Marko Bijač

Jedan od junaka europskog zlata hrvatskih vaterpolista: “Snovi ostvareni zahvaljujući navijačima”

Igor Duvnjak

Marko Bijač/Foto PIXSELL

Marko Bijač/Foto PIXSELL

Godinama sam na ovakvim turnirima najviše razine, ali ovo što je Split pružio nama, a i svima koji su igrali, nešto je posebno - kaže Bijač



SPLIT Marko Bijač je i u vodi Spaladium Arene dokazivao iz večeri u večer zašto je u krugu najboljih svjetskih vratara, ako ne i najbolji. Činio je to iz večeri u večer sve tako do finala, kada je u bitnim trenucima nadmudrio suparničke napadače, »blago obrani koja ga ima«, najjednostavniji je zaključak. Već se puno prije kraja utakmice moglo zaključiti da će biti proglašen najboljim golmanom Europskog prvenstva, što su mjerodavni na koncu i odlučili.


– Niti ja, kao ni moji suigrači, nemam riječi za nastupe pred ovom predivnom publikom – rekao je Marko Bijač nakon finalnog trijumfa nad Mađarima. – Godinama sam na ovakvim turnirima najviše razine, ali ovo što je Split pružio nama, a i svima koji su igrali, nešto je posebno. Hvala im od srca i ovo zlato je i zlato svakog navijača, koji je bio u Spaladium Areni, a i cijelom Splitu, koji nas je nosio.


Impuls


Taj impuls se naročito osjetio u trećoj četvrtini kada je publika »dodala gas«, potom i reprezentativci u bazenu za završnu jurnjavu prema zlatnoj medalji.




– Mislim pak da smo u finalu bili iznimno mirni u nekim odlučujućim trenucima, u kojima se lomila utakmica. Nismo tada radili previše pogrešaka i to je u ovom finalu presudilo.


Bijač je proglašen više nego zasluženo najboljim golmanom EP-a, a njegov slavni prethodnik Josip Pavić je 2011. čak proglašen najboljim svjetskim vaterpolistom. Zadovoljan ovom zlatnom medaljom, mirni i staloženi Bijač se ne opterećuje tako visokim dostignućima.


– Ne razmišljam stvarno o nečem takvome. Najvažnije je da smo ostvarili ovo ovdje. To je bio san, ostvario se i ostaje nam samo sve proslaviti.


Fizička sprema


Finale odlučuju mnogi detalji, a Hrvatska ih je posložila kako treba u odlučnim trenucima te je suparnik bio stalno blizu, ali je nije mogao sustići.


– Bili smo iznimno mirni, koncentrirani. Mislim da je na to utjecala iznimno dobra psihološka i pogotovo fizička sprema, koja nam je davala tu mirnoću u odlučujućim trenucima. Kada se odlučivala utakmica, nismo činili velike greške i čekali smo našu šansu u napadu i u svakoj smo je utakmici, Bogu hvala, dočekali.


Posinkovićeve zasluge

U ovom slavlju i euforiji nije zaboravio na Renca Posinkovića, proslavljeno golmansko reprezentativno ime, čovjeka koji je trener vratara u reprezentaciji.


– Renco Posinković je mene zapravo na neki način uveo u seniorski vaterpolo. Bilo je to 2009./10. kada me je prepoznao kao mladog momka i doveo u Mornar. I Renco stvarno ima tu jednu mirnoću kojom ulijeva veliko samopouzdanje svakome vrataru. Imao sam, Bogu hvala i priliku raditi prije s njime, isto tako i sada. Nemam što reći nego hvala mu od srca, sve ovo je njegova velika zasluga.