RIJEKA Nakon duge 23 godine, u kojima je igrao u klubovima od Hrvatske, Slovenije, BiH pa sve do Grčke, Njemačke, Italije, Kuvajta, Austrije, Slovačke i Islanda, riječki je košarkaš odlučio kako je – dosta.

Jasmin Perković, 41-godišnji krilni centar, svoju je bogatu igračku karijeru završio ondje gdje je sve i počelo. U svom Kvarneru i u Dvorani mladosti. U sedmoj minuti utakmice protiv Amfore, Perković je pljeskom prisutnih ispraćen s parketa posljednji put, barem kao igrač.

– Napokon je čista glava, ha, ha. Prezadovoljan sam i zahvaljujem ovim putem Draženu Padovanu na organizaciji mog oproštaja, potrudio se zbilja i stvarno me iznenadio – govori Jasmin Perković, koji je i prije dvije godine, nakon sezone na Islandu, govorio o prekidu karijere. Ipak, pozivom čelnika Kvarnera 2010 Dražena Padovana, odlučio je pomoći svom matičnom klubu.

– To su već godine i treba trčati s dečkima od 20 godina. U kojoj su oni brzini, a u kojoj ja… Srećom, nisam imao nekih ozljeda kroz karijeru i uz taj rad i ulaganje u sebe mogu reći da sam izdržao 23 godine profesionalno i još uvijek se dobro osjećam. Jednostavno dođe vrijeme da treba reći ne i dosta više. Došlo je do toga da glava više neće, iako tijelo još može. Ove sezone su mladi igrači dobili priliku, pokazali da mogu i na njima je sada budućnost Kvarnera 2010.

Jedan od onih koji su ga »nagovorili« na povratak u Kvarner bio je i Siniša Štemberger, s kojim je svlačionicu dijelio i 1998. godine kada su obojica odigrala svoje prve profesionalne utakmice. Kapetan Štemberger još uvijek ne odustaje, i sljedeće će sezone nositi dres Kvarnera.

– Počeli smo zajedno i eto, ja sam završio, a on se ne da, ha, ha. Ne sjećam se puno toga u toj prvoj sezoni, bila je to baš mladost, a trener nam je bio Rudolf Jugo. Sjećam se kada je Dino Rađa došao iz Panathinaikosa u Zadar, to je bilo 1999. godine, i protiv njih smo igrali u drugoj ili trećoj utakmici te sezone. Imao sam 18 godina, odmah sam bio bačen u vatru, ali meni je bila čast čuvati ga. S njime imam kontakt i dandanas.

LIJEPA I USPJEŠNA KARIJERA – Jasmin Perković/Foto S. DRECHSLER

Euroliga

Kroz bogatu karijeru teško je izdvojiti najveće uspjehe riječkog košarkaša, ali ipak se izdvaja igranje u Euroligi, najvećem košarkaškom natjecanju izvan SAD-a. Perković je kao igrač bio prvak Njemačke, BiH, Slovačke, a osvajao je i hrvatski, njemački, slovenski te Kup BiH.

– Najveći mi je uspjeh sigurno osvajanje njemačkog prvenstva i to što smo izborili Euroligu. Igrao sam i EuroCup, prošao sve kupove ajmo reći nižeg ranga, ali Euroliga je ipak Euroliga. I danas je to tako. To je neka druga dimenzija i drugi osjećaj. Sve je drugačije i neusporedivo na terenu. Igrao sam i u Grčkoj te Italiji pa sam i u prvenstvu nastupao protiv jakih ekipa poput Olympiakosa, Armani Milana, ali u tom natjecanju je ipak drugačije.

Osim klupskih uspjeha, Perković je s hrvatskom U-21 reprezentacije bio i svjetski viceprvak. Mlada ekipa Hrvatske je 2001. godine pod vodstvom izbornika Nevena Spahije u finalu poražena od SAD-a.

– Sjećam se da smo u tom finalu čak na poluvremenu i vodili, bilo je nekih desetak poena razlike. Isto tada nitko nije računao na nas, velik je to uspjeh bio za reprezentaciju. Bilo je i igrača koji su bili ozlijeđeni, ali je na kraju ostalo u najljepšem mogućem sjećanju. Seniorska reprezentacija? Nisam nikada dobio priliku, ali ne žalim za time.

U tom trenutku je bilo stvarno kvalitetnih igrača, starijih i iskusnijih od mene na poziciji centra, poput Nikše Prkačina. Stvarno je teško bilo ući i izboriti se među najboljih 12. Ali ne žalim. Imao sam lijepu i uspješnu karijeru, bilo je i nekih ružnih trenutaka, ali na kraju se samo lijepe uspomene vraćaju.

U svojoj posljednjoj sezoni nije se s Kvarnerom uspio vratiti u elitni rang, riječka košarka još uvijek stagnira, a problemi su već dobro znani…

Kvarner 2010

– Naravno da Kvarner vidim ponovo u najvišem rangu. U Županiji i zapravo cijeloj zapadnoj regiji nemamo niti jedan klub u Premijer ligi, osim Škrljeva. Ali Kvarner je ipak Kvarner i uz trud i prije svega ulaganje, može se ići stepenicu više. Bez financijskih ulaganja, posebice u kvalitetne trenere, teško da se može nešto promijeniti u sezonu ili dvije. Igrača ima i treba s njima raditi i razvijati ih, usmjeriti da budu kvalitetni.

Ne smijemo dopustiti da mladim igračima Kvarner bude prolazna stanica prema Zadru ili Zagrebu. Najveći problem? Svi znamo da od Grada Rijeke dobivamo mala sredstva, ne samo mi u košarci, nego općenito sportski klubovi. U Hrvatskoj bi se trebalo više ulagati u razvoj djece u sportu, od rekvizita do pomoćnih sadržaja, a onda naravno i ulaganje u trenere. Slovenija je primjer države koja godinama unazad košarkaški nije bila na glasu kao velika, a sada je korak ili dva ispred nas u igračkom smislu. Ali sve te države ispred nas ulažu u sport i djecu te se godinu po godinu dižu, dok mi sve više tonemo.

Budućnost Jasmina Perkovića još uvijek je na košarkaškim parketima. Proteklih nekoliko mjeseci je kroz jutarnje individualne treninge radio s mladim snagama Kvarnera.

– Imao sam ugodan rad s dečkima i bilo mi je zadovoljstvo kada bih vidio na utakmici da su te treninge i savjete i iskoristili. Ali to nije ciklus od nekoliko mjeseci, nego od nekoliko godina. Dečki bi već trebali krenuti ozbiljnije raditi s 14 godina pa kada navrše 18 da budu nositelji momčadi, da imaju tu kvalitetu. Moji planovi? Nismo još u klubu ništa razgovarali, ali svakako imam trenerskih ambicija. Igrački dio sam završio, ali ostajem u košarci. Bilo bi suludo da tolike godine iskustva, u kojima sam promijenio dosta kvalitetnih trenera, ne iskoristim – zaključuje Jasmin Perković.

Jasmin sa suprugom Kristi i kćeri Fridom/Foto S. DRECHSLER