RIJEKA Sutra u 12.25 sati u Primoštenu startat će peloton CRO Racea, a na programu je prva od šest etapa koja će svijetu prezentirati ljepote Hrvatske kroz prizmu atraktivne biciklističke utrke. Među onima koji su od prvih dana uz direktora Vladimira Miholjevića u stvaranju ove utrke, koja pokazuje da su hrvatski biciklistički djelatnici u stanju organizirati vrhunsku utrku, je i Pazinjanin Martin Čotar, prije 24 godine europski prvak u kronometru u kategoriji U-23, te višestruki prvak Hrvatske u raznim disciplinama.

– Većina detalja u organizaciji utrke je spremna, što se, između ostalog, može zahvaliti ljudima koji su godinama na utrci. To daje jednu sigurnost i uhodanost. No, kao i kod svakog posla, posebice ovako kompleksnih manifestacija, neke stvari moraju se iznova odraditi. S iskustvom, srećom, ti se poslovi realiziraju brže i smirenije – kaže 46-godišnji Martin Čotar, koji je obnašao i dužnost predsjednika Hrvatskog biciklističkog saveza. Dakle, za njega nema tajni kada je u pitanju biciklizam, bilo u organizacijskom, bilo u natjecateljskom segmentu.

– U utrci asistiram u manjem dijelu oko općenite organizacije, a primarno oko tehničkih detalja, pripreme trase, sigurnosti, označavanja, koordinacije ljudi u tom dijelu. Za vrijeme same utrke imam zadaću prethodnice, zadnje kontrole sigurnosti i stanja na cesti prije službenog dijela utrke, kada prolazi glavnina vozila i sami biciklisti. Naš posao odvija se od nekoliko minuta do petnaestak minuta prije grupe, kada se rješavaju stvari s policijom i motoristima na zatvaranju prometa, osiguranju izlaza, nenadanih vozila i slično.

Uvijek ima vozača koji negdje žure bez obzira na zatvorenu cestu, što može dovesti do neželjenih situacija.

Gušti posla

– To se periodično događa. Zato se veliki naglasak daje na sigurnost prije i za vrijeme prolaska utrke. Nastoji se pokriti svaka moguća riskantna situacija. Nikad se ne zna što svaki dan nosi, od meteoroloških uvjeta do stanja u prometu, neplaniranih situacija. Kada se dogodi problem, nastoji se trenutno reagirati i osigurati kontinuitet utrke. Ali kada utrka završi u Zagrebu, svi smo sretni i zadovoljni ali i smireni jer je utrka, sa svojom kompleksnom organizacijom, dobro završila. No, uvijek tu ima žala jer uistinu uživamo u tom poslu, tu smo primarno zbog dobrog društva, pozitivnog doprinosa, to je većini glavni motiv. Stoga se radujemo novim susretima i izazovu svakog nadolazećeg izdanja utrke. U ovoj ekipi koja radi na organizaciji gotovo svi su usko vezani za biciklizam, uglavnom bivši vozači. Oni koji nisu, najprije dožive šok kada shvate kojom se dinamikom biciklisti kreću. Zato se angažiraju primarno ljudi iz biciklizma, pouzdani ljudi koji se trude, ali i koji su motivirani. Jer ako netko kiksa, svi ćemo imati problem pa nastojimo sve riješiti i uskočiti jedni drugima.

Činjenica je da je biciklizam opasan sport. Trenira se na cesti, dok se na utrkama niz brda i planine spušta velikim brzinama. Zato u utrci sve potencijalne opasnosti na cesti vozačima treba označiti.

Martin Čotar

– Upravo tako. Bio sam i u organizaciji trkačkih trail utrka. Kada vidiš prvog trkača na horizontu, znaš da mu do cilja treba 10-15 minuta. U biciklizmu, s druge strane, nema vremena za pogreške, odluke se često donose u sekundama. Vrlo je zahtjevno i u koloni vozila, koji voze blizu, s naglim promjenama brzine, smjera, često pazeći i na bicikliste u okruženju. Posljedice, pa i najmanjih pogrešaka, mogu biti kobne. Sve te stvari nastojimo spriječiti.

