Nino Galović

Lider riječke obrane upozorava na veliko pojačanje Hajduka: “Nadam se da Livaju neće krenuti protiv nas…”

Denis Frančišković

Nino Galović tijekom susreta u Osijeku/Foto PIXSELL

Nino Galović tijekom susreta u Osijeku/Foto PIXSELL

Livaju znam od ranije, zajedno smo nastupali u najmlađim vrstama Hajduka, a znam ga i iz mlade reprezentacije. Mislim da je Livaja vrhunsko pojačanje za Hajduk - kaže Galović



RIJEKA Temperaturni početak proljeća i mir Rovinja, ono je što je dočekalo nogometaše Rijeke na početku trodnevnih minipriprema na zapadu Istre. Simon Rožman odlučio se za prokušanu varijantu, u tjednu kad je momčad napokon dočekala spojiti nekoliko treninga, a nakon što je uzdrmana serijom loših rezultata, odlučio je inspiraciju i poglavito energiju za nove utakmice pronaći izvan Rujevice.


Sve za »bijele« dolazi u prilično delikatnom i zahtjevnom trenutku, kad ih u novoj rundi utakmica čeka domaći sudar s Hajdukom i dva gostujuća, s Osijekom i Dinamom. Sve u razmaku od devet dana…


– Dva dana odmora proveo sam u Rijeci, cura mi je tu, nema smisla na dan i pol ići prema Dalmaciji. Sada ćemo napokon imati više vremena za normalan trening, da nije samo po onoj oporavak-utakmica – kaže Nino Galović, branič »bijelih«. – Ovako to nekako ide. Kad su utakmice svakih sedam dana, jedva ih čekamo, poželiš igrati svaka tri dana… Sada kad smo ovo iskusili tijekom mjesec dana, mogu reći da je bilo dobro, ali ipak malo previše. Nije tu samo do fizičkog umora, nego i do psihičkog. Imaš minikarantenu doma, pa sve na relaciji klub – kuća, isti ljudi, ista hrana… Čovjeka stigne u ovoj situaciji i neki psihički umor. I noge ne slušaju? Pa, naravno, sve ide iz glave, zamor je zamor.




Kako Galović gleda na sve što je snašlo njegovu momčad posljednjih mjesec dana?


– Nema tu puno velikog mudrovanja. Sami smo sebe doveli u ovu situaciju, sami ćemo se i izvući. Serija je loša, ali događa se u svim klubovima tijekom sezone barem jednom ili dvaput. Nema druge, glava u pod i samo rad. Svi skupa moramo naći rješenje. Čak smo prijašnje utakmice, do Istre i Osijeka, igrali dobro, ali jednostavno nas nije htio rezultat. Bili smo čak malo i promijenili »ploču«, opalili neku pilu naopako pa smo pokušali iznenaditi iz nekog podređenijeg položaja, polukontre i tranzicije. No, niti to nije ispalo onako kako smo htjeli. Ponavljam, te crne serije se događaju, ali uvijek je loše kad smo sami njihovi sudionici.


Rijekin iskusni stoper smatra da u novonastaloj situaciji nema puno filozofije. Momčad je ta koja mora klub izvući iz »gliba«…


– Sve su to teške i zahtjevne utakmice, sve neki mini derbiji. Bit će se sigurno nekako još lakše motivirati, iako nam ne bi trebala motivacija u ovoj situaciji. Moramo iz sebe izvući maksimum. Vjerujem da ćemo se lakše trgnuti jer nas čeka zanimljiv period i ja se nadam najboljem.


Bez filozofije


Prva od tri postaje je Rujevica. I koronom »izranjavani« Hajduk kojemu je ovo jedna od važnih utakmica za uključivanje u borbu za četvrto mjesto.


– Neću puno komentirati ili filozofirati o tome što treba protivniku. U ovome trenutku gledamo isključivo sebe, pobjeći Hajduku i približiti se Gorici. Sam derbi uvijek nosi neki posebniji naboj, nešto je drugačije u zraku, pogotovo kad igramo protiv Hajduka. Moramo pronaći rješenje za nas, a za druge…


Posljednja tri Jadranska derbija odlučivala su se u samoj završnici. Jednog je na Poljudu (2:3) riješio i sam Galović udarcem glavom nakon kornera.


