Nesporazum ili nemar?

Noć hrvatskog tenisa prošla bez Slavka Rasbergera: “Ja nepozvan nikad i nigdje nisam išao”

Edi Prodan

Foto Edi Prodan

Foto Edi Prodan

Bez obzira kako se ja osjećao, čin mog nepozivanja na ovu značajnu obljetnicu najviše govori o ljudima koji danas vode HTS, kaže Rasberger



Ovog tjedna održana Noć hrvatskog tenisa kojom je proslavljen 110. rođendan jednog od trofejnijih sportova Lijepe naše prošao je bez – Slavka Rasbergera. I ne nije riječ o njegovoj, ne daj Bože bolesti ili nemogućnosti dolaska do zagrebačkog hotela Westin gdje slavilo i prisjećalo značajnih ljudi iz povijesti hrvatskog tenisa, sasvim suprotno jedan od ljudi koji je svojim radom, imaginacijom i silnom požrtvovnošću u najtežim vremenima Domovinskog rata osnovao ATP turnir u Umagu kako tvrdi nije uopće bio pozvan.


– Bez obzira kako se ja osjećao, čin mog nepozivanja na ovu značajnu obljetnicu najviše govori o ljudima koji danas vode HTS. Kako je poznato, obavljao sam uistinu brojne funkcija za vrijeme 25 godina članstva u UO saveza. Ono što mi nikad neće moći oduzeti, koliko god me ne pozivali na svečanosti, činjenica je da sam 1990. godine u Umagu, u hotelu Adriatik osobno organizirao sastanak Upravnog odbora kojeg onda nisam ni bio član. Bio je to temeljni, povijesni sastanak jer je na njemu donesena odluka o istupanju iz Teniskog saveza Jugoslavije. Da, točno je, tenis se u Hrvatskoj igra jako dugo, no gospoda iz HTS zaboravljaju da je moderna organizacija na čijem se čelu nalaze nastala zahvaljujući i – Slavku Rasbergeru. Trebalo je naime nemalo hrabrosti i požrtvovnosti za ono što smo radili u osvit hrvatske demokracije i državnosti. Je li potrebno isticati da sam nakon toga bio predsjednik međunarodne komisije HTS-a, direktor Davis cupa, punih deset godina potpredsjednik HTS-a. Da o svemu onom što smo organizirajući ATP turnir, dovodeći najmoćnije ljude tenisa, medija, ali i osoba iz svjetskog javnog života činili za afirmaciju tada mlade države i ne govorim, istaknuo nam je Rasberger vidno uznemiren izostankom s obilježavanje važne obljetnice HTS, ali i s pitanjem kakvi su to ljudi koji ignoriraju i zaboravljaju na svoje utemeljitelje.


Za pojašnjenje ove zbunjujuće situacije, tim više jer su na svečanosti  predstavljeni film i monografija Povijest hrvatskog teniskog saveza u kojoj je i Rasberger snažno participirao, obratili smo se HTS-u.




– Gospodin Slavko Rasberger je bio pozvan na Noć hrvatskog tenisa – osobno je to učinila predsjednica Hrvatskog teniskog saveza Nikolina Babić najprije usmeno tijekom ATP turnira Croatia Open u Umagu, a potom i u formi službenog poziva 31. srpnja (možemo precizirati i točno vrijeme slanja, 16:14). HTS itekako cijeni doprinos koji je g. Rasberger dao tenisu, što je prepoznato i činjenicom da je bio među nagrađenima ATP turnir u Umagu (to je priznanje primila aktualna direktorica Izvršnog odbora Croatia Opena Arlen Brozić) i bilo bi nam izuzetno drago da je uveličao svečanost. Stoga nema ama baš nikakvog razloga da se g. Rasbergera izostavi s popisa HTS-ovih gostiju na ovakvoj priredbi. Dapače, u popratnoj poruci predsjednica HTS-a je istaknula da se “veseli dolasku g. Rasbergera kako bi zajedno podijelili najljepše trenutke hrvatskog tenisa, istaknuto je u dopisu HTS-a


Povratak Rasbergeru ne znači i potvrdu ovog navoda.


– Točno je da mi je predsjednica saveza Nikolina Babić rekla da ću biti pozvan. Rekla mi je to i kad se igralo finale Davis cupa u Madridu. I u Umagu mi je rekla to isto, ali do mene nikad pozivnica nije stigla. Pregledao sam sve mailove i sve poruke, nigdje je nisam našao. Ne znam na koju adresu su je slali tako da ja po mom sudu nisam bio pozvan. A nepozvan nikad nigdje nisam išao, zaključuje Rasberger.


Gdje je istina? Kao i u mnogim slučajevima vjerojatno negdje na pola puta. Iako, nema te proslave HTS-a na kojoj bi organizatorima smjelo biti svejedno ima li ili ne jasne potvrde o dolasku ljudi poput Rasbergera. Oni su istinski temelj današnjeg hrvatskog tenisa tako da samo zadovoljenje forme, od slanja poziva do realizacije rođendana prošlo je mjesec i pol dana, nikako nije dovoljno. Netko se ipak prije Westina morao zapitati: pa ljudi moji, dolazi li Slavko, ovakva proslava bez njega ne smje proći? Generalno: prečesto se u Hrvatskoj olako odnosi prema ljudima koji su je, u najrazličitijim oblicima, stvarali i stvorili.