Franko Andrijašević

Novi kapetan kineskog Zhejianga s Rijekom je osvojio tri trofeja: “Osvajanje dvostruke krune najljepši mi je trenutak u karijeri”

Zlatko Horvat

DANI PONOSA I SLAVE - Franko Andrijašević/Foto PIXSELL

DANI PONOSA I SLAVE - Franko Andrijašević/Foto PIXSELL

Bilo je to nešto posebno. Posebno meni jer znam što sam sve prošao. Praktički sam u dva najveća kluba bio odbačen, nisam bio prepoznat, a ja sam cijelo vrijeme vjerovao. To ostaje za cijeli život i što god se dogodi, meni će to biti broj jedan - kaže Andrijašević



RIJEKA Franko Andrijašević tri je sezone proveo u Rijeci, onu povijesnu kada je osvojena dvostruka kruna 2017. godine te od jeseni 2019. do ljeta prošle godine, kada je završila njegova posudba iz Genta, za vrijeme koje je osvojen Kup Hrvatske na Šubićevcu 2020. godine. Put ga je s Rujevice odveo do Kine i Zhejianga, s kojim ima priliku izboriti Prvu kinesku ligu u dva dvoboja kvalifikacija protiv Qingdaoa.


– Početak je bio malo težak. Sve mi je bilo novo, ne samo sredina. U početku nisam ni često igrao jer je pravilo da mogu igrati samo dva stranca. Bio sam treći izbor, a prva dvojica su sedam, osam godina igrali u Kini i imali su prednost, što je normalno. No, kako se kaže, dok jednom ne smrkne, drugom ne svane.


Nažalost, Brazilac Matheus se ozlijedio, nezgodno je pao na rame i nije ga bilo mjesec dana. Meni se otvorilo, Bogu hvala, sve je ispalo kako treba, čak su mi u posljednje dvije utakmice dali kapetansku traku. Ta klupska odluka me pozitivno šokirala. Situacija se preko noći promijenila na bolje – kaže Franko Andrijašević.




Dvije utakmice Zhejianga i Qingdaoa, posljednjeplasirane momčadi Super lige, za ulazak u elitno društvo kineskog nogometa igraju se 8. i 12. siječnja. Za Andrijaševićev Zhejiang to je velika prilika.


– Cijele sezone borili smo se za Super ligu. Dobro je što dvije momčadi ulaze direktno, a treća i četvrta preko kvalifikicija. Prethodnih sezona samo je prvi ulazio direktno, a druga momčad je morala u kvalifikacije. Sada se otvorilo da još koji klub uđe. Čeka nas Qingdao, posljednji sastav Super lige. Bolji iz dviju utakmice iduće će sezone igrati Super ligu. Nema ni pravila gola u gostima, igra se u nekakvom balonu zbog koronavirusa.


Situacija je dobra, zaključili smo prvenstvo s četiri pobjede protiv jako dobrih ekipa, slavili smo protiv lidera i četvrte momčadi. Gledali smo već videosnimke njihovih utakmica, bit će jako zanimljivo. Oni su stalno igrali s najboljim momčadima Kine, dok smo mi u dobrom trenutku forme. Treba vidjeti tko će biti bolji i imati više sreće. Vjerujem da možemo osigurati Super ligu.


Šangaj


Andrijaševićev Zhejiang je iz Hangzhoua, desetmilijunskog grada smještenog 160 kilometara od Šangaja.


– Dva sata vožnje. Kažu da je, što se tiče svega, Hangzhou među tri, četiri grada u Kini. Stvarno ima svega, Šangaj je blizu i stvarno je super. Nekoliko puta kada smo imali slobodno, otišao bih do Šangaja. Stvarno je to poseban grad, kao da si u New Yorku ili Las Vegasu, svjetlucav po noći. Sreo sam se tamo s Matejom Jonjićem i Antom Majstorovićem, otišli smo na večeru, malo se podružili. Jonjića nisam dugo vidio, a bili smo zajedno od malih nogu do seniora. Putovi su nam se razišli pa smo se malo podružili. Majstorović je u Šangaju, samo u drugom klubu pa smo se našli. Bilo je jako lijepo.


Koronavirus je ostavio dubok trag u Kini.


– Pojavi se poneki slučaj, naravno, ali Kinezi brzo reagiraju, testiraju sve u tom dijelu zemlje. Sve se zatvara. Ljudi se drže uputa Vlade, takav su narod i zato to riješe u tjedan dana od zatvaranja do otvaranja svega. Dosta su ponosni na to rješavanje situacije s koronom.


