Komentar

RIJEČKA NEMOĆ Nije da igrači nisu htjeli, nego nisu mogli. Tu počinje i završava europska priča Rijeke

Marko Cvijanović

Navijači Rijeke su uzalud tražili od momčadi da krene po drugi pogodak/R. BRMALJ

Navijači Rijeke su uzalud tražili od momčadi da krene po drugi pogodak/R. BRMALJ

Šteta je što Riječani nisu iskoristili činjenicu da Belgijanci ni približno nisu bili poduzetni kao u Gentu i što u završnici susreta nisu imali snage u nogama čak ni za juriš na sve ili ništa. Uzalud su navijači na riječkim tribinama preispitivali pristup "bijelih" koji na planu trke i agresije nisu odavali dojam momčadi koja ganja rezultat.



Nogometaši Rijeke remizirali su sinoć na rujevičkom travnjaku s Gentom (1:1) i zaključili ovosezonsku europsku misiju u utakmici poslije koje konačni rezultat odaje prividan dojam da su bili nadomak Europskoj ligi, iako objektivno nemaju za čime pretjerano žaliti. Eventualno se pitati bi li išta bilo drukčije da su uspjeli sačuvati željeni rezultat više od dvije minute. Budući da se Gent brzo izvukao iz rezultatskog tjesnaca, a da se Riječani u nastavku susreta nisu mogli adekvatno nametnuti protivniku, sve je završilo tamo gdje je i počelo: na trezvenoj analizi dvaju neravnopravnih suparnika!


Ništa se u tjedan dana suštinski nije promijenilo u odnosima snaga momčadi naglašenih kvalitativnih razlika, osim što su »bijeli« uoči uzvratne utakmice ostali bez najboljeg igrača (Kvržić), a u ranoj fazi iste i bez najboljeg strijelca (Čolak 16’). Bišćanove namjere bile su jasne, trener »bijelih« je i u uzvratu sveo rizik na najmanju moguću mjeru, iako se momčad nije mogla razmahati i da je htjela s obzirom da je Gent posjedom znalački kontrolirao utakmicu od početka do kraja. Čak i kad su u rijetkim razdobljima uspijevali uspostaviti ravnotežu, Riječanima je kronično nedostajalo ideje u trećini protivnika i pogotovo kvalitetan okomit pas u zoni udarca. Osnovna razlika u igri Rijeke u odnosu na prvu utakmicu u prvom se redu ticala činjenice da je u nekoliko navrata smišljeno došla u završnicu, uglavnom koristeći sirovu snagu Acostyjevih mišića. Riječani su u prvome dijelu napravili dvostruko više (stopostotna prilika Lončara 12’, pogodak Puljića 32’) nego u istom razdoblju prve utakmice u Gentu, ali ih ovaj put rezultat nije pomazio. Nije slučajno.


Budući da Bišćan ni u nastavku nije mijenjao način igre, a da su energetski kapaciteti njegovih igrača s vremenom kopnili kao i u Gentu, na Rujevici se igrala strogo kontrolirana utakmica po mjeri gostiju. Šteta je što Riječani nisu iskoristili činjenicu da Belgijanci ni približno nisu bili poduzetni kao u Gentu i što u završnici susreta nisu imali snage u nogama čak ni za juriš na sve ili ništa. Uzalud su navijači na riječkim tribinama preispitivali pristup “bijelih” koji na planu trke i agresije nisu odavali dojam momčadi koja ganja rezultat. Nije da igrači nisu htjeli, nego nisu mogli. Tu počinje i završava europska priča Rijeke ove sezone.