ZAGREB Uvijek je nezahvalno praviti usporedbe određenih razdoblja, no činjenica je da hrvatski klupski nogomet nikada nije ponudio toliko uzbuđenja kao u ovoj sezoni. Dinamo je na međunarodnoj sceni postigao fantastične rezultate, a istodobno s Osijekom vodi napetu bitku za naslov prvaka.

Zatim, Gorica, Rijeka i Hajduk ganjaju treće mjesto, dok se za očuvanje prvoligaškog statusa bore Šibenik, Slaven Belupo, Varaždin, Lokomotiva i Istra 1961, koja se probila do završne utakmice za Rabuzinovo sunce. Prema riječima Marijana Kustića, izvršnog direktora Hrvatskog nogometnog saveza, ništa navedeno nije se dogodilo slučajno, već je dio strateškog promišljanja.

– Smanjivanjem HT Prve lige sa šesnaest na deset klubova i četverokružnim sustavom igranja postavljeni su temelji za ostvarenje glavnog cilja, a to je što atraktivnije natjecanje. Naravno da samo taj potez ne bi bio dovoljan da dođemo do ove razine atraktivnosti. To je bio samo jedan od uvjeta. Stoga nisam iznenađen ovakvim razvojem jer je to nešto očekivano. Međutim, trebalo je vremena da se i ostale stvari poslože. Moja očekivanja su da će HT Prva liga iz godine u godinu biti još atraktivnija i bolja.

Čemu se može pripisati taj kvalitativni pomak?

– Smanjenje lige dovelo je i do koncentracije kvalitete igrača koji se natječu u HT Prvoj ligi. Drugi je razlog ulazak privatnog kapitala koji je nesumnjivo odigrao pozitivnu ulogu u razvoju nogometa u Hrvatskoj, odnosno u najvišem rangu natjecanja. Time su se stvorili preduvjeti da mladi igrači ne odlaze u još nezreloj igračkoj fazi preko granice, već da ostaju i razvijaju se u HT Prvoj ligi.

Sjetimo se da u bivšoj državi igrači nisu mogli u inozemstvo do svoje 28. godine, što je rezultiralo i stvaranjem koncentracije kvalitetnih igrača u klubovima s ovih prostora. Međutim, to je bila direktiva političkih krugova iz tog vremena, a ovo danas je postavljeno na tržišnim osnovama. Pritom vrijedi pohvaliti kvalitetan rad u praktički svim klubovima HT Prve lige i u smislu struke i u smislu upravljanja.

Sigurno je podizanje kvalitete, prvo Rijeke onda Osijeka i potom Gorice, a sada to vidimo i u Hajduku, dodatno potaknulo i Dinamo. Ta jaka konkurencija rezultira kvalitetnijim nogometom, boljim utakmicama i jakim natjecanjem. Treći je razlog poboljšanje nogometne infrastrukture, prvenstveno travnjaka. Tu su uz privatni kapital ljudi iz klubova, ulaganja u hibridne terene od HNS-a i pozitivna reakcija prije svega lokalnih i regionalnih zajednica doveli do velikog pomaka.

Nogometne su utakmice zasigurno jedan od većih društvenih događaja za lokalne zajednice, ali izgradnju stadiona danas treba sagledavati i kao polivalentni infrastrukturni projekt i za druge namjene, primjerice koncerte, kao i kroz poslovne projekte od društvenog i poslovnog sadržaja. S toga aspekta izgradnju stadiona se ne smije sagledavati kao trošak, već kao isplativo ulaganje. Stadion može i mora biti sagledan i kao komercijalni projekt. Mislim da smo sada u toj fazi.

Gledatelji

Kažete da ima prostora za još veći napredak. Zbog čega tako mislite?

– Naravno da ima prostora! Nogomet nije sam po sebi smisao. Nogomet se igra zbog gledatelja. Sada se nalazimo u fazi svjetske pandemije i gledatelji su sa stadiona potjerani na kauč. Ali zainteresiranost za nogometnim utakmicama je ostala, a ovo nesretno vrijeme će uskoro biti iza nas i gledatelji će se vratiti na tribine. To je onda nogomet u punini, vrhunski doživljaj za igrače i navijače. Ono čemu još težimo jest što bolja infrastruktura, financijska stabilnost klubova i bolja komunikacija s navijačima, odnosno da nogomet što više približimo svim potencijalnim dionicima. Vremena se mijenjaju, pa tako i navijači koji traže drugačije odnose u odnosu na prošla vremena.

