Simon Rožman/Foto REUTERS
Iako je u početku bio osporavan, iako mu je trebalo izvjesno vrijeme da posloži kockice i pronađe idealan balans u momčadi
povezane vijesti
- Povratak pod kultne stijene donio je vrtlog emocija: “Rujevica ima draž, ali Kantrida ima neku posebnu energiju”
- VIDEO Pogledajte kako je izgledala nogometna večer pod kultnim stijenama iz perspektive Damira Kreilacha
- VIDEO Damir Kreilach pucao je od ponosa i emocija: “Nezaboravan dan koji ću vječno nositi u mislima”
RIJEKA Simon Rožman imao je nakon utakmice u San Sebastianu osmijeh djeteta koje je vidjelo najveću čokoladu u životu. Ne znamo je li remi protiv vodeće momčadi La Lige doživio kao svoj najveći trenerski rezultat, ali definitivno je uspjeh koji ide uz bok trofejima koje je već osvajao u Sloveniji i Hrvatskoj, remiju protiv Marseillea kada je vodio Domžale, odnosno onoj pobjedi protiv Kopenhagena koja je Rijeci otvorila vrata grupne faze Europske lige.
Rožman je još jednom sjajno nacrtao taktiku, Rijeka je u svakom trenutku utakmice znala što želi i kako to ostvariti, nije se zanosila velikim najavama i obećanjima, već je ostala skromna na riječima i željna pokazati se djelima. S Alkmaarom kao izuzetkom, Rijeka je u svim europskim utakmicama pokazala da zna kako nadoknaditi razliku u individualnoj kvaliteti koja neupitno postoji i skupo prodati svoju kožu.
I uoči posljednje utakmice možemo konstatirati da je Rijeka europskim nastupima podignula vrijednost svojih igrača, predstavila neka nova lica i uz sve probleme koji su je pratili (ozljede, koronavirus…) ostavila dobar dojam. A tu je velika zasluga trenera, koji je od igrača koji su bili osporavani, neki već i otpisani, koji nisu dugo igrali ili su se vraćali nakon ozljeda, stvorio momčad koja se znala potući s Napolijem, AZ Alkmaarom i Real Sociedadom u skupini koje se ne bi posramila ni Liga prvaka.
Iako je u početku bio osporavan, iako mu je trebalo izvjesno vrijeme da posloži kockice i pronađe idealan balans u momčadi, Rožman je u nešto više od godinu dana uspio pomiriti sve klupske ciljeve. Osvojio je trofej, izborio Europu, ali što je važnije od svega, na europskoj pozornici igrao natjecateljski nogomet s mladim igračima. S Nevistićem, Štefuljom, Smolčićem, Čerinom, Kulenovićem, Brautom, Lepinjicom, Escovalom….
To je smjer kojim je Rijeka zacrtala da želi ići i zbog čega je bod u San Sebastianu važan. Ne zbog ljestvice, ne zbog UEFA-ine nagrade, ne zbog tapšanja po ramenu i komplimenata koji dolaze sa svih strana, već zbog razvoja igrača, momčadi i igre na čemu Rožman inzistira. To je put kojim Rijeka ide i na koji je daroviti trener u kratko vrijeme stavio svoj potpis.
