Sandro Kulenović

Napadač Rijeke iz Umaga gleda prema gostovanju u Maksimiru: “Emocije prema Dinamu postoje, ali Rijeka me digla iz mrtvih”

Mateo Sučić

MOJ MOTO JE »NEMA PREDAJE » - Sandro Kulenović/Foto S. DRECHSLER

MOJ MOTO JE »NEMA PREDAJE » - Sandro Kulenović/Foto S. DRECHSLER

Bit će mi čudno sada istrčati u drugom dresu, neke emocije prema Dinamu će uvijek postojati jer su mi puno dali u životu, ali Rijeka me digla iz mrtvih, dala mi priliku kada sam je najviše trebao i u utorak ću dati sve za dres koji nosim – kaže Kulenović



UMAG Napadači žive od golova, a klubovi rezultatski ovise o učinku napadača. Upravo zbog toga na Rujevici uoči proljetnog dijela sezone svi imaju velika očekivanja od Sandra Kulenovića, 21-godišnjeg napadača Rijeke koji je svojim zalaganjem na travnjaku brzo stekao poštovanje navijača. Njegova bespoštedna borba za svaki pedalj travnjaka imala je veliku ulogu u plasmanu u grupnu fazu Europske lige, Rožman i navijači očekuju da Sandro bude udarna igla »bijelih« i na proljeće kada se dijele trofeji.


Zbog toga su mu ove kratke zimske pripreme itekako važne za namještanje »nišanskih sprava«.


– Nakon onakve polusezone i ritma igranja utakmica svaka tri dana mislim da nisu ni potrebne jače pripreme. Bilo je važnije odmoriti se kroz stanku pa se kroz jedan jači trening vratiti u ritam. Dignut ćemo se u formi kroz ove pripremne utakmice, a na kraju je najvažnije da ostanemo zdravi – kaže Kulenović, koji je važna figura u svakom sustavu kojeg je Rožman isprobavao tijekom priprema u Umagu.




– Imamo raznovrsnost, možemo se snaći u bilo kojoj formaciji, igrati 3-5-2, 3-4-3 ili 4-2-3-1 i što god trener odabere na nama je da se što brže prilagodimo. U prvom tjednu smo više radili na izgradnji igre i fazi obrane, a manje na završnici, sada smo se okrenuli završnici kako bismo se što bolje snalazili u situacijama koje ćemo imati.


Riječanima će dobra realizacija trebati od prvog proljetnog kola koje ih vodi na gostovanje kod Dinama.


– Bit će to vatreno krštenje ove, 2021. godine. Ići ćemo u Maksimir u dobrom ritmu, pokazali smo puno najesen, pogotovo nakon posljednje reprezentativne stanke, kada smo poraženi samo od Napolija, a igrali smo i protiv Real Sociedada, AZ Alkmaara, Dinama, Osijeka, Hajduka…


Gostovanje kod Dinama je sigurno najteže u HNL-u, znamo kakve igrače imaju i kojom širinom kadra raspolažu, ali siguran sam da će tu biti prilika za nas. Pred nama je maraton od najmanje 27 utakmica, preostale dane u Umagu moramo iskoristiti što bolje s mišlju da se ne pripremamo samo za tu jednu utakmicu.


Idealna sredina


Kulenović je već igrao protiv Dinama na Rujevici, sada će i u Maksimiru.


– Odrastao sam u Zagrebu, meni je kao zagrebačkom djetetu bio san istrčati na Maksimiru. Bit će mi sigurno čudno sad to učiniti u drugom dresu, neke emocije prema Dinamu će uvijek postojati jer su mi puno dali u životu, ali Rijeka me digla iz mrtvih, dala mi priliku kada sam je najviše trebao i u utorak ću dati sve za dres koji nosim. Igrači Dinama su mi i danas prijatelji, ali na terenu se te stvari zaboravljaju. Naravno, s moje strane neće biti nesportskih poteza, ali na travnjaku se to poštovanje gubi jer dajem najbolje za klub u kojem sam sada i dok god budem igrao za Rijeku, napravit ću sve da ih pobijedim.


U svjetlu priče da bi Nevistić i Štefulj trebali preseliti u redove Dinama, a da su Karačić i Đurasek odbili Rijeku, zanimljiv je i Kulenovićev primjer koji nije dvojio treba li doći u Rijeku, pa makar to značilo da će morati podnijeti žrtvu s financijskog aspekta.


– Svaki igrač ima svoju glavu. Tada sam bio u Dinamu, znao sam da moram ići negdje igrati, bilo je i nekih ponuda iz Engleske, ali nisam želio žuriti s odlukom jer nisam osjećao da je to to. Kada me Ivan Mance prvi put nazvao, odmah sam znao da je to prava stvar za mene. Rijeka je idealna sredina, uvjeti za rad su odlični, momčad je mlada, trener se voli posvetiti igračima i mislim da imamo puno potencijala.