Ovogodišnja utrka ima i otočni dodatak. Cilj druge etape je u Novalji, start četvrte je u Krku s ciljem u Labinu nakon 3.650 nadmorske visine uspona.

– Utrka je zanimljiva jer su etape kraće. Pretežno ćemo biti u priobalju. Također će i transferi biti puno kraći. To je za nas, a pogotovo za natjecatelje, olakšavajuća okolnost. Prvi se put ide na otoke, što je zgodna novost. Bit će zanimljiva i etapa za Ozalj iz Crikvenice. Broj potrebnih redara za osiguranje staze je velik, u stotinama po etapi, stoga je olakšavajuća činjenica da je odaziv za redarsku službu u unutrašnjosti dobar. Utrka u šest etapa obilazi velik dio Hrvatske i idealno bi bilo obići sve kutke, ali to je nemoguće. No, u tim planovima presudnu ulogu imaju sponzori i podrška lokalne zajednice. U godinama koje slijede nadam se da ćemo obići područja koja do sada nisu obuhvaćena, kao na primjer Dubrovnik i Pelješac.

Oko nekadašnje utrke Tour of Croatia Čotar je svojedobo izjavio: »Miholjević jedini u Hrvatskoj može organizirati ovakvu utrku«. Je li Čotar zadovoljan gdje je utrka danas?

– I dalje stojim pri toj izjavi i mislim da u toj izjavi nisam pogriješio, naprotiv. Krajem 2014. godine, kada sam bio predsjednik Saveza, Miholjević je došao s idejom o organizaciji ovakve manifestacije. Ta je utrka trebala biti dodatak na hrvatski biciklizam, koji će Savezu omogućiti potaknuti neke regije, stoga smo joj dali punu podršku. Utrka puno znači u popularizaciji biciklizma u Hrvatskoj, a neovisno o tome je i izniman sportski događaj, koji uspješno promovira Hrvatsku. Posebna vrijednnost ovog projekta je taj što veliki broj ljudi nakon bavljenja biciklizmom i dalje živi ovaj sport kroz organizaciju utrke.

Popularnost i potencijal

Sada još treba nadograditi i vozački dio. Izuzmemo li dvojicu hrvatskih sudionika, Miholjevića i Potočkog, hrvatski biciklizam je prilično tanak.

– Ovo je tema uvijek delikatna. Činjenica jest da utrka i njena popularnost imaju potencijal koji bi se mogao bolje iskoristiti za hrvatski biciklizam, ali to nadilazi ingerenciju organizatora utrke. Također, danas su drugačiji trendovi i interes djece, teže ih se uopće motivira na bavljenje sportom pa je broj biciklista, posebice djece, u biciklizmu danas osjetno manji nego u naše vrijeme.

Kada su u pitanju favoriti, Čotar nema odgovor.

– Možda zvuči apsurdno, ali kao operativac ne gledam tko je u utrci. Najveći doprinos nastojim dati u zaduženjima koja su mi povjerena, a borbu za plasman uglavnom gledam kroz perspektivu sigurnosti i dobre organizacije utrke.

No, zato dobro zna koliko je ljudi angažirano u organizaciju kako bi njen svaki segment savršeno funkcionirao.

– Više od 200 ljudi uključeno je u organizaciju – ekipe starta i cilja, osiguranja, označavanja, policije, sigurnosti, motorista, Hitne pomoći, automobilske pratnje, sudaca… Sretan sam što smo većina ovdje zbog kvalitete projekta i dobrog društva već osmu godinu za redom. Čast mi je biti dio takve ekipe.

Martin je ostao biciklistički rekreativac.

– Da, to je točno… Rekreiram se na cestovnom i MTB biciklu te trčim – uglavnom po prirodi. Trčanje je zgodno jer se može trčati zimi i ljeti, po danu i po mraku. Za zafrkanciju ponekad na Stravi odganjam neki segment zbog lokalne ekipe, da se poslije vožnje možemo zafrkavati. Ali priznajem da me s vremenom sve manje zanima utrkivanje, a sve više uživancija u sportu i rekreaciji.