator, vjerojatno najbolji za ovu kategoriju utrke.

Istria300 je bila samo zagrijavanje ekipe za ono što slijedi ovog tjedna.

– Istria300 je dobar uvod u prvu etapu jer okuplja isti organizacijski tim. Istria300 je izuzetno organizacijski komplicirana manifestacija, ali nešto manje stresna. Nema televizijskog prijenosa, brzine su manje. Od tih 4.200 ljudi, natječe ih se 800, ostali se utrkuju sami sa sobom te svojim psihičkim i fizičkim limitima. Koncept je drugačiji, ali daje ti dodatni motiv jer vidiš koliko je biciklističkih amatera koji su u poznim godinama počeli voziti, uživaju u tome, prate, napreduju i sami sebi postavljaju nove ciljeve.