RIJEKA Borna Ćorić u ponedjeljak navečer stigao je u Rijeku, a jučer je odradio prvi trening u Centru Zamet, pravi sparing s Ninom Serdarušićem. Loptice su slušale, bilo je malo pogrešaka, a puno efektnih poteza, što je dobar znak uoči vikenda i dvoboja s Austrijom u kvalifikacijama za završni turnir Davis Cupa. Ćorić ima »salataru« iz Lillea 2018. godine, igrati za reprezentaciju poseban je osjećaj. Sada se vratio u grad gdje je s osam godina postao prvak Hrvatske u konkurenciji do 10 godina…

– Na prvom treningu bilo je stvarno super, iskreno, nisam to očekivao iako sam jako dobro trenirao posljednjih osam dana. Poslije Australian opena uzeo sam malu stanku, četiri, pet dana da se resetiram. Počeo sam trenirati prošlog ponedjeljka, imao sam odlične treninge. Opet, kada negdje dođem, prvi dan znam biti malo sporiji dok se priviknem na loptice, teren, špananje, ali loptica je baš slušala. Nadam se da će tako i ostati – kaže Borna Ćorić.

Rijeka je prvi put poslije 2004. domaćin Davis Cupa. Tada su u sastavu u susretu za ostanak u svjetskoj skupini bili Mario Ančić i Ivan Ljubičić, koji su godinu kasnije otišli do kraja. Ovaj sastav, u kojem su još Borna Gojo, Nino Serdarušić te Nikola Mektić i Ivan Dodig, koji je uskočio umjesto ozlijeđenog Mate Pavića, to može učiniti još ove godine, počevši s pobjedom u Centru Zamet.

– Nisam dugo bio u Rijeci, sigurno deset godina. Ne sjećam se kada sam posljednji put i igrao, možda na državnom prvenstvu do 12 godina, ali drago mi je da sam se vratio.

Iskupljenje

Za Bornu će Rijeka biti prilika za iskupljenje nakon poraza u prvom kolu Australian Opena. Čeh Jiri Lehečka je to dobro naplatio i odjurio do četvrtfinala, u kojem ga je zaustavio Stefanos Tsitsipas. Razočaranje od jedan do 10?

– Petnaest! Nisam odigrao tako loš meč, ali dečko je bio bolji u svim segmentima. Prvi put nakon dugo vremena osjećao sam da nemam nikakve šanse. Što god sam pokušao, on je zapravo bio bolji. U jednu ruku mi je bilo lakše zbog njegova četvrtfinala, ali nije me to previše utješilo. Mislim da je dobro što sam u ovom okruženju, s dečkima, da dobro treniramo.

Austrijance predvodi bivši broj tri Dominic Thiem, pobjednik US Opena 2020. godine, koji je igrao i finala Australian Opena (2020.) i Roland Garrosa (2018. i 2019.). No, zaustavila ga je ozljeda zgloba ruke zbog koje je bio izvan terena od kolovoza 2021. do ožujka 2022. godine. Thiem vodi 3-2 u susretima s Ćorićem, ali povratak Austrijanca prema svjetskom vrhu baš ne ide prema željama. Istina, vratio se među prvih sto i trenutačno je na 99. mjestu.

– Bit će to dobar i zanimljiv susret, oba sastava imaju dobre igrače. Mi imamo Bornu Goju, koji je više puta pokazao da daje više kada igra za Hrvatsku, tada igra na jako visokoj razini. Našao je ulogu u momčadi, uvijek je odigrao fenomenalne mečeve. Mislim da možemo računati na jedan njegov bod. Zašto je bolji kada igra za reprezentaciju? Moguće zato što mu je puno teže puknuti, igra za sve nas, za Hrvatsku. Kada igra za sebe, tada valjda puno lakše onako pusti neke stvari. Imamo dobre parove i tu možemo računati na bod. Nadam se da ću i ja pridonijeti nekim bodom… Davis Cup oduzme puno, fizički i metalno, ali s druge strane me napuni energijom. Zato mi se drago vratiti.

Igrači se spremaju za dvoboj, koji treba upotpuniti kulisama, punim tribinama.

– Ne moram ni reći koliko bi nam značila podrška s tribina. Vikend je, nadam se da će ljudi doći. Mečevi će biti jako dobri i zanimljivi, svakom teniskom fanu isplati se doći.

I iza Borne je stanka. U svibnju 2021. morao je na artroskopiju ramena i nije igrao više od godinu dana.

– Rame je vrlo dobro. Kako vrijeme ide, sve je bolje i bolje. Naravno, uvijek će biti malih problema, nekad i malo većih, ali kako je bilo, jako sam zadovoljan.

Cincinnati

Povratak se odužio, ali okrunjen je trijumfom na Masters 1000 turniru u Cincinnatiju.

– Prvih nekoliko mjeseci tenis mi nije nedostajao s obzirom na to da sam posljednjih 10-15 godina igrao svaki dan, bio na Touru, putovao iz tjedna u tjedan. Na početku mi je bilo lijepo, bio sam na moru s prijateljima, uživao sam. Nakon toga mi je počelo nedostajati natjecanje, ne toliko tenis. Titula u Cincinnatiju mi je bila važna jer sam počeo opet vjerovati da mogu igrati tenis na najvišoj razini. Prije toga rezultati su bili loši i izgubio sam tu nadu da se mogu vratiti na istu razinu na kojoj sam bio prije.

Početak sezone možda nije bio po željama, ali ostalo je dovoljno stvari koje se mogu osvariti u ovoj godini.

– Želja je plasman u prvih deset. Nemam puno bodova za braniti do 15. kolovoza. Postojala je ta želja i ranije, ali nisam je nikad ispunio. Bio sam blizu, možda je bilo peha, možda i ozljeda, a možda i zato što nisam bio dovoljno dobar. Svaka je godina nova šansa. Ove sezone imam šansu, dobro igram. Kiksao sam u Melbourneu, ali dobra je stvar u tenisu što imamo 25-30 tjedana i uvijek postoji dobra šansa.

Još jedna velika želja je Grand Slam kruna.

– Neće biti lako, ali to je jedan krajnji cilj. Dok Đoković igra, bit će teško do trofeja. Svaka mu čast, ali nadam se da će nam dati šansu da i mi nešto osvojimo.

Borna surađuje s 29-godišnjim Matom Delićem, koji je rano završio karijeru. To je potpuno drukčiji izbor s obzirom na to da živimo u vremenu »supertrenera«, kada oni s vrha žele angažirati legende, osvajače Grand Grand Slam turnira.

– Mate i ja imamo jako dobar odnos i bez problema mu mogu reći ako želim zaposliti još nekog na 10-15 tjedana godišnje. Neću reći da ne razmišljam o tome, ali se niti ne opterećujem. Ako dođe prilika, zašto ne?