Stadion na Kantridi?

   – Jako je dugačka lista mojih aktivnosti, a i višekratni sam dobitnik priznanja za promociju tolerancije u nogometu. Ponosan sam i na priručnik »U boji snaga tolerancije« koji itekako može pomoći izbjegavanju i prevladavanju čitavog niza kriznih momenata na stadionima. Vodio sam i navijačka veleposlanstva na EURO-u 2008. i 2012. godine te portal i vodič za navijače EURO 2008 i 2012. Bilo je tu i navijačkih utakmica, pa tako i protiv Engleske, Belgije, a sudionik sam Europskih navijačkih kongresa, od 2008. godine, u Londonu, Hamburgu, Barceloni i Kopenhagenu.

   Ono na što sam danas posebno ponosan je prijevod stručne publikacije »Vještine i tehnike nogometa« čiji je autor legendarni engleski reprezentativac Bobby Charlton.

   – To je svakako bolan put ako promatramo iz aspekta načina rada koji mi još imamo iz prošlih vremena. Svi se problemi od davnina rješavaju na šarm, telefonom ili pokazivanjem mišića bez transparentne papirne korespondencije, s puno obećavanja, a malo rada i pokazatelja. Power je svakako mislio na ukorijenjene navike koje ozbiljne organizacije poput UEFA-e ili FARE-a ne prepoznaju niti prihvaćaju. Ipak, zahvaljujući novom predsjedniku HNL-a Damiru Miškoviću ove smo godine po prvi puta okupili sve klubove u zajedničku akciju kako bi mijenjali svijest i način rada klubova prema poslovnim i programskim načelima europskog nogometa. Dosadašnja suradnja s klubovima je bila individualna kako bi koji klub ili predstavnik kluba prepoznao nešto već viđeno u inozemstvu. Danas se većina javnosti čudi obiteljskoj atmosferi na Kantridi, ali HNK Rijeka još od 2005. sudjeluje u raznim programima koji potiču toleranciju i kulturu navijanja te shvaća prednosti takvih programa za razliku od većine ostalih klubova u Hrvatskoj.

   Je li podrška HNS-a samo deklarativna ili su se i oni sve aktivniji u nastojanju preobrazbe hrvatske stadionske scene?

Nedozvoljeni simboli

Ma koliko vam je djelovanje plemenito i usmjereno prema pozitivnim pomacima u društvu, u središte pozornosti – u najmanje tri slučaja (Uvijek vjerni, Mamić, keltski križ) – došli ste u ulozi »špijuna«, »izdajice«, čovjeka koji o »nepodopštinama« na hrvatskim stadionima izvještava Europu i tako »blati« svoju zemlju.

   – U procesu primjene aktivnih pravila i zakona, nečega što je potpisano i prihvaćeno, neminovno je to i provoditi u djelo. A »keltski križ« je na popisu zbranjenih simbola, dakle nije poželjan kao ma kakva dekoracija na stadionima. Nadležnim institucijama u Hrvatskoj to je itekako poznato. Naša uloga u FARE mreži uopće nije nadgledanje utakmica već razvoj kulture mladih općenito pa tako i navijača kroz već dokazane i spomenute programe. Naš nacionalni savez kao član UEFA-e i FIFA-e je glasao i prihvatio prava i obveze u europskoj i svjetskoj nogometnoj sceni koja nas obvezuje kao sudionika u klupskim i reprezentativnim natjecanjima. I tu je sve čisto i jasno.

   Po pitanju »izdajica«… sve me ovo podsjeća na vrijeme kad smo prije 15 godina započeli svoj organizacijski rad i djelovanje te bili stigmatizirani, kao i nekolicina sličnih udruga, od državne politike i javnosti kao izdajice i doušnici zapada jer smo radili na stvaranju jasnih pravila u državnoj politici.

   Ne čini vam se da ponekad niti Europa razumije nas, niti mi nju. Konkretno, slučaj riječkog »keltskog križa« – više je no sigurno kako u Armadi nema baš nikakvih tragova neonacizma, a upravo zbog toga je kazna izrečena?

   – Kao što smo već spomenuli, u hrvatskom nogometu nije problem neonacizam ili rasizam niti ga se u izvještajima FARE ili UEFA spominje već je problem što klubovi nisu informirani, savjetovani ili educirani od nacionalnog saveza u provedbi nulte stope rasizma i netolerancije na stadionima koje nije počelo od mjeseca lipnja već se za to znalo prije godinu dana.

   Našim radom smo proteklih godina pokušavali informirati savez i klubove, čak smo u lipnju izdali publikaciju koja se bavi tim pitanjem te u njoj opisali nedozvoljene simbole od strane UEFA-e. Zašto publikacije nisu dostavljene klubovima pitanje je za nadležne u hrvatskom nogometu? Nažalost, danak i kaznu plaćaju klubovi koji pak krivicu svaljuju na navijače. Ne, oni nisu krivi, ono što užasava UEFA-u je činjenica da je HNS obaviješten, davno, o zabranjenim simbolima, a da onad na fotografijama i u televizijskim prijenosima vidimo kako uz zabranjeni simbol stoje policija i zaštitari. Zašto ga ne miču? Očito zbog toga što uopće nisu upoznati da stoje kraj zabrenjenog simbola. UEFA-i je to poruka da se u Hrvatskoj po tom pitanju ne radi – ništa.

