Umjetnost je kao voda. Nezaustavljiva i uvijek spremna na neočekivane, začudne oblike. Koliko ju god pokušavali, pa i na silu, zaustavljati, onemogućavati, ona će uvijek učiniti ono što joj je dato. Bilo da je riječ o slici, pjesmi ili sportu, umjetnost je ta koja vodi do cilja.

I koliko god da je malom Damiru Kreilachu izgledalo beskrajno tužno to što je izgubio svoja vukovarska igrališta, igre za koje su bila dovoljna četiri kamena što su oponašala ivice golova i jedna, često i dotrajala, lopta, radost igre bila je neizmjerna. Istrgnut iz okruženja mogao je, koliko god nevelik bio, pomislit da je gotovo. Srećom najprije Opatija, kasnije Rijeka pokazali su suprotno. Jer umjetnici su nezaustavljivi. Kao voda. Koliko ih se zlo trudilo zaustaviti, oni nađu svoj put.

Danas je tom Damirovom putu, u onom iskonskom, igračkom smislu za bodove i pozicije na tablicama zadnja epizoda. Povratak na Kantridu ovog puta donosi i igrački odlazak. Sve je spremno za jednu od najemotivnijih utakmica koje je Kantrida ikad doživjela. Doputovalo je za tu prigodu iz Berlina tisuću navijača Uniona koje je svojim genijalnim potezima srcem i potezima nogu također uzvisio. Želja im je bila nekoliko tisuća ulaznica više, na žalost današnje su sposobnosti Kantride smanjene tako da su morali, koliko mnogima bilo teško, stati na tisuću.

A tek navijači Rijeke! Baš kao nekad barkama kreću s Kirije, Bodulije i Liburnije! Grobnišćina je u tri manje deset na – “trolejevoj” kurijeri. Redovna linija do Rike, pa pravac – Kantrida. Sa svih zapadnih strana, od Turnića preko Zameta do Srdoč – na noge, z Rubeš s prvon zastavon. Svi koji su uspjeli do ulaznice u 19.17 zajedno će skandirati velikom igraču, još većem čovjeku, ma samoj esenciji svega onog što bi trebao predstavljati sportaš. Kako bi pozitivno djelovao i na one koji dolaze.

A upravo zahvaljujući toj činjenici, tom pozitivnom djelovanju, večerašnji je oproštaj manje težak, manje bolan. Jer sve ono što predstavlja Damir Kreilach ostaje u klubu. Da, njegova virtuoznost, umjetnost na terenu staju u profesionalnom smislu, ali počinje jedna druga karijera, ona koja će također ostaviti velikog, pozitivnog i pobjedničkog traga.

Rijeka čini nešto što je jako vrijedno: od svojih igrača koji su joj na terenu pomogli preživjeti najteži period, onaj koji je prijetio nestankom kluba, danas, zahvaljujući i Kreilachovom dolasku, stvara stože, možda i presudnu sponu između navijača i kluba: Damir, Ivan i Antonini. Čini se kako onaj drugi Damir i Matjaž mogu biti i više nego zadovoljni. Budućnost što dolazi sigurno će imati promjenjive rezultate, ali će zato energija i emocija biti uvijek na najvišem nivou. Jer umjetnost, gdje ju god stavili je nezaustavljiva.

Baš kao i kurijera, gromiška, na tri manje deset.