Klasa

Nogometašima Lokomotive ovo je tek drugo finale Kupa u povijesti, dolazak Sammira pokazao se kao pravi potez

Davor Petrović

Foto PIXSELL

Foto PIXSELL

Dva sjajna poteza iz Sammirova bogatog repertoara rasporila su koprivničku obranu, omogućivši Enisu Cokaju i Marku Toliću da odvedu Lokomotivu prema drugom finalu Kupa u klupskoj povijesti



ZAGREB Početkom rujna prošle godine Sammir se vratio u hrvatski klupski nogomet, potpisavši ugovor s Lokomotivom, po principu »godina plus godina«. Čelnici prvoligaša s Kajzerice nedavno su odlučili aktivirati drugu godinu ugovora 33-godišnjeg »fantasiste«, a subotnje polufinale Hrvatskog nogometnog kupa nedvojbeno je pokazalo da su povukli pravi potez.


Na toj je utakmici Slaven Belupo držao minimalno vodstvo, golom Brune Gode iz šeste minute i uspješno je odbijao sve nalete Lokomotive. Kada je Sammir ušao u igru, sve se ekspresno okrenulo. Dva sjajna poteza iz njegovog bogatog repertoara rasporila su koprivničku obranu, omogućivši Enisu Cokaju i Marku Toliću da odvedu Lokomotivu prema drugom finalu Kupa u klupskoj povijesti.


Svjestan rizik


Sammir, doduše, nije u optimalnom stanju, kada je riječ o fizičkoj pripremi. Od dolaska na Kajzericu polako se dizao u tom segmentu, no usporio ga je prekid svih sportskih aktivnosti zbog pandemije koronavirusa. Opet, u Koprivnici se se vidjelo koliko znači njegova klasa, čak i kada nije potpuno spreman.




Tu je, pak, ključnu ulogu, kako će se ispostaviti nakon polufinala, odigrao Goran Tomić. Trener Lokomotive je, moglo bi se reći, svjesno išao na rizik, oslanjajući se na saznanja o ograničenim uvjetima za rad u doba pandemije. Tako je, uz Sammira, na klupi za pričuve ostavio Marka Tolića i Kristijana Jakića.


– Ova utakmica je, sama po sebi, bila vrlo izazovna. U prvom dijelu smo na teren poslali igrače koji su u boljem fizičkom stanju, nastojeći se oduprijeti visokom pressingu Slaven Belupa. Plan je bio u nastavku, kada padne ritam suparnika, u igru uvesti igrače koji prave razliku. Sammir, Tolić i Jakić donijeli su nam baš to – objašnjava Tomić, koji je na Kajzericu stigao krajem prosinca 2017. godine.


I u njegovom su slučaju čelnici Lokomotive povukli pravi potez. Naime, prije godinu dana momčad je proživljavala tešku krizu i ispala je iz bitke za pozicije koje vode u Europi. Nakon domaćeg poraza u srazu s Osijekom (0:4), početkom svibnja prošle godine, Tomić je podnio ostavku, uz objašnjenje da ga je sram igre koju je tom prilikom prikazala njegova momčad.


Međutim, Božidar Šikić, direktor Lokomotive, odmah je istaknuo nitko u klubu ni ne pomišlja na takav rastanak s nadarenim trenerom. Lokomotiva je čvrsto stala iza Tomića, uvjeren da s njim može samo prosperirati. Nešto više od dvanaest mjeseci kasnije, pokazalo se da su Šikić i njegovi najbliži suradnici znali što rade.


Sjajan potez


Zapravo, to je bilo jasno od početka proljetnog dijela prvenstva. Lokosi su u ovoj kalendarskoj godini odigrali sedam utakmica Prve HNL, osvojivši čak osamnaest bodova. Uknjiženje su pobjeda nad Rijekom (2:1), Istrom 1961 (2:0), Varaždinom (2:0), Interom (2:0), Slaven Belupom (3:0) i Goricom (3:1), a jedini poraz stigao je na gostovanju kod Hajduka (0:1).


Ukratko, pod okriljem Prve HNL ovog je proljeća još samo Dinamo osvojio toliko bodova. S time da je, ukupno gledajući, Tomićeva momčad bolja. Lokose, naime, 1. kolovoza očekuje finale Kupa u Šibeniku, a Dinamo se od tog natjecanja oprostio prije tri mjeseca na Rujevici.


– Nismo dobro ušli u utakmicu, ali smo nasreću u nastavku preokrenuli rezultat. Postigli smo tri prekrasna gola, od kojih je svaki bio ljepši od prethodnog. Mislim da još nismo svjesni što smo napravili. Ovo je povijesni uspjeh za klub – rekao je Marko Tolić, strijelac drugog gola za Lokomotivu.