RIJEKA Je li Serse Cosmi »bivši trener Rijeke«, moglo bi se znati već danas, kad će talijanski stručnjak odgovarati na pitanja novinara na redovitoj konferenciji za medije uoči Dinama, a nakon što je to izbjegao uoči utakmice s Varaždinom dosad neviđenim presedanom na Rujevici. U riječkom nogometnom prvoligašu kuha od nezadovoljstva, klub je ispadanjem u Kupu posramljen možda i najviše tijekom zadnjeg desetljeća, a kuloarski se može čuti da će Cosmi voditi još nedjeljni susret s Dinamom. Rastanak je, čini se, neminovnost koja je postala sve izvjesnija nakon što je trener izvrijeđao igrače poslije poraza od Istre 1961, da bi Bijelo Brdo samo ubrzalo taj proces. Do te mjere, da ništa vjerojatno ne bi promijenila i pobjeda nad Dinamom.

Sam predsjednik Damir Mišković svjedočio je slavonskom debaklu, nakon što je na utakmicu došao i dan ranije, a nakon ekspresnog povratka na Kvarner prvom čovjeku kluba postalo je sasvim jasno da ovako više ne ide, da nakon Dragana Tadića, Fausta Budicina i Sersea Cosmija mora u potragu za novim, četvrtim šefom struke.

Euforija

Nakon Cosmijevog ustoličenja početkom rujna na Rujevici je bila vidljiva poprilična euforija, ne velika, ali ona koja se gradila na karizmi, iskustvu i znanju, jer ipak se radi o treneru koji iza sebe ima više od 30 godina iskustva u 16 klubova. Mišković je sijao od zadovoljstva jer je bio uvjeren da je u isključivo vlastitom izboru napravio pravi potez i da je trener ključna poluga uspjeha. No, da je to samo djelomično tako i da svaki uspjeh ovisi o cjelokupnoj klupskoj sinergiji u trokutu momčad-trener-uprava, vrlo su brzo pokazale same utakmice u kojima je napravljen tek mali pomak. Rijeka je dobila Goricu i Lokomotivu u sudarima »davljenika« i to je postala najveća Cosmijeva ostavština, razlog da momčad nije zaglavila još više na prvoligaškom dnu. U devet prvoligaških utakmica Cosmi je dobio tri (Gorica, Lokomotiva, Varaždin), jednom remizirao (Šibenik) i pet puta (Hajduk dva puta, Osijek, Dinamo, Slaven Belupo, Istra 1961) izgubio, dok je njegova momčad u Kupu jedva prošla Moslavinu na jedanaesterce i onda doživjela u Bijelom Brdu – klasični nokaut.

Cosmi je energičan, susretljiv, zanimljiv i duhovit čovjek i trener koji živi nogomet, novinarima posebno zahvalan zbog svojih iscrpnih i dojmljivih odgovora i zapažanja koje su za većinu trenera HNL nepoznanica. Čista petica, ali s onim neizostavnim – ali… Od početka je imao veliku želju probuditi i dignuti momčad u svakom smislu, ali očito prvi poslovni izlet van Italije za njega nije bio sretne ruke. Istina, momčad Bijelih je jako loše selektirana nakon najlošijeg prijelaznog roka, roster od 40 i nešto igrača nema niti jedan klub u bližem i širem okruženju, ali i s takvim igračima Cosmi je mogao i morao više. Pravi trenerski rukopis ovaj put kod njega nije došao na vidjelo, a problemi u vanjskoj komunikaciji postali su nekima zanimljivi na društvenim mrežama i portalima od same igre Rijeke.

Naručena stanka

Sve je išlo iz krajnosti u krajnost, ovisno o rezultatima i oscilacijama koje su »izluđivale« sve u i oko kluba.

»Zadnje četiri utakmice dobili smo samo jedan gol, definitivno smo sve kompaktniji i počinjemo sličiti na momčad. A to je plod rada, igrači se trude i usvajaju moje principe« pa do izjave u kojima je igrače nazvao paunovima: »Ova skupina igrača više od ovoga ne može, ovo je momčad za totalni remont. Ni Mourinho ne bi izvukao više od njih. Na polusezoni šaljemo sve u k…c!«. No, to je Cosmi, ništa manje drugačiji nego kao trener u Italiji. Da ga je momčad barem nešto više pratila rezultatima i izvedbama, sve bi u konačnici dobilo drugačiju priču.

No, kup-nokaut je nešto preko čega izgleda Mišković neće proći. Cosmi je vodio Udinese u Ligi prvaka, ali od tada je prošlo 15 godina. Trenirao je u posljednje vrijeme i Crotone, Perugiju i Veneziju, ali sve neuspješno. Sa sve tri momčadi osvojio je manje bodova od odigranih utakmica. Mišković ga je na neki način izvadio iz »naftalina«, sve u dobroj namjeri, ali očito opet se pogriješilo u izboru i Cosmi je postao za prvog čovjeka kluba u ovom trenutku prevelik uteg. Posebno zbog cjelokupnog okruženja i rastućeg nezadovoljstva navijača i simpatizera. Igrači? Oni se rekli sve izvedbom u Bijelom Brdu, jasno je da su neki odigrali svoje posljednje utakmice u bijelom dresu. Dva i pol mjeseca stanke dolaze kao naručeni. Očekuju se velike, ali i studioznije promjene. Rijeka ne može dopustiti skupe zimske promašaje.