RIJEKA  Povratak na Kantridu očekivano, htjeli to neki priznati ili ne, uvijek najviše znači navijačima. Tako je to bilo i ovog puta na oproštaju od igračke karijere Damira Kreilacha, nogometna igra te sudar Rijeke i Union Berlina bili su u drugom planu, a tribine, navijanje, dekor… i sve što ide uz to, opet su prigrabili naslovnice. Uz samog Kreilacha navijači obaju klubova bili su u fokusu kamera i fotoreportera, manje su bile važne izvedbe trenera Matjaža Keka i Maura Lustrinellija i u konačnici sam rezultat. A na semaforu podno zapada u dimu je ostalo svjetliti – 0:1. No, to je bio jedan od lako probavljivih poraza…

Nije tajna da Rijekini navijači svaki odlazak podno stijena smatraju svojim blagdanom i rijetkom prilikom koja im se ukazala četvrti put u posljednje vrijeme nakon Maribora, Olimpije i Širokog Brijega, a prvi put nakon 2021. godine. Obje navijačke skupine djelovale su pomalo orkestrirano, točno su znale što i kako žele servirati na oproštaju od svog miljenika. I zaslužile su visoke ocjene za trud, organizaciju i izvedbu koreografija. I Riječani i Berlinci.

No, no kraju su ostaje pomiješane emocije. Svojevrstan vrtlog. Bila bi to čista desetka u izvedbi da nije bilo toliko pirotehnike s riječke strane. Pretjeralo se u količini i intezitetu, moglo je proći u skladu s uobičajenom 60. minutom na koju je rijetko bilo velikih primjedbi. No, to je već drugi dio priče povratka riječkih nogometnih simpatizera na »samo jedno mjesto na svijetu koje se zove dom«.

Posebna energija

– Hvala svima, Gradu, Županiji, policiji, klubovima, ali i njemačkim ultrasima koji su 1.200 kilometara napravili da bi uveličali ovaj dan. Hvala i najboljoj navijačkoj skupini bez koje sve ne bilo moguće, a to je Armada – zborio je nakon mnoštva intervja, poglavito Nijemcima, nakon utakmice Damir Kreilach. – Za mene i moju obitelj bila je to velika čast i privilegij. Brojni koji su došli, ali i oni koji nisu, bili su dijelovi moje karijere. Ona se sada završila na travnjaku i kreće jednim drugim putem, putem odgajanja mladih igrača.

Samog Kreilacha sigurno je sve itekako izmorilo. Najmanje travnjak na kojem je proveo desetak minuta igrajući za obje momčadi, no tolikih »povlačenja za rukav«, selfija, intervjua… vjerovatno nije doživio nikad u životu.

– Ovakve utakmice izazivaju jako puno emocija. Od malih nogu nogometu sam jako puno dao, a on meni sto puta više. Kroz sve klubove za koje sam igrao, ali i uz sve one ljude koje sam upoznao. Sve to je pomalo neopisivo. Bili su to trenuci koje ću pamtiti cijeli život. Svi uglavnom nogomet gledaju kroz rezultate. I to je jako bitno, ali postoji i ono puno bitnije, ona ljudska strana i respekt među ljudima.

Bivšem kapetanu Bijelih na kraju su svojevrsni snovi postali java pod reflektorima Kantride.

– Kad je došla ideja o organizaciji ove utakmice, isprva sam mislio da je sve to teško ostvarivo. Najbitnije je da je na kraju sve u tom smislu super prošlo. Sada svi zajedno moramo nastaviti voditi Rijeku u jednom smjeru i s prepoznatljivim pobjedničkim mentalitetom. Mi ga u zadnjih petnaestak godinama i imamo i treba ga nastaviti dograđivati – zaključio je Kreilach.

Antonini Čulina, pomoćnik sportskog direktora Bijelih, dugo je poslije utakmice ostao na travnjaku uz tartan stazu i prebirao emocije.

– Bilo je stvarno prekrasno. Damir je to zaslužio. On je na neki način jedna vrsta institucije za nas koji smo s njime odrasli. I proveli dosta vremena na terenu i van njega – rekao je Čulina. – Priželjkivali smo ovako nešto, ali drugačije je kada se sve to doživi. I posebno kad se vidi toliko ljudi koji su iz Njemačke došli zbog njega. To govori da je posebna osoba, a bio je i takav igrač. Za mene je osobno to također velika čast jer smo veliki prijatelji.

U konačnici nitko nije skrivao zadovoljstvo onim što se događalo podno stijena na oproštaju od rujna.

– Mislim da smo odigrali dobru utakmicu, bio je to obostrano dosta ozbiljan ogled. To je momčad koju treba respektirati jer igra na ozbiljnoj razini. I mi smo pokazali našu kvalitetu i sve to donosi optimizam. Baš sam pričao sa suprugom i ustvrdio kako je ipak drugačije kad se dođe na Kantridu. Ona ima neku posebnu energiju iako i Rujevica ima svoju draž – zaključio je Čulina.

Dva mentaliteta

Aleksa Todorović branio je riječka vrata, dobio jedan gol u situaciji kad nije mogao puno. Oba trenera čitavu su utakmicu provela uz aut liniju, ali malobrojni su akteri mogli uhvatiti njihove savjete u ozračju konstantnog navijanja.

– Igralo se dobro, bio je ovo sraz dviju kvalitetnih momčadi. Tome je doprinio njihov mentalitet, ali i naš. Rano smo dobili taj gol, ali poslije smo opravdali očekivanja i dobro igrali – tvrdi Todorović, riječki čuvar mreže. – Pet godina sam već tu i svake godine se pričalo da ćemo zaigrati na Kantridi. Dosta sam slušao o tome i eto, dogodilo se. Zahvalan sam što sam dobio prigodu braniti na ovom kultnom stadionu. Od početka se vidjelo da će ovo biti utakmica u dojmljivom okruženju. Još dok smo putovali od Rujevice do Kantride po ulicama se vidjelo da će to biti posebna večer. Bilo je nevjerojatno.

Rijeka je ovu utakmicu dočekala nakon pobjede nad Hajdukom 3:0, Union Berlin nakon teškog gostujućeg poraza kod Bayerna (0:7).

– Želimo samo nastaviti u ovom ritmu, biti svjesni da imamo kvalitetu i da su krize prolazne. Najvažnije je da brzo odgovorimo na takva razdoblja kad dođu – zaključio je Todorović.