Od iduće sezone UEFA uvodi Konferencijsku ligu, kao treći razred europskog nogometa, iza Lige prvaka i Europske lige. Vidite li tu priliku za hrvatske klubove da naprave novi iskorak i skoče na ljestvici UEFA-e?

– Generalno govoreći u europskom nogometu došlo je do velikih razlika u kvaliteti. Tako se u elitnim europskim natjecanjima događaju utakmice s gotovo unaprijed poznatim ishodima s obzirom na razlike u kvaliteti klubova, koja proizlazi iz financijske moći. Bude tu izuzetaka, primjer su rezultati Dinama i Rijeke, ali generalno gledajući, s aspekta krovne europske organizacije, to su izolirani slučajevi. Konferencijska liga će u svakom slučaju donijeti neizvjesnije utakmice i natjecanje, ali i omogućiti našim klubovima skupljanje bodova kako bi se nacionalni koeficijent podigao na UEFA-inoj ljestvici. Ne mogu reći da sam zbog toga sretan, ali tu smo gdje jesmo i trebamo se znati prilagoditi i adekvatno odgovoriti na nove izazove te u svakoj sljedećoj godini dodatno napredovati na klupskoj razini u europskim natjecanjima. Po tom sam pitanju optimist.

Spomenuli ste poboljšanje infrastrukture. Koje instrumente ima HNS kako bi pomogao klubovima na tom polju?

– HNS pomaže, a i u budućnosti će pomagati klubovima. Mislim da je već vidljiva razlika u kvaliteti nogometa vezana za ulaganje HNS-a po pitanju uređenja nogometnih igrališta, odnosno travnjaka na našim stadionima diljem Hrvatske kao osnovne nogometne infrastrukture. U odnosu na okruženje omogućili smo većini naših klubova u prvom stupnju kvalitetne travnjake koji zasigurno rezultiraju kvalitetnijim nogometom. Što se tiče toga, izjednačavamo se s najnaprednijim zemljama. Upravo krećemo i s obnovom terena na Poljudu, koji će dobiti jedan od najkvalitetnijih travnjaka, a jednako mogu očekivati i Velika Gorica, Šibenik i Varaždin. To će nas koštati otprilike 20 milijuna kuna. Naravno da HNS ne može direktno financirati izgradnju stadiona. Tu očekujemo znatna ulaganja privatnih investitora i lokalne samouprave.

Stadion

Kao problem se javlja i adekvatan stadion za domaće nastupe reprezentacije. Koliko su tu mogući pomaci?

– Ono što je temeljno za reprezentaciju jest da je to narodna reprezentacija. Ona pripada narodu i iz toga proizlazi naš stav da će igrati na cijelom teritoriju Republike Hrvatske gdje za to postoje uvjeti. Stoga se ne može govoriti o jednom nacionalnom stadionu. Ono što želimo jest potaknuti sve dionike u gradu Zagrebu kako bi oni dobili stadion dostojan ugleda glavnog grada, Dinama, ali i reprezentacije Hrvatske.

Kada smo već spomenuli reprezentaciju, ova godina donosi EURO i brzopoteznu završnicu kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo. Što bi, po vama, bili zadovoljavajući rezultati u tim dvama natjecanjima?

– U svakom slučaju, ono što očekujem jedt plasman na Svjetsko prvenstvo. Mislim da je to realan cilj koji ćemo ostvariti. Što se tiče uspjeha na EURO-u, ne želim već sada postavljati ciljeve. Iskustvo nas uči da smo se u kvalifikacijama uvijek mučili, dok smo na turnirskom tipu natjecanja poput EURO-a i Svjetskog prvenstva gotovo uvijek polučili zapažene rezultate.

Kakva su očekivanja od U-21 reprezentacije u nokaut fazi Europskog prvenstva?

– Prvo im treba čestitati na ovom plasmanu jer prvi put u povijesti igramo četvrtfinale, ali treba naglasiti da su oni već sada ispunili i jedan od drugih ciljeva koji sada nije u prvom medijskom planu, a to je da su stvorili u ovoj generaciji 5-6 igrača koji odmah mogu uskočiti u A reprezentaciju. Mislim da je to najveća vrijednost i uspjeh sviju koji su stvarali ovu U-21 vrstu.