Mektić&Pavić

Evo što u 2022. žele olimpijski pobjednici: “Bilo bi lijepo ponoviti ovu sezonu i još jednom završiti kao prvi par svijeta”

Zlatko Horvat

Mate Pavić i Nikola Mektić/Foto REUTERS

Mate Pavić i Nikola Mektić/Foto REUTERS

Vjerujem da ćemo jednako dobro igrati i iduće godine. Neće biti lako, no ja sam i dalje jako nabrijan. Preveliki sam fanatik, sada bih pet godina želio imati ovakvu sezonu, dobiti svaki meč, osvojiti svaki turnir - kaže Nikola Mektić



 
RIJEKA  Kada su dogovorili suradnju poslije poziva Mate Pavića koji Nikola Mektić nije mogao odbiti, nitko nije mogao pretpostaviti da će sve biti obasjano zlatom. Prvi par svijeta, olimpijski pobjednici, pobjednici Wimbledona i osvajači još sedam ATP turnira, od kojih tri imaju predznak Masters 1000 – Miami, Monte Carlo i Rim. Tu su još i tri finala ATP-a i završnica Davis Cupa, u koju su ugradili četiri pobjede. Posljednjih dana priznanja stižu sa svih strana, najbolji su par u izboru ATP-a i ITF-a, Hrvatski olimpijski odbor proglasio ih je »najvećim sportskim promicateljima u svijetu«, dok su po SN-u dio najbolje momčadi godine. Dio nagrada pokupio je Nikola, 33-godišnji Zagrepčanin, koji vjerojatno ni u najluđim snovima nije sanjao da će toliko dominirati. Istina, obojica su vrh u parovima, ali omjer 65-13 u 2021. godini najbolje potvrđuje koliko su bili dobri.


– Mislio sam da ćemo igrati dobro, ali ne možeš računati i očekivati da ćeš osvojiti Olimpijske igre i Wimbledon. Možda će zvučati bahato, ali ne mogu reći da nisam ni u najluđim snovima očekivao da ćemo biti prvi i da ćemo ovako igrati. Ne bismo igrali zajedno da nismo računali da se ovo može dogoditi. Svi ti trofeji su bonus. Možete igrati super, ali tri poena otiđu na drugu stranu i ode Wimbledon, odu Olimpijske igre. Naravno, nevjerojatno smo sretni što smo osvojili sve te turnire, ali vjerovao sam da ćemo biti među najboljima.


 
Odmor na Maldivima

Mate Pavić odmorio se na Maldivima s djevojkom Katarinom Jurkin.




– Sezona je bila preduga i trebao mi je odmor. Ne volim putovati jer putujem tijekom sezone. Ove godine smo odlučili otići i odmorili smo se. Sada čekamo da ovo prođe i krećemo u Australiju – kaže Pavić.

Nikola se odrekao suradnje s Wesleyjem Koolhofom, s kojim je osvojio posljednje ATP Finale u Londonu, kako bi se spojio s 28-godišnjim Splićaninom, koji je u vitrini već imao dva Grand Slam turnira, US Open 2020. godine s Brazilcem Brunom Soaresom i Australian Open 2018. godine s Austrijancem Oliverom Marachom. Nije ga promijenilo olimpijsko zlato, prvo mjesto na ATP ljestvici i Grand Slam kruna.


– Ne osjećam se kao zvijezda. Nikad se nisam osjećao. Previše je bilo godina normalnog života da bi se nešto promijenilo. Osjećam se ugodnije u cijeloj situaciji, dolasku na televiziju, primiti nagradu, fotografirati se, ali ne osjećam se kao zvijezda.


Prije četiri godine odlučio je okrenuti se samo parovima, nakon što je sedam godina pokušavao probiti se na ATP turnire. Nije prošao dalje od 213. mjesta na svijetu.


