Sjećanja

Krimeja je 70-tih i 80-tih godina bila neosvojiva za prvoligaše, ovo su ljudi koji su tada igrali za Orijent

Ivan Volarić

Nenad Gračan i Efrem Močinić na ramenima navijača

Nenad Gračan i Efrem Močinić na ramenima navijača

Ma nema problema, ako dođe do penala, ne moraju na Krimeji brinuti jer ja neću biti taj koji će pucati, ha ha... Slobodno to napišite - rekao je nekadašnji veznjak Efrem Močinić



RIJEKA Ono što za navijače Rijeke znače dva osvojena Kupa Jugoslavije s kraja sedamdesetih godina, to navijačima Orijenta znače dva iskoraka u četvrtfinale Kupa Jugoslavije početkom osamdesetih godina. Naime, u vrijeme procvata riječkoga sporta, osobito nogometa, u vrijeme kada je na Kantridi igrala po mnogima najjača momčad Rijeke u povijesti (nakon osvajanja dva Kupa borila se do zadnjeg kola s Crvenom zvezdom za naslov prvaka, igrala je ravnopravno s Juventusom, te razbila Real Madrid u Kupu UEFA-e…), na Krimeji je igrala također jedna potentna momčad, koja je čak četiri puta zapela u kvalifikacijama za plasman u Drugu ligu ondašnje države. Crveni su, međutim, dvaput stigli do četvrtfinala Kupa Jugoslavije, što je vjerojatno najveći uspjeh u povijesti kluba, a posebno ako se uzme u obzir da je Orijent tada bio (među)republički ligaš, odnosno – trećeligaš. Bitno je naglasiti da su u oba slučaja o prolazu odlučivali jedanesterci. Za Orijent kobni, za ugledne prvoligaše, Budućnost (1981.) i Sarajevo (1983.) – sretni. U momčadi trenera Joška Skoblara, koja je početkom veljače 1981. godine držala Titograđane u »konopcima«, bio je i Nenad Gračan. Rijeka ga je zajedno s još nekoliko mladih igrača poslala na »kaljenje« na Krimeju gdje se u prvom navratu zadržao godinu i pol, a kasnije, prije konačnog povratka na Kantridu, još šest mjeseci.


Marinko Koljanin u akciji početkom 80-tih

Marinko Koljanin u akciji početkom 80-tih 


– Dobro se sjećam punog stadiona. Iza gola su bile podignute montažne tribine. Sigurno da je utakmica protiv Budućnosti za nas bila izuzetno motivirajuća, a za njih jako bitna jer su ipak bili prvoligaši i trebali su pobijediti. Imali su dobru momčad. Mi smo imali veliku želju da ostvarimo dobar rezultat, uvijek su klubovi nižega ranga vidjeli svoju priliku u kupu da naprave možda i više nego što trenutno mogu. To je normalno. U konačnici, kao što i sada Orijentu dolazi Dinamo. To je prilika i da se napuni stadion, te nešto zaradi – govori Gračan.


Premijera himne


Na toj utakmici prvi put je izvedena klupska himna, koju je skladao i stihove napisao Duško Prašelj. Zanimljivo, Orijent je bio jedini hrvatski predstavnik u četvrtfinalu. Nakon utakmice su Tonko Kraljić i pokojni kolega Ivan Fabijan u Novom listu zaključili kako je to bio častan oproštaj Orijenta: »Napustili su scenu uzdignuta čela, sreća nije bila na strani Orijenta…«




Krimejčani su posrnuli nakon ruleta jedanaesteraca, a Gračan je svoj iskoristio.


 


– Iskreno, ne sjećam se baš tih detalja, ali znam da je tada u psihološkom, pa i fizičkom smislu teško u tim trenucima igračima klubova nižega ranga u odnosu na prvoligaše. Budućnost je ipak bila dugogodišnji prvoligaš i oni su bili u prednosti. Velika je stvar što smo došli do penala i pokazali da možemo. Bilo je i nekoliko spornih sudačkih situacija, ali to je u ono vrijeme bilo normalno u takvim utakmicama. Favoriziralo se prvoligaše. Znam da smo imali prilike, da smo u igri bili ravnopravni i sigurno da je teren na Krimeji i ambijent išao nama u prilog – dodao je Gračan.


Trener Joško Skoblar upozoravao je uoči utakmice na snagu Budućnosti koja je do Orijenta izbacila – Crvenu zvezdu i Hajduk! Riječki trećeligaš je pak u pretkolu dobio GOŠK Jug i Croatiu Zurich, u šesnaestini finala iznenadio je tada prvoligaški Zagreb u Kranjčevićevoj, a onda na Krimeji svladao OFK Beograd. Marinko Koljanin, aktualni dopredsjednik kluba tada je bio prvi vratar momčadi, a po općim ocjenama bio je prvo ime utakmice. Novolistovci su zaključili da se »Koljanin istaknuo bravauroznim obranama«, a to su potvrdili i gledatelji koji su sudjelovali u anketi nakon utakmice.