– Slažem se da nismo zaslužili izgubiti u nadoknadi, ali isto tako moramo biti objektivni da u posljednja dva derbija na Poljudu, koja smo riješili u svoju korist, nismo nešto posebno dominirali. Bile su to izjednačene utakmice, a mi smo pobijedili. Jednostavno, to su takve utakmice. Na sličan je način i Hajduk sad nas dobio. Zaslužili smo više, ali događaju se i takvi susreti. Što drugo reći? Moramo biti fokusiraniji u tim posljednjim minutama, posebno kod prekida. Moramo biti pametniji u ovom derbiju nego prijašnjem. Vidjeli smo da se u tim posljednjim minutama i sekundama može puno dobiti, ali i izgubiti.


U »plavo-crvenom« dresu Splićana mogao bi zaigrati i Marko Livaja, mnogi će reći »napast« za protivničke obrane.


– Livaju znam od ranije, zajedno smo nastupali u najmlađim vrstama Hajduka, a znam ga i iz mlade reprezentacije. Mislim da je Livaja vrhunsko pojačanje za Hajduk, igrao je u milanskom Interu, promijenio tri, četiri kluba, bio u AEK-u, koji je isto odličan klub. Nije baš tipičan golgeter, a u svakom je klubu zabijao. Nadam se samo da ga neće odmah krenuti protiv nas. Imamo i mi našu kvalitetu.


Livaja i Mierez


A već četiri dana kasnije trebat će neutralizirati opasnog Miereza u Gradskom vrtu.


– A da, bit će to borba, kao i sa svakim protivnikom. Gotovo svaka momčad ima nekog »zeznutog« igrača. Livaja je izrazito kvalitetan i jako neugodan. A potom treba čuvati Miereza u Gradskom vrtu? Istina, namučio nas je… U svakom slučaju, razmišljamo da bi nam pobjeda u Jadranskom derbiju bila vjetar u leđa. Tomu se svi nadamo. HNL je postao jako dobra liga, svaka momčad sad ima barem jednog ili dva ubojita igrača, tako da je potrebna maksimalna priprema i ozbiljnost.


Rijeka lovi Europu na dva kolosijeka. Uspjesi protiv Hajduka i Osijeka bili bi velik poticaj, porazi bi bitno udaljili Rožmanovu momčad od euroscene.


– U principu, Kup je uvijek kraća ruta ili varijanta, imaš praktički pet utakmica za podignuti trofej i ući u Europu. No s druge strane, to je gotovo uvijek samo jedna utakmica i kad se igra u gostima i protiv kvalitetne momčadi nije to lako ostvariti. Teško mi je reći što će za nas biti lakše ili teže, u ligi je ipak 36 kola, sa svakim se igra četiri puta i nikomu nije lako. I sad je puno do kraja, dug je to put.


Osijek i Gorica dva su kluba ispred Rijeke, tamo gdje su »bijeli« obično ostavljali konkurenciju posljednjih godina. No to su zasad i dvije pohvalne priče hrvatskog nogometa.


– U interesu hrvatskog nogometa je da imamo što bolju infrastrukturu i što konkurentnije klubove. To može biti samo plus. Osijek dobiva novi stadion, grad je koji voli nogomet i nema se tu što posebno reći. Gorica? Gorica već postaje dobra konstanta, »niti smrdi niti miriše«, ne može se reći da će napasti vrh, ali mnogima često pomrsi račune. Nikomu nije lako igrati s njom. Ne igraju nešto prebajkovito, ali imaju rezultat i svaka im čast na tome. Dobro je došao još jedan takav klub u hrvatskom nogometu.


Galović se na Kvarneru skrasio u siječnju prošle godine. Dosadašnje impresije?


– Dok sam u Rijeci, osvojili smo trofej i igrali Europu. To je pozitivno, ali bio bih još zadovoljniji kada bismo ovu sezonu završili na pravi način. Sebe neću spominjati jer gledam isključivo momčad, a na kraju ćemo podvući crtu i vidjeti što smo napravili – zaključuje Nino Galović.