RIJEKA  Dogodilo se manje-više očekivano, iako su Rijeka i Šibenik umnogome promijenili strukturu momčadi, nisu se promijenile stare navike, na Šubićevcu se igrao već znani nogomet kad se na travnjaku nađu Bijeli i Narančasti. Istina, nije se igrao onako izrazito napadački nogomet iz vremena Gorana Tomića kad je posljednja utakmica završila 3:5, ali bio je to obrazac igre zadnjih dviju sezona. Tvrdih utakmica u kojima se prije svega slaba točka protivnika. Sve je išlo u smjeru da će utakmicu prelomiti taj jedan potez, a da mreže ne ostanu prazne pobrinuo se Jorge Obregon, jako dobrom reakcijom nakon još boljeg dalekometnog ubačaja Ampema. Sve za četvrtu u nizu pobjeda Bijelih na Šubićevcu, ali s posebnom težinom jer uoči utakmice pomalo su se (ne)opravdno pribojavali jedni drugih.

Dragan Tadić, trener Rijeke, mogao je odahnuti, startna pobjeda uvijek je važna i motivirajuća, debi na klupi prošao je s(p)retno i na Rujevici su u konačnici mogli biti zadovoljni kad su pogledali semafor. Neuigrana Rijeka je igrala pragmatično, »za bod, ne za gol više«. Dosta bolje izgledala je u prvom dijelu, u nastavku je bilo puno mučenja, jednim dobrim dijelom i čuvanja svoje mreže, ali i sreće kad je u završnici Čop, najbolji pojedinac domaćina, pogodio vratnicu.

– Super važna tri boda. Puno je nepoznanica na startu prvenstva i ne zna se prava forma većine momčadi. U Šibeniku je uvijek teško igrati, domaćinska su momčad – kaže Dragan Tadić. – U prvom dijelu nedostajalo nam je malo bržeg protoka lopte, kasnije smo promijenili formaciju i to je donijelo ploda. Sretan sam zbog pobjede i što smo sačuvali mrežu.

Alen Halilović odradio je prve minute u bijelom dresu, a vidljivo je da za nešto više još nije spreman

Rezultat je ipak taj za koji se prvo pita, a Rijeka je pragmatično ostvarila planiralo i to u važnom trenutku kad na vrata Rujevice kuca Europa i opasni Djurgarden. I te dvije utakmice, nakon odgode Poljuda, mogle bi dati mnoge, ali ne i konačne odgovore. Rijekina momčad još uvijek je u stvaranju, traži strpljenje i ono najvažnije – vrijeme kojeg nema. Strpljenja će očito trebati svima. No, Tadić i stručni stožer uvjereni su da su na pravom putu i da prije svega, nakon opipavanja pulsa Šveđana, mogu »preživjeti« u Europi. Za to će trebati daleko bolja izdanja nego u Šibeniku, gdje je igra bila dosta skromna.

– U prvom dijelu Vučkić je bio malo izoliran, s Obregonom smo dobili na dubini. Djurgarden? Najteži protivnik kojeg smo mogli izvući. U sredini su prvenstva i u samom vrhu. Nije mi drago čuti da su pobijedili 5:0. Bit će teško, ali moramo vjerovati – dodaje Tadić.

Obregon se tako pojavio poput Drmića u ulozi spasioca i jokera, koji je s klupe preokrenuo tijek utakmice. Alen Halilović odradio je prve minute u bijelom dresu, a vidljivo je da za nešto više još nije spreman. Kad se podvuče crta, sve viđeno od Rijeke u ovaj fazi konsolidiranja momčadi se i moglo očekivati. Tadić je svjestan da je pred njim još puno posla i dotjerivanja igre. U trenucima stvaranja momčadi i igre jako je važno da taj proces prati rezultat.