RIJEKA  Iz perspektive Rijeke ovih dana sve pomalo djeluje u skladu s vremenom i dolaskom jeseni. Olovni oblaci okovali su riječki nogometni kamp, no unatoč svemu lošem »i na nebu i na zemlji«, Serse Cosmi nastoji probuditi momčad i upaliti iskru optimizma koja bi sa sobom donijela puno više samopouzdanja, probuđenog inata i podigla gard igrača pred nedjeljnu, posebno važnu utakmicu. U goste na startu druge četvrtine HNL-a dolazi Šibenik, koji su Bijeli jedino pobijedili (0:1), ali situacija je takva da su za Riječane u ovom trenutku svi protivnici opasni, a svaka utakmica kvalifikacijska. Pobjeda, koja je imperativ, donijela bi barem malo mira u dvotjednoj prvenstvenoj stanci, svaki drugi rezultat naborao bi čelo talijanskog trenera i zadao nove glavobolje svima u klubu. Od čistačice do predsjednika. Rijeka jednostavno protiv momčadi iz Krešimirova grada nema pravo na krivi korak.

– Neko vrijeme nisam bio na Rujevici, ali svjedočio sam posljednjem ogledu s Osijekom. Što reći? Naletio sam na utakmicu o kojoj već svi sve znaju – kaže Dalibor Višković, bivši igrač Rijeke, prepoznatljiv na lijevom boku i dugogodišnji trener Buja. – U prvom dijelu nije se imalo baš puno toga za vidjeti, a u drugom je Osijek bio puno opasniji i konkretniji. Rijeka nije imala šansi. Ali vidio sam grč u njezinoj igri, pa i neki strah od same igre o kojem govori Cosmi. Pohvalno je što publika nije odustajala, nastojala je probuditi momčad i izazvati pozitivnu reakciju, ali, nažalost, do toga nije došlo.

Višković u ovom trenutku nije pobornik velikog kritiziranja, osvrtanja na prošlost, već gledanja u budućnost kako bi se momčad izvukla iz teške pozicije.

– Najlakše je kritizirati. Vidim da ima dosta otrovnih strelica, ali i dosta ljudi je otišlo doma prije završetka utakmice. Mi smo deset godina navikli na iznadprosječne rezultate kluba, Rijeka je u tom razdoblju nakon Dinama bila najbolja momčad. Ali moram primijetiti, svi igrači koji su u tom razdoblju dolazili u Rijeku igrali su bolje nego ranije. Ove sezone to nije tako i ne znam koji je razlog. Nema puno koristi od toga da se sada traže krivci, jer vremena nema.

Višković smatra da u cijeloj priči sigurno postoji čitav mozaik problema, loših okolnosti i nepravovremene (re)akcije.

– Niti jedan od dovedenih igrača nije se pokazao kao pojačanje. I to me čudi. Sigurno je više faktora i razloga za to, ali primijetio sam da je dosta igrača došlo nespremno, neki i nakon ozljeda. I onda se dogodila ta nesretna priča oko trenera, iako sam uvijek za domaća rješenja. Situacija nedefinirane struke i igračkog kadra u pravo vrijeme očito je učinila svoje – tvrdi bivši igrač Rijeke s istarskom adresom.

Pripadnost i skuting

Šibenik donosi nikad veći imperativ u startu jedne sezone…

– Klub i momčad moraju naći unutarnju energiju, skupiti sve svoje kapacitete i dobiti ovu utakmicu. A onda dolazi stanka, koja će, ako sve prođe u skladu s pozitivnim očekivanjima, biti »melem na ranu«. Do kraja godine sve treba odraditi mudro i strpljivo, sjesti i razmisliti te napraviti novu dobru dodatnu selekciju. Iz svega ovog možda se može izvući i nešto dobro, ali jasno, ništa ne smije ostati samo na priči. Treba djelovati. Ova sezona može biti jedna tranzicijska, treba naučiti na greškama i iz svega izaći jači – smatra Višković.

Viškovićeva generacija u sezoni 1998/99. bila je također nabrzinu skupljena, mnogi su joj na startu predviđali borbu za ostanak, no riječka klapa s trenerom Nenadom Gračanom izvukla je ono najbolje iz sebe i borila se za prvaka do zadnjeg kola.

– Da, tako je to bilo. Ali imam neku svoju viziju svega. Rijeka je u deset godina uvijek uglavnom pogađala s dovođenjem igrača, a danas je teško naći igrače gladne uspjeha. Uvijek bih više igrao na kartu mladosti i dva, tri igrača sa strane, koji su kvaliteta i koje treba platiti. Na papiru je lijepo vidjeti da dolaze igrači iz Barcelone, Real Sociedada, Atalante…, ali oni se dosad nisu pokazali. Nema boljeg nego imati igrače koji imaju lokalnu pripadnost, ali, naravno, treba ih i istrpiti. Mi smo onda imali kemiju, iako na početku nismo baš igrali bajno, ali i došle su i dobre igre s kojima smo po mnogima osvojili naslov. HNL je razvojna liga i liga za mlade. A i vidimo u samom Dinamu da igraju samo tri stranca, koji su se praktički udomaćili, Ademi, Ristovski i Moharrami, tu je pet, šest dečkiju iz samog Zagreba… Po meni, bitan je i dobar skauting i, naravno, rad, koji je osnova, jer talentirane djece ima u cijeloj Hrvatskoj. Čini mi se da je sada ipak malo previše stranaca u ligi. Ako donose kvalitetu, to je OK, ali ako su prosječni, to baš i nije dobro – analizira Višković, koji je mišljenja i da više vremena treba dati treneru. I sam je igrao u Italiji, a situaciju ne smatra bezizlaznom, samo uz povlačenje pravih poteza i – naravno – veliki rad.