Za mene je ovo pun pogodak, poklopilo mi se da je na početku sve išlo dobro, dizao sam se iz utakmice u utakmicu i mislim da sam dobro igrao. Žao mi je što, iako sam prebolio koronavirus, nisam mogao nastupiti u San Sebastianu i u Napulju jer su to utakmice za koje netko živi. No, samo ako nastavim raditi kao do sada, imat ću opet priliku igrati takve utakmice.


Napadač »bijelih« je itekako svjestan da se od njega očekuju golovi, najesen je postigao tri pogotka i dodao tri asistencije.


Nikolić i Petković


– Znam da se napadača gleda kroz golove, imao sam i s trenerima individualne sastanke jer mi žele kroz videoanalize i primjere s travnjaka pomoći da unaprijedim igru. Najviše moram raditi na mirnoći u završnici, na realizaciji, jer se nalazim u prilikama, mislim da imam i dobre kretnje. Važno mi je što je trener rekao da je zadovoljan koliko dajem momčadi, kako radim kretnje u fazi obrane i napada, a da ove lošije stvari svaki dan pokušam unaprijediti.


Ipak, o konkretnim brojkama koje bi ga zadovoljile nije želio govoriti.


– Prije sam si postavljao brojke pa bi mi to stvaralo pritisak. Na meni je da što bolje treniram i igram, da u svakom trenutku dam sve od sebe, da grizem travu… Moj je najjači adut da se nikada ne predajem, znam da će sve doći na svoje ako pošteno radim i vjerujem u to što radim. Individualna statistika mora biti iza momčadske. Za napadača je najljepše kada zabije gol, ali momčad je na prvom mjestu i kod mene se to neće nikada promijeniti. Kod mene se neće dogoditi da gledam kako ću biti sebičan da bih zabio pogodak i popravio svoju statistiku, a da je Rijeka šesta na ljestvici.


Posebna ljubav prema košarci

Osim nogometa, Kulenović itekako voli i košarku, prati NBA ligu.
– Košarku općenito volim, prije treninga nekada znamo igrati »amerikanca«, Lončar i ja protiv Franka i Menala. Pratim i volim košarku, vikendom volim pogledati NBA utakmice koje se igraju u neko normalno vrijeme. Zanimaju me i drugi sportovi i drugi sportaši koji me mogu nadahnuti, svi prolaze kroz uspjehe i neuspjehe od kojih možeš naučiti – kaže Kulenović.

Upravo zbog takvog pristupa Kulenovića mnogi uspoređuju s Brunom Petkovićem.


– U seniorski sam nogomet ušao sa 16 godina kada sam otišao u Legiju iz Varšave i otad sam trenirao s napadačima s kakvima nisam mogao ni zamisliti. Od Nemanje Nikolića, koji mi je otvorio oči po pitanju kretnji zahvaljujući kojima se nazabijao golova, do Mandžukića i Higuaina, kojih sam se nagledao u Juventusu, pa Eduarda u Legiji, onda i Petkovića u Dinamu koji je, uz Kramarića, najbolji hrvatski napadač.


Možda nije igrač od 15 do 20 golova po sezoni, ali mislim da sam trenirajući s njim strahovito napredovao. Puno puta mi je pomogao i kada sam bio u lošem mentalnom stanju, opterećen što ne zabijam golove. Što bi uzeo od njih? Završnicu od Nikolića, njegove kretnje i realizacija su vrhunski, a tehniku, kreaciju i osjećaj za loptu definitivno od Petkovića.


Zaključio je Kulenović i s klupskim ciljevima za proljeće.


– Nikada ne radim dugotrajne planove jer nikada ne znaš što se može dogoditi već na idućem treningu. Ali pokazali smo puno u prvoj polusezoni i ne mislimo stati. Korak po korak osvajati što više bodova, to je naš moto. Imamo puno gostovanja na kojima ne smijemo kiksati, ako zaostale utakmice odradimo dobro, bit ćemo u samom vrhu, a onda ćemo moći napasti i Osijek i Dinamo – zaključio je Sandro Kulenović.


Miletić stručni stožer navukao na tenis

Vjeko Miletić, pomoćni trener u Rožmanovu stožeru, »krivac« je što se stručni stožer »navukao« na tenis. Iza hotela su im domaćini otvorili balon, Miletić je iz Rijeke donio šest teniskih reketa i igre su mogle početi. Uz Miletića, kažu da su najbolji Mrčela i Kačičnik, a da se ostali trude…
To je samo jedna od aktivnosti stručnog stožera u slobodnim trenucima, a u prvom tjednu priprema upriličena je i malonogometna utakmica kao prilika za razbijanje monotonije treninga.