Pobjedom protiv Lokomotive Simon Rožman ušao je u odabrano društvo trofejnih trenera Rijeke u kojem se još nalaze Dragutin Spasojević, Marijan Brnčić, Elvis Scoria, Dragan Skočić, Matjaž Kek i Igor Bišćan, te zauvijek kupio mjesto u klupskim knjigama.

U najvećoj mjeri zbog načina na koji su bijeli još jednu sezonu začinili trofejem. Rijeka nije igrala ni najbolji ni najljepši nogomet u eri Mišković, ali Rožman je u desetak mjeseci svog stolovanja na Rujevici uspio pokazati da je pravi trener za smjer kojim je Rijeka odlučila krenuti. A on se očituje kroz afirmaciju mladih igrača i borbu za trofeje koja je, zbog svih uspjeha ostvarenih posljednjih godina, na neki način postala imperativ.

– Utakmica nije bila idealna, ovaj tjedan je bio jako emotivan za mene, držao sam puno stvari u sebi, ali na kraju trofej je naš. To je bila želja, da s ovom mladom momčadi začinimo sezonu. Šok je bio i Frankov izlazak, išli smo iz hendikepa u hendikep, ali ostvarili smo ono po što smo došli – govorio je Rožman.

Rijeka nije odigrala najbolju utakmicu sezone, ali na kraju će se pamtiti trofej.

– Bili smo jaki, iskoristili svoje prilike. Lokomotiva je možda bila čak i bolja, ali finale se igra za trofej a njega smo još jednom uspjeli donijeti u Rijeku.

Ulogu u riječkom trijumfu nedvojbeno je odigrala i činjenica da su »bijeli« naučeni igrati utakmice s ovakvim ulogom.

– Rijeka je izgradila mentalitet pobjednika. Ako usmjeriš svu energiju na to, a mi smo mjesec dana pazili na svaki detalj vezan uz momčad kako bi bila što spremnija, onda se možeš nadati dobrom rezultatu.

Osvajanjem Kupa Rožman je uspio i spojiti sva tri klupska cilja budući da je već ranije osiguran plasmanu u Europu kroz treće mjesto u HNL-u, odnosno da su neki dojučerašnji juniori već dobili postali standardni prvotimci.

– Možda je bilo nekih kritika za treće mjesto, ali imamo mladu momčad koja je još u izgradnji, puno je još nekih stvari koje su u drugom planu. Pa i ova situacija s koronavirusom je puno toga poremetila, financijska situacija je kakva je, igra se bez navijača… Trebalo se prilagoditi na sve te nove okolnosti, ali radili smo pošteno i na kraju se isplatilo.

S pripremama za početak novog prvenstva na Rujevici će se intenzivirati i prijelazni rok koji u riječkom prvoligašu, u pravilu, najviše stresa generira kod trenera.

– Svaki bi trener želio svježine i širine u rosteru, ali imamo dobar spoj iskustva i mladosti. Taj spoj je dobar, ali pokušat ćemo naći nova rješenja jer možemo preživjeti samo s odlascima najboljih igrača.

Gorgonu će klub, po svemu sudeći, izaći ususret i omogućiti odlazak u Poljsku, s Andrijaševićem je priča upitna budući da Gentu nije prioritet ostaviti ga u Rijeci. Ponuda će biti sigurno i za Čolaka, Halilovića…

– Gorgon je na odlasku, vidjet ćemo što će biti s Frankom jer zbog svega što radi za klub i momčadi želimo da ostane. Nadam se da postoji mogućnost da se dogovorimo jer mislim da je jako važan za momčad, ali želimo dovesti i malo svježe krvi da dopunimo momčad, odnosno da budemo spremni reagirati ako se dogodi neki odlazak – kaže Rožman koji za razliku od svojih prethodnika, zbog trenutne situacije, nije imao privilegiju doživjeti doček na Korzu.

– Ciljevi za iduću sezonu se neće promijeniti. Konkurencija je sve jača i jača, ali mi ćemo ponovo dati sve od sebe da ih opet ostvarimo – rekao je Rožman.

Čolaka volim kao sina

Rožman je kroz tjedan proživljavao pravu malu dramu zbog svega što je potresalo riječku svlačionicu, posebno u slučaju Antonija Mirka Čolaka kojem je preminula majka. Ipak, Čolak je bio uz momčad i kao kapetan podignuo Rabuzinovo sunce što puno govori i o njegovom karakteru.

– Volim ga k’o sina. Nevjerojatno je kolika je energija u njemu, koliko se zalaže i kakvu emociju ima. Ovaj tjedan za njega nije bio normalan, ali dobio je podršku od svih nas, brinuli smo jedan o drugome i skidam mu kapu što je u ovom emocionalnom stanju išao s momčadi i napravio fantastičan posao – kaže Rožman.