RIJEKA »Hitala se, takala se jedna mala krpenjača«, refren je višedesetljetne pjesme koja se zakantala u tolikim nogometnim naraštajima na Krimeji, gdje više od jednog stoljeća nema nogometne suše. Kao što je jučer kišica obradovala vlasnike brojnih ovdašnjih vrtova, tako je i brojnu vojsku simpatizera Orijenta razveselila novost da će njihovi ljubimci ući u kvalifikacije za Prvu ligu.

Tome se raduje i nezaboravni majstor nogometa Efrem Močinić, čije su hitre noge, ljevica i desnica godinama u društvu s tadašnjim sjajnim suigračima, pod vodstvom brojnih proslavljenih trenera, pisale nezaboravne stranice stoljetne povijesti ove institucije riječkog sporta. Uz ostalo je dovoljno spomenuti i dva četvrtfinala Kupa ondašnje Jugoslavije, sjajne uspjehe pod vodstvom legendarnih kormilara Joška Skoblara i Ivana Đalme Markovića, momčadi u kojima je Močinić imao čast i zadovoljstvo biti suigrač s prezimenima kao što su Koljanin, Bjelanović, Mustač, Miočić, Milenković, Nikolić, Tičić, Trošelj, Gračan, Uljan, Mladenić, Tabar, da ne govorimo o Danku Matrljanu, strijelcu najspominjanijeg gola u riječkoj povijesti, onoga Real Madridu. Samozatajni, dobrodušni Močinić, tih izvan travnjaka, ali čiji se talent znao kao požar razbuktati na terenu, sada sa strane čvrsto drži palčeve itekako vjerujući u ostvarenje ovog crvenog nogometnog projekta.

Stoljetni korijen

– Iskreno rečeno, ne znam što reći oko svega toga što se događa s koronavirusom, mislim tu na refleksije na nogomet – kaže Efrem Močinić, nezaboravni lakonogi brzonogi majstor s lijeve strane. Njegov sin Ivan bivši je veznjak »bijelih«, a sada je član Istre 1961. – Kada je riječ o ovoj pandemiji, svi smo zatečeni i oprezno se borimo s njom, a kada je riječ o nogometu, svakako bih volio da se Orijent popne na stare grane, da uđe u Prvu ligu. To je, kada je riječ o našim crvenima s Krimeje, ionako jedna najnormalnija stvar. Iskreno rečeno, na način na koji klupsko vodstvo sve to vodi, cjelokupni projekt, sve to dobro funkcionira. Smatram da to ne bi bio nogometni plamen od slame već nešto itekako trajnije.

Očito je u ovom slučaju o neuništivom sportskom nasadu, Orijentu, koji ima tako duboke, stare, stoljetne korijene te ga niti jedna suša ne može uništiti, svakom prilikom nanovo zazeleni.

– Orijent nanovo izlazi na scenu, što raduje. Iskreno rečeno, da situacija u Orijentu nije kakva jest, bojao bih se što će biti dalje. Recimo, uđe se u Prvu ligu pa se onda jednog dana shvati da su presušili izvori, da nema više novaca. Bojao bih se kada ne bi bilo nekog plana za daljnji život kluba. U ovom slučaju srećom nije tako, klub vode ozbiljni ljudi.

Recimo, Marinka Koljanina poznajem cijeli život i to iskreno mogu kazati, ono čega se on uhvati, to je nešto sigurno, ozbiljno. Kod Marinka Koljanina nema moralnih kompromisa. To što kažem najiskrenije mislim i to što znam mi je neki temelj čvrstom uvjerenju kako će sve funkcionirati ako uđu u Prvu ligi. Uostalom, već do sada smo vidjeli neke lijepe stvari. Vratila se dobra atmosfera na Krimeju, sve to na neki način srećom traje već dvije godine, od Treće do Druge lige i sada, sve to lijepo funkcionira.

Draga tema

Skraćeni zajednički nazivnik, zaključak za realne optimiste među brojnim orijentašima je kako se nakon nedavne svečane proslave stote godišnjice slavnog kluba, lijepa tradicija nastavlja s »nekim drugim klincima«.

– Ne znam što će biti, ali normalno da bih volio da Orijent 1919 uđe u Prvu ligu. Uz ostalo i radi našeg gradskog derbija Orijent – Rijeka, to bi bilo nekoliko međusobnih utakmica godišnje. To bi za nas nogometne zaljubljenike u Rijeci bilo ono pravo. Uz to spomenimo da bi se s Dinamom i Hajdukom opet igralo za bodove, ne samo eventualno u Kupu.

Sve ovo govorimo u situaciji neizvjesnosti, mogućnosti da se prvenstvo igra bez gledatelja. Jasno da svim srcem i dušom želim uspjeh Orijentu, bio bih najsretniji da uđe u Prvu ligu, uz to jer vjerujem da bi to funkcioniralo s ljudima koji ga sada vode. To je projekt koji traje, a ne nešto što nastaje i nestaje preko noći. Ovo mi je draga i duga tema o kojoj bi se moglo dugo pričati. Jasno je da bismo svi mi voljeli ovu promociju, gdje ćeš ljepše utakmice od derbija između Rijeke i Orijenta. Tu je sportsko rivalstvo, a smeta mi nekakav antagonizam. Uostalom, iskreno rečeno, dok sam igrao u Orijentu, volio sam Rijeku. To je naš isti grad, tu svi živimo, nadajmo se opet našem gradskom derbiju – kaže Efrem Močinić.