ZAGREB Lokomotiva je na svom terenu svladala neprepoznatljivu Rijeku, a tribine stadiona u Kranjčevićevoj skandirale su Dinamu. Bila je to tanko izdanje momčadi Željka Sopića, na tragu one katastrofalne izvedbe protiv Slaven Belupa na Rujevici u prvom dijelu sezone. Naravno, jasno je da nakon ovoga derbi s Dinamom u idućem kolu nosi ogroman imperativ za Rijeku.

Na semaforu je curila tek 3. minuta kada je Franjo Ivanović primio loptu na desnoj strani, poveo je paralelno prema sredini, uletio u kazneni prostor i prizemno opalio po golu. Doduše, nedostajalo mu je preciznosti, ali taj pokušaj se u tom trenutku definitivno mogao kao dobar znak za goste. Minutu kasnije taj dojam je podebljao previsoki udarac Tonija Fruka s vrha šesnaesterca.

Zapravo, Rijeka je od početka pokazala da u Kranjčevićevoj ne namjerava kalkulirati i čekati nekakvu grešku suparnika. Napadi gostiju nizali su se od početka te se tako u 6. minuti otvorila prilika za Pašalića nakon prizemnog ubacivanja s lijevog krila. No, napadač Rijeke se okliznuo i izgubio na vremenu, što je obrani Lokomotive bilo dovoljno da se postavi i blokira njegov udarac.

Tu negdje je i Lokomotiva pokazala zube, izborivši dva uzastopna kornera bez konkretnog učinka. U 15. minuti Rijeka je imala aut na desnoj strani nakon kojeg je sijevnula domaća kontra. Taj napad se zakomplicirao, ali na kraju je lopta doletjela u kazneni prostor gdje se najbolje snašao Robert Mudražija čiji je udarac završio u mreži iza leđa Nediljka Labrovića. Gledatelji na zapadanoj tribini počeli su skandirati Dinamu, a VAR provjera je pokazala da je u toj akciji postojalo zaleđe, zbog čega je gol poništen.

Upozorenje

Bio je to hladan tuš za sve “neutralne” promatrače i veliko, ali bezbolno upozorenje za Rijeku koja je opet preuzela inicijativu. Raspored snaga podsjećao na gostovanje Dinama u Kranjčevićevoj u prošlom kolu jer Lokomotiva se uglavnom branila, čekajući priliku za brzo otvaranje i tranziciju na hitrim nogama Silvija Goričana, Marina Šotičeka i Lirima Kastratija.

Jednu takvu situaciju domaća momčad je dočekala u 37. minuti. Doduše, taj napad je prekršajem za žuti karton zaustavio Stjepan Radeljić, ali iz tog slobodnog udarca izrodila se nova gužva u šesnaestercu. I ovoga puta Mudražija se najbolje snašao i ugurao je loptu u mrežu, s time da VAR provjera nije spasila Rijeku – 1:0.

Samo šest minuta kasnije Lokomotiva je izborila korner iz napada u kojem je jedno okomito dodavanje na lijevo krilo djelovalo kao zaleđe. Budući da se radilo o udarcu iz kuta, VAR protokol nije dozvoljavao provjeru, a nova loša reakcije riječke obrane u prekidu igre iznjedrila je novi gol u mreži. Ovoga puta strijelac je bio Šotiček – 2:0.

Odlazak na petnaestominutni odmor u svlačionicama pretvorio se u kraj nastupa za Radeljića, Lindona Selahija i Mirka Marića čija mjesta su zauzeli Matej Mitrović, Marco Pašalić i Jorge Obregon. Postava Rijeke na terenu pokazala je da Željko Sopić namjerava tražiti preokret kroz igru s dvije špice i četvoricom igrača složenih u romb na sredini terena. Zapravo, kada se u obzir uzmu sklonosti Pašalića i Marka Pjace, bila je to postava s četvoricom napadača.

Nanjušili krv

Lokosi su, pak, nanjušili krv i postavili se vrlo agresivno. Tako je, na primjer, Kastrati jurio poput osice na igrača s loptom u nogama svaki put kada bi Rijeka išla graditi napad iz zadnje linije. U 56. minuti Sopić je iz igre izvukao Ivanovića, poslavši na teren Niku Jankovića, a ubrzo se otvorila velika prilika za Pjacu koji je s petnaest metara poslao loptu pokraj gola.

Rijeka je stvarala pritisak i držala inicijativu, ali sve to je izgledalo dosta bezopasno do 67. minute, kada je Obregon po tko zna koji put uovoj sezoni pokazao da je kralj građenja pred golom. Naime, Rijeka je imala aut s desne strane, koji je izveden prema kaznenom prostoru. Tamo je, pak, Obregon leđima postavio Kineski zid između svog čuvara i lopte, a zatim je pucao iz okreta – 2:1.

Po logici stvari, taj gol je trebao donijeti dodatni impuls za Rijeku. No gosti su i dalje djelovali nekako smušeno, kao da ni sami nisu potpuno uvjereni da se mogu vratiti i okrenuti utakmicu. Istina, napadali su, ali nikako nisu uspijevali složiti akciju koja bi im donijela barem priliku za čisti udarac po golu. A minute su neumoljivo curile…

Ulazak u završnicu donio je preuzimanje nešto većeg rizika, no činilo se da Sopićevoj momčadi nedostaje energije za stvaranje završnog pritiska na suparnika koji je u fazi obrane djelovao vrlo čvrsto i kompaktno. Zapravo, u završnim minutama se činilo da Rijeka može stići do gola samo ako Lokomotiva napravi neku kardinalnu grešku u svom kaznenom prostoru. A to se nije dogodilo.

Najbolju priliku za goste donio je slobodan udarac s trideset metara na početku sudačke nadoknade, no Niko Galešić je opalio ravno u Nikolu Čavlinu. Na suprotnoj strani Lokomotiva je imala tri brze kontre koje su joj mogle donijeti potvrdu pobjede. Štoviše, Feta Fetai je iz jedne postigao gol koji je poništen zbog zaleđa. No, ubrzo je sijevnula nova kontra koju je Šotiček pretvorio u gol – 3:1.