RIJEKA   Svaka zabava ima svoju cijenu, u točnost te bjelodane činjenice uvjerava se već danima vodstvo vaterpolista Primorja Erste Bank, kojem su njegovi igrači tolikim sjajnim utakmicama tijekom duge sezone i evidentnim stalnim napretkom momčadi trenera Igora Hinića nametnuli nove obaveze, one financijske prirode. Novac, taj toliko spominjani izum starih Feničana, kao u mnogih među nama, tako i u vodstvima raznih ovdašnjih klubova ne izaziva baš ugodne situacije i postavlja delikatna pitanja na koje nije nimalo lako odgovoriti, vrijedi to i za upravu Primorjaša.

Za nama su nezaboravne europske priredbe na Kantridi, utakmice koje će naći svoje zapaženo mjesto u bogatoj, više od stoljeća dugoj povijesti ugledne riječke sportske družine, dosezi riječkih »kapica« su kroz mjesece izazivali pohvale i pljesak s tribina, igrače su po izlasku iz vode toliki dobronamjernici tapšali po ramenima. Nevolja je, međutim, u prastaroj skeptičnoj primjedbi, u onom »da, ali«, prevedenoj na riječki vaterpolski jezik jednostavno glasi »od pohvala, pljeskanja navijača i tapšanja po ramenima se ne živi«.

Uspomena

Uspjeh iznad svih mogućih očekivanja, plasman u finale Euro kupa na riječkom Final Fouru gdje je tek favorit Jug AO zaustavio zahuktale, poletne Riječane, iz dana u dan postaje ipak samo ugodna uspomena, dok je u prvom planu prijelazni rok u kojem vodstvo mora, kako zna i umije, u konkurenciji s očito bogatijim konkurentima zadržati svoje blago godinama uzgajano u bazenu na Kantridi. Posljednjih dana često se u ovom kontekstu spominju braća Čubranić, golman Mauro Ivan i napadač Niko, ovdašnji vaterpolski dragulji koji su zasjali ove sezone, a stručnjaci im predviđaju itekako apažene karijere, vide ih kao buduće A reprezentativce.

Braća ne spominju zainteresirane, ali je jasno da je riječ o velikanima kada se govori o onima koji bi ih željeli angažirati. Za razliku od meteorologa, ishod priče oko ostanka jednog ili obojice u Rijeci te eventualnog prelaska u neku drugu sredinu nije lako prognozirati. Obojica u nevezanoj ćakuli potvrđuju kako pregovaraju i s Primorjem EB, ali i s nekim drugim zainteresiranima. Naravno da bi im bilo najdraže ostati u rodnom gradu, ali bez obzira na osjećaje, da vode računa o svojim interesima. Inače, Mauro Ivan procjenjuje omjer 50:50 kada je riječ o izgledima za ostanak u Rijeci, brat mu Niko se o tome još ne izjašnjava.

Naoblačenje

Kako bilo da bilo, vrijeme brzo prolazi i jasno je da Primorje EB, koliko je to u stanju, treba čim prije adekvatno reagirati kako ne bi izgubilo svoje mlade nade. U ćakulama se spominje kako je ljevoruki Nizozemac Kas Te Riele, stekavši afirmaciju na Kantridi, postao mnogo skuplji te je izgledno da se neće vraćati u Rijeku, nešto slično vrijedi za iskusnog majstora Darka Brguljana. Ode li još jedan ili pak obojica braće Čubranić, svjedočit ćemo još jednoj od tolikih riječkih nedovršenih sportskih uspješnica, priča u kojima nakon vedrog jutra odjednom nastane naoblačenje. Trener Igor Hinić je mukotrpnim radom ostvario odlične rezultate s perspektivnom momčadi, ostane li bez značajnih imena, bit će osuđen početi posao od početka s »nekim novim klincima«.