RIJEKA  Bijeli s Rujevice vraćaju se na Šubićevac. Onaj isti gdje su sredinom srpnja optimistično krenuli u novu sezonu pobjedničkim golom Obregona (1:0), a onda kako su kola odmicala, doživjeli nikad viđeno prizemljenje u HNL-u. Momčad je tada »papirnato« vodio Fausto Budicin, a Dragan Tadić bio je stvarni šef struke. U prvom sastavu od tada do danas ostali su jedno Labrović, Ampem i Selahi te Vukčević, koji danas nema pravo nastupa zbog tri žuta kartona.

Puno toga se od tada do siječnja promijenilo u struci i rosteru Bijelih. Bilo je itekako turbulentno i na travnjaku i na tribinama i u klupskim prostorijama. No, na Rujevici ne žele previše gledati u retrovizor, obećavajuća osječka predstava nudi dodatni optimizam. Tradicija je na strani Riječana, pogotovo u Krešimirovom gradu, no Bijeli sve teže izlaze na kraj s Narančastima na svom terenu. Rijeka je posljednji put u Šibeniku izgubila 1. studenoga 2020. godine, a nakon toga četiri puta pobjeđivala, posebno impresivno u vatrometu golova (5:3) u travnju prošle godine, kada je Drmić zabio tri gola, a momčadi su vodili stari znanci Goran Tomić i Dean Računica. U isto vrijeme, Šibenčani su izvukli dva remija na Kvarneru.

– Možemo biti zadovoljni bodom iz Osijeka, ali nisam zadovoljan s prvih 25 minuta, mislio sam da to neće izaći na dobro. No, digli smo se i nadamo se da će sve biti sve bolje i bolje – kaže Niko Galešić, mladi stoper Bijelih. – Osječani su u samome vrhu, a mi smo pokazali da može s njima.

Obrana je kod gola malo »zaspala«, ali kasnije nije dozvolila Osječanima ništa do 88. minute i šanse Lovrića, a potom i poništenoga gola Živkovića iz zaleđa.

– Gol je pao iz prekida, obrana s Dileverom je čvrsta, nismo dosad primili niti jedan gol iz igre niti u pripremama. Probat ćemo to zadržati u kontinuitetu. A prema naprijed ćemo sigurno stvoriti dvije, tri šanse po utakmici. Sazrijevanje uz Dilavera? Moram reći da mi je Dilaver jako puno pomogao kroz cijele ove pripreme. Dosta sam od njega naučio posljednjih tjedana, a vjerujem i da ću još više kroz ova tri, četiri mjeseca do kraja prvenstva. Podigne li koji put glas? Pa kad treba. Pomaže nam svima, ne samo mladima. To se osjeti na treninzima, ali i na utakmici.

Odluka u sekundi

Šibenski napadački potencijal svodi se na krila Čopa i Araija, središnjeg napadača Delića i onog povučenog u ulozi Krole.

– Naravno, čeka nas teška i zahtjevna utakmica. Mislim da je sve na nama ako ponovimo izdanja kao protiv Osijeka i Honveda. Delić je čvrst i jak, prvi napadač, Arai i Čop uvijek znaju nešto kreirati. Ali uvijek najviše ovisi o nama samima. Čop je puno toga pokazao, o njegovim kvalitetama se manje-više sve zna, a Delić je mlad i za njega će se još čuti. Naravno, želimo ih limitirati.

Galešić je ostao upamćen po jako teškom i pogibeljnom startu nad Jurčevićem u Gradskom vrtu. Srećom po njega i Bijele, sve je prošlo samo sa žutim kartonom u 61. minuti.

– Trener mi je rekao da je zatvorio oči kada sam uklizao u punom sprintu. To je bila odluka u sekundi, ali samo da spriječim taj napad, ne da ozlijedim igrača.

Rijeka ima iskusnijih stopera u Krešiću i Smolčiću, ali Galešić je dobio primat. Nagrada je to za uloženo kroz treninge, a i Jakirović mu vjeruje. Zasad dobar miks mladosti i iskustva u tandemu s Dilaverom.

– Već sam tri i pol godine u Rijeci, ali i dosta drugih mladih dobiva šansu, primjerice, Frigan i Hodža. Na okupu prve momčadi je više od desetak igrača iz škole nogometa, gotovo pola rostera nam je od 2000. do 2004. godišta. Tu se vidi dobar rad kluba i pojedinaca, nadam se da će se taj trend i nastaviti. Konkurencija zadnje linije? Uvijek je dobrodošla, svi idu sto posto. I to u svim linijama.

Posjed i tranzicija

Nakon strmoglavog jesenskog pada svi od Rijeke očekuju uzlaznu proljetnu putanju. Govori se i o četvrtom mjestu i napadu na Europu.

– Ja ne bih ništa obećavao. Idemo skromno, polako, utakmicu po utakmicu. Znači, sada razmišljamo samo o Šibeniku. O četvrtom mjestu nisam ništa čuo, ha, ha… Kako bih volio da igramo? Pa svi vole posjed i kreiranje što više šansi. I što ranije voditi 3:0, ha, ha… Volio bih isto to, da imamo posjed, brzu tranziciju i da mi u obrani imamo što manje problema. Po onoj, obrana počinje od napadača. Suradnja sa zadnjim veznima? Još od priprema je jako dobra. Protiv Osijeka smo znali da domaćini imaju dva dobra napadača, Miereza i Špoljarića. Uvijek smo imali neko rješenje oko zatvaranja, što smo dogovorili prije utakmice.

Stoperi su uvijek posebno izloženi opasnosti u visinskim duelima. Niko je lani zadobio i teži potres mozga na pripremama u Sloveniji. S druge strane, treba se odhrvati trikovima napadača. Kojeg igrača mu je dosad bilo najteže čuvati?

– U skoku je najteže bilo s Kulenovićem, Topčagićem i Mierezom. Na tlu je teško čuvati Livaju, Drmića i Petkovića. Oni uvijek imaju neki način da te prevare i izbace iz igre. Vrhunski su to igrači, neki od njih su i reprezentativci. Na treningu? Obregon je jak, Frigan je brz, uvijek ima neki poseban potez. Tu je i Jurić, koji ima veliku kvalitetu.

Niko je rođen u Berlinu, omladinske dane proveo je u Herthi. Klubu kojem baš i ne ide u Bundesligi, prva momčad je trenutno pretposljednja ispred potonulog Schalkea.

– Sad je ostao tamo samo jedan igrač s kojim sam igrao u juniorima i u drugoj momčadi. Sada sam više fokusiran na HNL, ali popratim ih. Vidio sam da su od Kovačevog Wolfsburga izgubili doma 0:5. Za prvu momčad nisam igrao i ne znam što se tamo točno događa – zaključio je Galešić.