Zemlja


– Naravno, tada nisam mislio da ću doći do broja jedan. Kada sam se probijao 2016. godine, mislio sam da ide mi dobro na challengerima i da bi bilo izvrsno kada bih se mogao ugurati među 50 u parovima i tu obitavati i živjeti na ATP turnirima. No, sve se brzo događalo, brzo sam napredovao i našao se među najboljima.


Od 65 pobjeda u 2021. godini, trebalo je izdvojiti tri. Zastao je, a onda izabrao tri s istog turnira.


– Četvrtfinale, polufinale i finale Wimbledona. To mi prvo pada na pamet. Jednostavno, kada se igra na tri dobivena seta, kada dobiješ meč, imaš osjećaj da si ostavio sve na terenu. Bilo je tu još dobrih mečeva, finale Rima, olimpijsko finale, ali taj ogled je bio pun tenzija i nije bio prekvalitetan. No, Wimbledon, preokret protiv Kubota i Mela u četvrtfinalu nakon 0:2 u setovima… I druga dva meča su bila u dvije pogreške, jako kvalitetni. Istovremeno sam u njima izgubio toliko živaca i uživao. Razgovarao sam s Ramom poslije polufinala, rekao je da je tužan što je izgubio, ali nije se mogao sjetiti kada je bio dio tako kvalitetnog meča.


Poziv koji se ne odbija

– Ideja o paru s Nikolom se jednostavno dogodila – kaže Mate Pavić. – Nisam bio zadovoljan s bivšim partnerom Brunom Saresom. Te stvari se jednostavno ne rade na kraju godine, pogotovo kada su u pitanju najbolji parovi, oni imaju već dogovor za sljedeću sezonu. Tu suradnju prekinuo sam uoči ATP Finala i pokrenuo domino efekt u svijetu parova jer je bilo dosta promjena. Mekta mi je bio prvi na pameti za upit i on je tu svoju dogovorenu suradnju prekinuo zbog mog poziva za koji je rekao da se ne odbija. Sve se dogodilo nenadano, i on je bio iznenađen. Inače se te stvari rade ranije u sezoni, da svi imaju vremena naći partnere. U mojem slučaju dogodilo se malo drugačije. Postojale su naznake da ćemo funkcionirati. Dosta puta smo zajedno trenirali, dobri smo prijatelji i prije smo se intenzivno družili izvan terena. Teško je očekivati sezonu kakvu smo mi igrali, ali nadali smo se da će ta suradnja imati smisla i biti dobra – kaže Pavić.

U finalu Davis Cupa nisu dobili priliku jer su Andrej Rubljov i Danil Medvjedev dobili oba pojedinačna meča, dok su umjesto nastupa u Roland Garrosu morali u izolaciju zbog koronavirusa.


– Žao mi je zbog Pariza, ali tko zna, možda se tada ne bi dogodio Wimbledon. Ne bih ništa mijenjao, ali žao mi je jer smo igrali vrhunski na zemlji. Zemlja nam odgovara. Imali smo samo jedan poraz, 10:8 u trećem setu u finalu Madrida od Granollersa i Zeballosa. Naravno, žao nam je finala Davis Cupa, ali nismo mogli još i to tražiti. Izvukli smo maksimum maksimuma, dobili smo priliku tamo gdje na to nismo uopće mogli računati. I to drugo mjesto bilo je senzacija. Žao mi je i polufinala Australian Opena, imali smo meč pod kontrolom, set i neke »break« lopte. Mislim da sam tog dana malo lošije reternirao. To nam je bio prvi poraz i teško mi je pao.


Nova vitrina za trofeje

Zlatna olimpijska medalja i novi trofeji pronašli su svoje mjesto.


– Djed Vlado se bavi stolarijom i napravio je vitrinu, cijeli ormar. Skupilo se lijepih pehara i bilo ih je svugdje. Sada je sve posloženo – kaže Nikola Mektić.

Borna Gojo bio je senzacija završnice Davis Cupa. Ostvario je tri senzacionalne pobjede protiv puno bolje rangiranih igrača, ali protiv Rubljova nije išlo. Gojo se muči baš kao nekad Nikola.