Za Andrijaševića se prvenstvo zaključuje poslije sljedećih dviju utakmica, nakon čega slijedi povratak u Hrvatsku na odmor.


– Ne znam kolika će biti pauza, sve ovisi hoćemo li ući u Super ligu. Javit će mi kada se moram pojaviti. Imam još dvije sezone ugovora, zadovoljan sam. Jedino je ovo razdoblje bilo teško jer obitelj nije mogla doći sa mnom. Stalno smo bili u zatvorenom, a supruga bi s troje djece morala biti sama 14 dana u karanteni, što sam i ja prošao.


To je bilo teško izvedivo za prvu godinu, ali iduće sezone trebali bismo doći svi zajedno. Bit će nekako lakše odraditi karantenu… Što se tiče nogometnoga dijela, baš sam zadovoljan bez obzira na to što na početku nisam puno igrao. Klub je dobar, u lijepom sam gradu, momčad je super i lijepo su me prihvatili. Nisam imao nikakvih problema. Još kad moji dođu, onda će to biti to.


Zajedništvo


Riječki dani se ne zaboravljaju. Dvostruka kruna 2017. godine bila je sjajan početak, a po povratku s neuspješne epizode u Gentu, postao je opet stožerni igrač. Kekova trofejna generacija zaista je imala pobjednički mentalitet, iz sadašnje perspektive gotovo nevjerojatno zvuči da su izgubljene samo dvije prvenstvene utakmice, u 32. i u posljednjem kolu, kada je kruna bila osigurana.


– Teško mi je reći kakva je sada situacija, došlo je dosta novih igrača. No, po rezulatatima vidim da je atmosfera dobra. Što se tiče pobjedničkog mentaliteta, imam osjećaj da im u nekim trenucima nedostaje ono nešto više, pogotovo kada pogledamo posljednje utakmice na Rujevici. U nekim trenucima se odlučuje tko bi na kraju mogao biti prvak. No, kada pogledamo da tri momčadi imaju 40 bodova, nije da se ne može… U ovih pola sezone Dinamo nije bio na nekoj razini, ne toliko što se tiče igre, već rezultata.


Postojala je prilika da Rijeka možda pobjegne na neki bod više, iako je na početku sezone malo tko očekivao ovakav učinak. Na kraju se Dinamo vratio, praktički je prvi. Sada će u drugom dijelu biti puno teže. Rijeka je pokazala da može i bori se s najslabijom artiljerijom, ne zato što mislim da su to igrači s manje kvalitete, već kada pogledamo financijsku stranu, od Dinama, Osijeka i Hajduka, puno se novaca uložilo u usporedbi s Rijekom, to su dvostruko ili trostruko veći ugovori. Zato Rijeka, klub, igrači i sam stožer mogu biti ponosni na to što su napravili do sada. A mi koji to gledamo sa strane, željeli bismo još više, što je normalno. Smatram da u životu uvijek treba težiti najvišem.


Andrijašević je spojio dvije trofejne generacije, onu Kekovu i onu Simona Rožmana, koja je 2020. godine u Šibeniku osvojila Rabuzinovo sunce u dvoboju sa sadašnjim trenerom Bijelih Goranom Tomićem.


– U kontaktu sam s nekadašnjim suigračima, čujemo se tu i tamo. Možda manje nego što bi bio slučaj da sam ostao u Europi. Sa svima sam ostao u dobrim odnosima, s igračima i s ljudima koji rade u klubu, pogotovo s fizioterapeutima. Drago mi je da je u Rijeci dobra atmosfera, osjeti se to zajedništvo i zato jesu tu gdje jesu. Što ti tiče one sezone dvostruke krune, to je bilo nešto posebno, nismo imali pravo na kiks i praktički ga nismo imali osim Lokomotive, što nam je bio prvi poraz. Te godine smo osvojili sve što se moglo osvojiti. Rekao sam tada da će mi to biti najljepši trenutak u karijeri, bez obzira na to što sutra osvojio.


Naime, bilo je to nešto posebno. Meni posebno jer znam što sam sve prošao. Praktički sam u dva najveća kluba bio odbačen, nisam bio prepoznat, a ja sam cijelo vrijeme vjerovao. To mi je bila potvrda, meni osobno i za sve nas. Imam osjećaj da smo svi koji smo došli imali neku takvu priču, došli smo sa svih strana svijeta i zato smo se svi skupa povezali i ginuli. Zato se sve spojilo, baš smo to osjetili i zato smo gazili. Ostaje to za cijeli život i što god se dogodi, meni će to biti broj jedan.