RIJEKA  Klub s Kvarnera u svom dobro poznatom, kroz već gotovo desetljeće i pol uhodanom stilu, živi stabilno brodeći i kroz bonace i kroz nevere, ali.. Oko HNK Rijeka situacija se naveliko uzburkala. I nije ni čudo. Nakon četiri poraza u posljednjih šest HNL utakmica i činjenice da je i četvrto mjesto ugroženo, teško da je sve moglo ostati spokojno mirno.

Najviše prašine podigle su medijske špekulacije o povratku velikog Matjaža Keka na Rujevicu. U tom ozračju Victor Sanchez momčad priprema za Jadranski derbi koji će Rijeka i Hajduk odigrati na Rujevici u nedjelju od 16 sati.

Prije pola godine Victor je Dalmatincima nanio povijesni poraz (5:0), a njegov pomoćnik Victor Munoz vodio je momčad u još jednoj povijesnoj utakmici s Hajdukom. Onom četvrtfinalu Kupa početkom ožujka kad su Splićani u 118. minuti vodili 2:1, Rijeka na kraju pobijedila 3:2, a nisu se igrali produžeci. Bio je to jedan od najvećih, ako ne i najveći, najspektakularniji i najnevjerojatniji preokret u povijesti Hrvatskog nogometnog Kupa i hrvatskog klupskog nogometa uopće.

Veliki plus u odnosu na prošlo kolo i minimalni poraz u Varaždinu donose povratci Tiaga Dantasa, Stjepana Radeljića i Ante Oreča u konkurenciju. Igrači koji su preskočili varaždinsko gostovanje zbog kartona, opet su Sanchezu na raspolaganju, a još u Varaždinu vratio se i oporavljenik Samuele Vignato čiju je minutažu, naravno, nakon podužeg izbivanja zbog problema s koljenom nužno pametno dozirati.

Fruk i teorija

Izvan stroja su bili i ostaju Teo Barišić i Anel Husić što ipak znatno smanjuje riječke opcije u zadnjoj liniji. Toni Fruk? Uzevši u obzir činjenicu da je s lakšim treningom tj. samo trčanjem počeo u srijedu, a i nakon toga još uvijek osjećao određene bolove Frukove šanse da istrči ove nedjelje zapravo su više u sferi teorije nego stvarnosti. Premda bi Toni, tako fenomenalan kakav već jest, zaigrao pa makar i trpeći bolove.

Barišić je kao oporavljenik, isto tako pun silnog motiva, zaigrao za U-21 reprezentaciju pa se odmah na sljedećoj utakmici za Rijeku opet ozlijedio već u početnim minutama. I bit će out do kraja godine. Victor je tu nesretnu okolnost komentirao pun razumijevanja i za igračevu želju i za interes hrvatskog nogometa, ali nije krio ni gorčinu zbog teške ozljede koljena igrača kojem je suđena velika karijera.

Stručnjak tolikog igračkog iskustva i trenerske studioznosti teško da će svog najboljeg strijelca podvrgnuti i najmanjem bespotrebno velikom naporu riskirajući pogoršanje ozljede.

Ozljede

Jer… Nijedna od ozljeda koje su ove sezone pretrpjeli riječki prvotimci nije dogodila zato što su ih u klubu preopteretili, unatoč nikad većem broju odigranih utakmica. Sanchez i njegov stožer uključujući liječničku službu te kondicijske trenere, rehabilitatore i fizioterapeute (Fedor Kulušić, Dominik Rilov, Enio Krajač, Matija Čargonja…) obavili su vrhunski posao u fizičkoj pripremi i oporavku igrača. Rijeka redovito u završnih 10 do15 minuta djeluje daleko spremnija od protivničkih momčadi, daje gas dok suparnici posustaju. Nije problem kondicija, problem je HNL pozicija i rezultati koji su popriličnom nesrazmjeru s onime što je učinjeno u Europi i u Kupu.

Sanchez i Rijeka imat će najveću moguću podršku s tribina. Armada i kompletna riječka publika itekako znaju osjetiti trenutak, a kad je u pitanju Jadranski derbi onda je najbolja zamisliva atmosfera ionako zajamčena.

Nije si Rijeka smjela dozvoliti da Hajdukovo gostovanje na sjeveru Jadrana dočekuje s imperativom pobjede zbog upitnosti plasmana na – četvrto (?!) mjesto. Derbiji su, kao kup utakmice, »čudnovate biljke« s kojima je uvijek sve moguće. Nestvarno je da Splićani na Rujevicu dolaze s 18 bodova više od Bijelih, da Rijeci uz to čak i Varaždin na trećem mjestu bježi pet bodova, a Lokomotiva, kod koje se ide u goste nakon Jadranskog derbija, puše za vrat sa samo dva boda manje. U pitanju je europski plasman.

Sanchezove izjave

Naravno, pobjeda u finalu Kupa 13. svibnja u Osijeku nad Dinamom riješila bi te probleme no nema momčadi i kluba koji u bilo kojem finalu mogu sa sigurnošću računati na pobjedu. Trofej je nadohvat ruke, ali Europu se ipak mora osigurati i kroz HNL. Rijeka je to zapravo već trebala učiniti. Da nije, apsurdno, u domaćoj ligi počela jače posrtati nakon što je ispala od Strasbourga i dobila daleko više vremena za oporavak između utakmica tj. za pripremu narednog iskušenja.

Victor Sanchez je mjesecima nakon svog dolaska govorio kako mu je »glavni cilj da igrači individualno i momčadski svaki dan napreduju, a rezultati će onda doći kao posljedica tog napretka«. Španjolski je trener u dva-tri navrata na press-konferencijama čak izjavljivao kako »ne gleda ljestvicu niti ga ljestvica zanima« da bi onda, suočen sa sve turobnijom HNL-realnošću svoje momčadi, počeo isticati »iznimnu zahtjevnost hrvatske lige u kojoj nitko nikoga ne može lako pobijediti«. Početkom ožujka čak je najavljivao kako vjeruje da se Rijeka opet »može boriti za titulu« jer su mu »trofeji uvijek glavni cilj«.

Dok je šef struke prolazio tu metamorfozu od ne gledanja u ljestvicu do trofejnih ambicija momčad mu je upala u alarmantnu situaciju pada na toj istoj ljestvici i upitnog plasmana, ne na treće nego i četvrto mjesto. A prije samo koji tjedan 99 posto riječkih navijača, uključujući i najokorjelije pesimiste, stavili bi sve što imaju na to da će Rijeka na kraju balade biti komotno, zasigurno treća.

Nije predsjednik Mišković tek tako, nakon niza internih razgovora, prvi put otkad je na čelu kluba i javno upozorio kako se »pale HNL alarmi«. Predugo čovjek vodi Rijeku da ne bi vidio, osjetio i shvatio u kojem smjeru idu stvari.

Danas je Rijeka tu gdje je. Dinamo je toliko daleko da ga se i dalekozorom jedva vidi, Hajduk je negdje na obzoru, a čak je i Varaždin odmaknuo pet koraka. Pa se kao obveza nameće poštivanje jedne od najdražih riječkih tradicija, pobjede u Jadranskom derbiju. Kojeg Rijeka ne igra samo za prestiž nego u grčevitoj borbi i za četvrto mjesto.