RIJEKA Već prvo kolo nastavka prvenstva donijelo je poprilične glavobolje Goranu Tomiću i Nenadu Bjelici. Rijeka je u Maksimiru pala bez »ispaljenog metka« nakon što je u tri utakmice nanijela popriličnu »štetu« Modrima, Osječane su opet zaledili Farmaceuti, nakon remija, odnijeli su puni plijen iz Gradskog vrta. Rijeka i Osijek samo su zamijenili mjesta na ljestvici, a Dinamo potvrdio da je opet momčad za »pole position« nastavka prvenstva. Mnogi će reći – ništa novo i čudno, no iz perspektive Riječana bila je to itekako skromna predstava. Niti blizu one nabujale i goropadne Rijeke koja je u dva susreta »potkresala krila« Modrima, a u trećem ih šokirala izbacivanjem u četvrtfinalu Kupa. Tomićeva momčad djelovala je sporo, sramežljivo i prigušeno, ali nakon dugog vremena i fizički neprepoznatljivo i energetski prazno. A u tom slučaju nema ni ideje, niti maštovitosti.

Statistika ne mora biti presudna, ali u ovakvim utakmicama opet dosta toga otkriva. Dinamo je uputio 15 naspram šest udaraca prema golu, pet u okvir, Rijeka jedan. Izveo je puno više kornera (10/3), dominirao u dodavanjima, dugim loptama… Zanimljivo, Rijeka je osvojila više duela (44/37) i bila bolja u onim zračnim (15/7), ali prije svega zato što se branila. Oduzela je i više lopti (19/14), ali sveukupni dojam ne zaslužuje prolaznu ocjenu.

Bez prave šanse

Trener Tomić u jednoj od medijskih izjava neće se složiti da je sve bilo toliko loše, ali će uz nove kikseve i darove obrane apostrofirati jednu jako važnu stvar.

– Više smo zakazali prema naprijed – znakovito podvlači Tomić i vraća se na desnu stranu kao bolnu točku momčadi. – Tu imamo dva nova igrača, Čestića i Brauta, te nemamo velikog izbora. Njima treba vremena. Pozicija koju je mogao odigrati i Ampem? Istina, ali protiv Gorice jako je loše izgledao na tom mjestu. Sad imamo dva mlada igrača koja zaslužuju priliku. Šteta više za dvije, tri dobre situacije u prvom poluvremenu kada smo mogli poentirati. Brzo dolazi Lokomotiva? Dobra priprema i pohod na tri boda. Dosta su nam problema napravili u zadnjoj utakmici na Rujevici.

Domagoj Pavičić, nekadašnji Dinamovac, zabio je gol koji je poništen zbog zaleđa, ušao je tek u nastavku utakmice i priznao je da je momčad zakazala. Očekivalo se da će Pavičić biti u udarnoj postavi i da Rijeka u ovakvim utakmicama bolje izgleda s trima klasičnim veznim igračima, no izostanci u vrijeme priprema očito su učinili svoje.

– Nema se tu puno što reći, ušli su agresivnije od nas u susret, svaka druga lopta bila je njihova. Mi nismo stvorili ozbiljniju šansu. Dobili smo dva gola nakon naših pogrešaka, ne može čovjek onako ostati sam na drugoj stativi. Pobjeda Dinama je zaslužena, a mi idemo dalje. Dogovorili smo se da ćemo ući čvrsto, znali smo da će Dinamo biti nabrijan jer nas ove sezone još nije dobio. Imamo sad tjedan dana da se spremimo za Lokomotivu, moramo i doma bolje izgledati jer dosta smo bodova u prvom dijelu izgubili pred našim navijačima – kaže Pavičić.

Sava-Arangel Čestić debitirao je za Bijele. Doveden je igrač koji bi trebao dati više stabilnosti i mirnoće riječkoj obrani. Mlad je, ali ima iza sebe već ponešto bundesligaškog iskustva. Odmah je »bačen u vatru«. I to baš protiv Dinama…

– Drago mi je da sam odigrao svoju prvu utakmicu za Rijeku, ali eto, protiv jedne izvrsne momčadi, nema se tu što reći. Naravno da ne mogu biti sretan nakon poraza. Dobili smo golove koje ne smijemo dobivati. Rekao bih da smo na početku, stvara se neka nova momčad i treba nam vremena da se uigramo. Mislim da će to biti jako dobro. Ima dosta stvari koje moramo popraviti, ali ipak mi se sviđao taj momčadski duh. Čini mi se da smo bili dosta agresivni, dali smo sve od sebe, ali imali smo protiv sebe jako kvalitetnu momčad – rekao je Čestić.

Sastav i sustav

Istina, teško je iznenaditi Dinamo i četvrti put u nizu, pogotovo nakon što su se Modri nametnuli u prvom poluvremenu u svim elementima igre, a u nastavku smo držali susret pod kontrolom. No, gledatelji nisu navikli gledati ovako bezopasnu Rijeku ove sezone. Tomić je u pripremama stavljao poseban naglasak na dva segmenta igre – obranu i povratak stare, prepoznatljive energije. Rijeka u ovom susretu nije tu bila na visini, a prekinuta joj je i glavna osovina Murić – Drmić. Najubojiti Rijekin dvojac nije nikako mogao doći do izražaja, Drmić nije dobio niti jednu upotrebljivu loptu što dovoljno govori.

Ostaje i pitanje je li Rijeka mogla izaći u boljoj startnoj postavi i sustavu. Tomićeva je tu zadnja i sigurno najbolje zna puls i stanje igrača. Desni bok s Čestićem, Brautom i Murićem na prvoj liniji obrane bio je očekivano najranjiviji, posebice kada su na suprotnoj strani raspoloženi Bočkaj i Oršić, koji rade razliku. Dosta nesigurnosti je bilo i kod Velkovskog, bolju prolaznu ocjenu zaslužili su samo Labrović i Selahi. Vučkić je, kao i Drmić, ostao nevidljiv. I na pripremama je bilo zamjetno da Vučkić (lijevo) i Murić (desno) uz isturenog Drmića ne funkcioniraju najbolje na širokom prostoru. Ali to su pitanja kojima će Tomić i struka posebno posvetiti pozornost u analizi i pripremi sljedeće utakmice. Jednostavno, Bijeli moraju dobiti Lokomotivu uoči Osijeka. Tisućita utakmica u HNL-u neće se pamtiti po dobrom…