– Nismo u sličnoj situaciji. Bornu nešto psihološki koči. Ja sam psihološki bio spreman, ali nisam imao s čim. Ja sam našao svoj put, uvijek sam vjerovao da imam psihu da bih se mogao probiti, mene to nije kočilo. Ali mene je nešto igrački ograničavalo da uspijem, što nije slučaj u parovima. Borna ne iskorištava svoj potencijal, ali ni sam ne znam zbog čega. Dečko ima sve, udarce i fizikaliju, ali kao da nije dovoljno hrabar naći način kako uspjeti. Kao da se boji neuspjeha i traži izlike, umjesto da pogleda duboko u sebe i nađe način. Ne pobjeđuju se slučajno trojica iz prvih 60 na ljestvici.


Vrhunska razina


U slobodno vrijeme najčešće se igra – uno.


– Imamo dobru ekipu oko sebe. Dok su svi turniri bili u karanteni i nismo mogli nigdje, onda smo dosta igrali uno. Nas četiri, pet. Dječju igru doveli smo na neku novu razinu. Kada se može izaći, mi se i razdvojimo. Ne moramo biti zajedno 24 sata, sedam dana u tjednu.


U ponedjeljak su počeli sa zajedničkim treninzima, dok su 3. siječnja iduće godine trebali krenuti prema Australiji. No, opet se u sve umiješao koronavirus. Mate je drugi put pozitivan…


Ono u čemu je Đoković dobar, u parovima
ne može doći toliko do izražaja

Već je 15 godina prošlo od uvođenja »super tie-breaka« s minimalno 20 odigranih poena umjesto trećeg seta u parovima, kao i uvođenja odlučujućeg poena kod izjednačenja.


– Na kraju, kada se sve zbroji i oduzme, dođe na isto. Kvaliteta će uvijek doći do izražaja, na ljestvici će poredak biti sličan. Na ovaj način mečevi su kraći, manje je poena, a više iznenađenja. To je kao u singlu na Grand Slam turniru s Novakom Đokovićem. Možeš mu dobiti dva seta, ali treći je malo teže. Ima više vremena, manji je prostor za iznenađenje – kaže Nikola.


Nikola i Mate mogu se pohvaliti da su pobijedili Novaka Đokovića, koji je u presudnom meču polufinala Davis Cupa zaigrao s Filipom Krajijovićem i ostao kratak.


– Meni je gušt igrati protiv Novaka zbog toga što on jest. No, ne volim se hvaliti s nečime takvim, svjestan sam da su parovi drugačiji sport. Nismo mi slučajno najbolji. S druge strane, njemu je bilo bitno, nije bio opušten. Možda zvuči podcjenjivački, ali njegove kvalitete zbog kojih je broj jedan ne mogu doći do izražaja u ovoj igri i mi to znamo. Zato puno vrednijom pobjedom smatram svaku pobjedu na ATP Finalu u Torinu – dodaje Nikola.

– Prvi tjedan sezone ćemo sigurno preskočiti. Prošla sezona je bila duga i odlučili smo kasnije krenuti s pripremama i odlaskom u Australiju. Želje? Vjerujem da ćemo jednako dobro igrati i iduće godine, ali hoće li se stvari posložiti da osvojimo sve i svašta, vidjet ćemo. Neće biti lako, no ja sam i dalje jako nabrijan. Preveliki sam fanatik, sada bih pet godina želio imati ovakvu sezonu, dobiti svaki meč, osvojiti svaki turnir. Naravno, to se ne može, ali meni je svaki meč bitan i želim ga odigrati na vrhunskoj razini pa što se dogodi – dogodi. Nastavimo li igrati kvalitetno, raditi sve kako treba, vjerojatno će rezultati doći. Ne želimo maštati o uspjesima, već moramo posvetiti pažnju kako doći do tog uspjeha. Želim da budemo igrački još bolji, a rezultati će doći. Kod sebe osobno ne vidim neki velik prostor za napredak. U svemu sam solidan i apsolutno sve aspekte igre parova želim dovesti na najvišu moguću razinu. To jednostavno radim ponavljanjem svaki dan, fokusiran na trening. Možda se još može mrvicu fizički napredovati i to je to. Važno je ostati zdrav i u treningu, ponavljati sitnice i u stvarima u kojima sam dobar ostati još konstantniji – zaključuje Nikola.