– Unatoč svemu, optimist sam. Bio sam nedavno na utakmici u kojoj je Udinese pobijedio Romu 4:0 i da se to dogodilo uz onakvu igru u HNL-u, Mourinho bi sigurno dobio otkaz. U Vicenzi sam dvaput igrao protiv Cosmija kad je vodio Bresciju i trener je koji ima pedigre, ali problem je i jezična barijera, za što treba vremena. Teško je njegov nogometni žargon odmah prenijeti igračima jer je i terminologija drukčija. Treba i pozicijski posložiti momčad, jer vidim da ima previše i premalo igrača za neka mjesta. No, lako je sada pametovati, u interesu svih je da Rijeka bude bolja, i ja vjerujem u to – zaključuje Višković.

Dalibor Višković i Damir Milinović

Damir Milinović, bivši kapetan Bijelih, sada trener Dubrave, igrao je zajedno s Viškovićem, dijelili su sve dobro i loše iz teških i dobrih sezona, od kojih se jedna pretvorila u onu za pamćenje.

– Neću ništa novo reći ako kažem da nas je Rijeka neugodno iznenadila na startu. Tužno je vidjeti klub na desetom, posljednjem mjestu ljestvice. Još tužnije je što se ne vidi izlaz iz krize – kaže Milinović. – Mislim da je problem malo dublji, ne vidimo onu situaciju da momčad igra dobro pa izgubi, nego sve je obrnuto. Nema, čini mi se, niti timskog rada i klape koja je preduvjet. Svarno je sve to tužno, ali želim Rijeci da što prije počne skupljati bodove i izlaziti iz ove situacije, što neće biti lak proces.

Težak rad

I Milinović je mišljenja da se nije radilo baš o najbolje odrađenom prijelaznom roku.

– Riječ je o igračima od kojih neki nisu dugo igrali i došli su tu oživljavati karijere. To nije dobro, po meni, nisu to igrači kalibra Rijeke, niti u svojim klubovima nisu bili nositelji igre, već samo broj. Nisu se pokazali kao pojačanja. Moraju shvatiti da je Rijeka klub za gornji dom hrvatskog nogometa i da svaki pojedinačno mora dati bitan doprinos da se sve to promijeni. Ako ni tu ne bude pomaka, u zimskom prijelaznom roku treba biti puno pametniji – smatra Mlinka.

Što je po Milinoviću činiti s tako poljuljanom momčadi. Situacija zahtijeva brza i vidljiva rješenja, koliko god to djeluje nemoguće i mnogi pozivaju na strpljivost.

– Trebat će puno rada, ne sumnjam da će Cosmi puno raditi na taktičkom dijelu. Ništa, samo težak rad, slušati upute trenera, voditi sportski život… Pošten rad uvijek se vrati, od samog kukanja nema ništa. Osim toga na okupu je, koliko čujem, bio i velik broj igrača, ne može se tako raditi i da imaš pet, šest pomoćnika. Klapa je osnova svega, ne samo u sportu, nego u puno toga, naravno, uz timski rad. Evo, mi igrači iz 1999. i dan-danas smo povezani, kontaktiramo… Red, rad i disciplina, uz momčadski duh, ono je što sada treba Rijeci – jasan je Milinović.

Rijekin važan zamašnjak bit će zasigurno i navijači…

– Očekujem čvrstu ruku Cosmija i da svaki igrač pojedinačno vodi brigu o sebi i kako svaki dan biti što bolji. Dobro je i što igrači imaju potporu Armade i navijača, istina, bilo je i nekih napetijih situacija, ali ta podrška za igrače trebala bi biti svojevrsna svetinja. Igrači moraju i shvatiti da Šibenik, Slaven Belupo i Istra osvajaju bodove na gostovanjima. I da niti jedna utakmica neće biti laka.

Po Milinoviću nedjeljni ogled sa Šibenikom bit će veliki test i može puno toga odrediti.

– Nekada su se protiv Šibenika »unaprijed upisivala« tri boda, ali sad je to momčad koja igra čvrstu obranu, čak s devet igrača. Uzeli su bod Osijeku i Hajduku, opasni su u napadu i sigurno će doći motivirani i sa željom da iskoriste ovu situaciju. Rijeci je ovo zadnji vlak da uhvati priključak. Meni je liga jako zanimljiva, često je više gledam nego neku stranu, svi napreduju, ali sada me smeta što Rijeka nema prepoznatljivost. Puno je lutanja, stabilizacija momčadi i sustava je prioritet. Ovako je teško raditi bilo kojem treneru – zaključuje Milinović.