Represija je skuplja

   – Ako iskreno volimo svoj klub, primjenjivat ćemo pravila koja su propisana i na koja smo pristali samim sudjelovanjem u natjecanju kao što je to Europska liga. Naše stajalište i svrha rada je da navijači moraju stalno i uvijek tražiti te se boriti za svoja navijačka prava kao aktivni dionici s ostalima, ali argumentirano iznoseći svoja stajališta bez ucjenjivanja i stvaranja štete za klub za koji navijaju, pokazujući nivo kulture navijanja te pobijajući one koji kažu da su navijači huligani. 

   Moramo biti svjesni da UEFA ne želi niti joj je cilj stvarati negativnu sliku nogometa u javnosti, ali su jasna četiri koraka u provedbi propisanih sankcija. A oni kažu kako najprije ide novčana kazna, zatim novčana kazna i pražnjenje dijela tribina, pa novčana kazna i tribine prazne u cijelosti te kao najdrastičnija, konačna kazna – izbacivanje kluba iz natjecanja. Možemo debatirati o kontraproduktivnosti kazne koja će se primijeniti u susretu Rijeke i Lyona, ali pravila su propisana i UEFA zahtijeva njihovu provedbu. Posebno je čvrsta kad je riječ o rizičnim zemljama u koje se i mi, zbog svog stadionskog ponašanja, ubrajamo. Dakle, protiv Lyona – kazna i praznina na dijelu tribina ostaju aktualni.

   Ne donosi li UEFA zaključke i izriče kazne bez konkretnog procesa? Točnije, stječe se utisak da kažnjeni nema pravo na žalbu, odnosno da je izmjena donesenog rješenja praktično nemoguća.

Nasilje ogledalo društva

Postoji li mogućnost da UEFA i FARE Hrvatskoj posvete detaljniju pažnju, da ju pokušaju bolje razumjeti? Naprosto da se do željenog cilja dođe na jedan mirniji, edukativniji način? Odgoj pa kažnjavanje, ne kao sada, kažnjavanje prije odgoja.

   – Svakako prevencija uvijek donosi bolje rezultate, općenito za društvo pa tako i za nogomet. Represija je uvijek skuplja i stvara polarizaciju među partnerima kako u životu tako i na stadionu. Mi smo već sami sebi dosadni jer osam godina sve ovo govorimo nadležnima za nogomet u našoj zemlji, a valjda smo kao nacija kroz povijest naučili reagirati i mijenjati se tek kada nas stvarnost nemilosrdno pogodi, kad nas stignu brutalne kazne.

   Slažemo se, bitka za civiliziraniju navijačku scenu nema alternativu. Kad bi se prema vašim predviđanjima moglo stići do proklamiranog cilja. Simbolički – kad će s hrvatskih stadiona nestati zaštitne ograde?

   – Ne bih se složio, nasilje koje nam se zbiva na stadionima je samo refleksija ili ogledalo društva. Nas u udruzi jako zbunjuje i ljuti da se mlade ljude od 15 do 30 godina koji su naša ciljana grupa za koju se zalažemo u nogometu stigmatizira i ne štiti. U Hrvatskoj je naprosto »normalna« pojava da se igračima i trenerima ne isplaćuju redovite ugovorne obveze ili da se to radi »na crno«, da se godinama ne sankcioniraju klubovi koji nelegalno rade te da se opraštaju dugovi nesposobnih uprava, zapravo pijuna političkih moćnika, da provedba propisanih zakona za prekršitelje iz nogometnog svijeta naprosto ne vrijedi, da se sve navijače naziva huliganima pa se onda čudimo kad javnost više ne percipira nogomet kao pozitivnu, nego kriminalnu priču. A kad dođe do problema – »krivac« je UEFA ili mi, FARE. Nakaradna je to i naopaka situacija koju treba početi hitno i dosljedno mijenjati.

   No, kao što znamo rezultat ne dolazi preko noći pa je vrijeme da shvatimo da svi koji žele pravi nogomet moraju inzistirati u interesu nastavka provedbe programa i suradnji svih partnera u mijenjanju aktera i slike koju imamo posljednjih 15 godina. Treba promijeniti profil političkih predstavnika koji su zavlačili i obmanjivali UEFA-u za ulaganje u infrastrukturu nogometnih igrališta, stvoriti održive nacionalne lige – definirati jesmo li smo profesionalna liga, amaterska ili kombinacija, a ne da stalno profesionalni klubovi traže od lokalnih samouprava i gradova da ih financiraju – Europa to ne dozvoljava niti prihvaća kao model rada i funkcioniranja. Svakao treba biti ustrajan i u činjenici da klubovi prije ulaska u natjecanja imaju stadione što zadovoljavaju propisane standarde, tehničke i sigurnosne uvjete. Da, i svakako – transparentan i uređen nogometni savez. Tek tada će, kao i na zapadnoeuropskim arenama, nestati ograde i nasilje na našim stadionima.