– Je li mi to bila najbolja utakmica na vratima Orijenta? Reći ću sve time da me je nakon te utakmice zvao prvoligaš Zagreb. Dražan Jerković je bio trener i otišao sam na njegov poziv u Kranjčevićevu – govori Koljanin, koji je na vratima Orijenta naslijedio Antu Bobića, a svoje mjesto prepustio je Mikiju Bjelanoviću. – To je sigurno bila moja najznačanija utakmica u dresu Orijenta. Stadion je bio pun, atmosfera fantastična. Svima su nam malo klecnule noge kada smo istrčali na teren. Bili smo mlada momčad, ali unatoč tome bliže pobjedi. Pamtim posebno jednu obranu iz 35. minute. Bila je to njihova najbolja šansa. Odbio sam loptu, a onda sjajnom reakcijom obranio ponovljeni udarac. Brzina je inače bila moja vrlina, već tada sam kao golman igrao trećega beka, što je danas uobičajeno kod vratara.


Ive Šangulin, Joško Skoblar i Luciano Celić, strucni tercet Orijenta s početka 80-tih


Zanimljivo, iako je odradio jako dobru utakmicu, Koljanin nije branio penale. Skoblar se odlučio na promjenu, uvevši Vulića…


– Vulić je, za razliku od mene, volio braniti penale na treningu. Na kraju nije taknuo niti jednu loptu. Po meni nelogična odluka, ali dobro… U moje vrijeme Krimeja je bila neosvojiva za prvoligaše, igrali smo tada često i prijateljske utakmice. Dobro znam da Modrima nije svejedno. Kup utakmice nosi poseban motiv i naboj. Najvažnije je da naši mladi igrači vjeruju u sebe, siguran sam da se mogu suprostaviti Dinamu. Ako ne primimo rani gol, mogla bi to biti neizvjesna utakmica – rekao je Koljanin.


Đalmin pečat


Efrem Močinić, otac bivšeg igrača Rijeke i reprezentativca Ivana, sudionik je utakmice četvrtfinala Kupa iz 1983. godine (protiv Budućnosti bio je ozlijeđen). Sarajevo je baš poput Budućnosti s Krimeje otišao kao pobjednik, zahvaljujući boljem izvođenju jedanaesteraca. Legendarni trener Crvenih Ivan Đalma Marković hrabro je u »pero« pokojnog kolege Orlanda Rivettija najavio moguće iznenađenje (»Ne odbacujem mogućnost velikog podviga!«), ne sluteći da će se ponoviti – Budućnost. Pod naslovom: »Orijent – dostojanstveni silazak sa scene« stršao je sljedeći Rivettijev zaključak nakon kišne utakmice na Krimeji: »Sportska sreća nije obdarila riječke nogometaše niti škrtim smješkom«. Imali su Krimejčani velikih primjedbi na suđenje (poništen gol Trošelja zbog tijesnog zaleđa, nedosuđeni penal na Nikoliću…) unatoč izravnom TV prijenosu (prvom, povijesnom s Krimeje). Močinić je zaslužio visoku ocjenu za svoju izvedbu iako je u 43. minuti promašio najbolju priliku, a Janjuš mu je u ruletu jedanaesteraca obranio penal.


 


– Ono po čemu posebno pamtim utakmicu sa Sarajevom je atmosfera koje je vladala u gradu danima prije utakmice. Mi smo uoči utakmice spavali u hotelu Park, a navijači su večer prije i na dan utakmice prolazili ispred hotela sa zastavama i nastojali nas dodatno ohrabriti. Štimung na stadionu bio je pravi, baš nabijen emocijama. Obje te utakmice Kupa ostat će upamćene upravo po tim silnim navijačkim emocijama – prisjeća se Močinić, koji je Orijentaš od pionirskih dana, a u prvoj momčadi proveo je osam sezona. – Sarajevo je bila baš jaka ekipa, ali mi smo kod Đalme baš lijepo igrali. Uopće nije bitno tko nam dolazi u goste, igrali smo otvoreni nogomet.


Sarajevo je te godine u beogradskom finalu izgubio od Dinama. Modri su pak u polufinalu izbacili Rijeku, a Orijent je na putu do svojeg drugog četvrtfinala bio bolji od Osijeka na Krimeji (2:0), dok je posebno odjeknula pobjeda nad Olimpijom u Ljubljani nakon izvođenja jedanaesteraca (3:4). Crvenima je možda najveći kompliment nakon utakmice dao trener Sarajeva Boško Antić.


– Koliko muke! Orijent je imao više šansi. Orijent me ugodno iznenadio, ne mogu shvatiti da nije na vrhu Hrvatske nogometne lige – kazao je trener »Bordo tima«, koji će dvije godine kasnije drugi puta postati prvakom Jugoslavije.


Detalj s utakmice Orijenta i Sarajeva


Dobar dio momčadi, koju je Orijent umalo izbacio iz Kupa (Janjoš, Radeljaš, Kapetanović, Musemić, Hadžibegić, Jozić, Božović, Merdanović…), bio je dio pobjedničkog sastava Sarajeva. A Orijent? Crveni su silno željeli ponovo među drugoligaše, no zapeli su čak četiri puta nesretno u kvalifikacijama…


– Za mene je posebno bolan bio poraz od Splita – nastavlja Močinić. – U Parku mladeži izgubili smo 4:0, na Krimeji smo dobili 3:1, a mogli smo po šansama proći. Što se aktualne momčadi Orijenta tiče, mislim da imaju šanse protiv Dinama. Bit će to zanimljiva utakmica, čak mislim da Orijent ima velike šanse ako se hrabro postavi. U kupu svatko može svakoga pobijediti.


Samo da se na Krimeji ne dogode toliko puta za Orijent kobni jedanaesterci…


– Ma nema problema, ako dođe do penala, ne moraju na Krimeji brinuti jer ja neću biti taj koji će pucati, ha ha… Slobodno to napišite – rekao je Močo stariji.