Motiv


Mate Pavić svoju sreću pronašao je u parovima i odjurio u svjetski vrh. Ali nije išlo glatko. Sada s Nikolom ubire plodove rada.


– Mislim da je ovo bila jedna od najboljih sezona u povijesti parova, onakve kakve su nekada imali braća Bryan, Woodiesi, Nestor i Zimonjić pa Herbert i Mahut jedne sezone, definitivno na toj razini. Iznad svega je pobjeda u Wimbledonu, nakon toga zlato s Olimpijskih igara i finale Davis Cupa. To je doista veliki uspjeh, nitko nije očekivao finale, ni mi sami. Pod uspjehom smo smatrali prolazak skupine, pobjede nad Italijom i Srbijom u četvrtfinalu i polufinalu dijelu smatram pravim pothvatima. Što se nas dvojice tiče, odigrali smo kako se od nas očekuje. Pronašli smo motiv. Meni ga nije bilo teško pronaći, ovo su mi bile i prve pobjede u Davis Cupu. Dugo sam ih, predugo čekao. Ostao je žal što nismo dobili priliku u finale za koje smo se izborili – kaže Mate Pavić.


Koronavirus je malo pokvario kraj godine, ali brzo će Splićanin doći k sebi. Neće ih COVID-19 zaustaviti.


– Cilj za 2022. je ATP Finale, biti među osam najboljih parova svijeta, to znači da je sezona korektna. Sve iznad toga je bonus. Svoj dječački san ostvario sam osvajanjem Wimbledona, od Grand Slam turnira ostao mi je još Roland Garros, u kojem sam u dva finala bio kratak. Lani nas je, nažalost, zaustavio koronavirus. Nadam se da neće i sada. Prvi turnir nam počinje 12. siječnja, imamo vremena. Pariz ostaje neka želja. Zemlja nam možda najviše odgovara, pogotovo Nikoli. I meni osobno kako bih završio priču. Osvojio sam ostala tri Grand Slam turnira. Ali volim skromno sebi zadati ciljeve. Plasman na ATP Finale je značio solidnu sezonu, ali mi smo visoko postavili ljestvicu, tako da ciljamo možda i na neke više stvari. Bilo bi lijepo ponoviti ovu sezonu i završiti kao prvi par svijeta – poručio je Mate Pavić.


 


Mali žal za singlom

Mate Pavić bio je odličan junior, pobjednik Wimbledona u parovima, ali bio je prinuđen sam tražiti svoj put, bez pomoći HTS-a. Ima li žala što nije uspio u singlu?


– Ima i nema. Teško mi je pričati o sebi, ali mislim da mi je karijera već sada dovoljno dobra da bih žalio za singlom. Ostaje neki žal što se singlu nisam potpuno posvetio, već sam puno tjedana gubio zbog parova. Već s 18 godina sam bio dovoljno dobar, na prvom ATP turniru sam igrao finale, Zagreb Indoors s Dodigom. Imam taj talent za parove i to me prati kroz karijere, ali nisam imao luksuz staviti to sa strane i igrati singl. Kroz parove sam ulagao u sebe, financirao se, plaćao trenere dok sam bio mlad. Taj moj ATP plasman s 18 godina nije realan, bio bi bolji da nisam gubio tjedne zbog parova. Nećemo saznati bih li bio Top 100 ili ne u singlu, to je žal koji ostaje. Ali, nema žala zbog parova, napravio sam dobru karijeru – kaže Mate.