RIJEKA Na posljednjem su velikom natjecanju hrvatske košarkašice sudjelovale 2015. godine, tadašnje Europsko prvenstvo završile su među dvanaest najboljih. Nakon toga dolazi do pada, zaredali su se neuspjesi u kvalifikacijama, a na klupu reprezentacije u travnju 2019. vraća se Stipe Bralić. Novi izbornik na prvo okupljanje pozvao je i nove igračice, među ostalima i Kraljevičanku Andrijanu Cvitković te Riječanku Miu Mašić, kojima je to bio prvi poziv za seniorsku selekciju.

Godinu i pol dana kasnije hrvatske su reprezentativke na korak do plasmana na Europsko prvenstvo, što će se na ljeto 2021. godine održati u Španjolskoj i Francuskoj. Nakon triju pobjeda u kvalifikacijama, upisale su prvi poraz protiv Latvije (69:83), ali još uvijek drže prvo mjesto svoje skupine.

– Znale smo da će Latvijke biti spremne za borbu svih 40 minuta jer im je ovo bila posljednja prilika za mogući odlazak na Europsko prvenstvo. Ipak, jedno je znati da nas čeka borba, a drugo je krenuti. Nismo najbolje krenule u utakmicu ekipno, nismo se odmah odazvale kako treba, a malo su i suci odmogli sa svoje strane. Iako smo krenule slabije, ponosna sam kako su djevojke privele utakmicu do kraja, borile su se do posljednje minute, a ja sam, nažalost, izašla u trećoj četvrtini zbog pet osobnih pogrešaka.

Teško mi je to palo jer sam htjela pomoći što sam više mogla – govori Andrijana Cvitković o prvom porazu u kvalifikacijama, unatoč kojemu je Hrvatska »u plusu« u međusobnim ogledima s Latvijom jer su ih hrvatske reprezentativke godinu dana ranije pobijedile s 18 koševa razlike.

Ključan susret

Hrvatska u posljednja dva susreta s Latvijom i Sj. Makedonijom nije mogla računati na četiri važne igračice, zbog ozljeda i bolesti izostale su Ivana Tikvić, Iva Slonjšak, Lea Miletić te Iva Brkić, koja očekuje prinovu. Za odlazak na Europsko prvenstvo sada će biti ključan susret s Njemačkom u veljači sljedeće godine, koju su Hrvatice pobijedile u prvom susretu 93:86.

– Osjetio se i taj izostanak važnih igračica, posebice Tikvić na poziciji centra i Slošnjak koja igra beka. Ali sada moramo gledati naprijed, prema zadnjim dvjema utakmicama kvalifikacija u veljači, a posebno je tu bitan susret s Njemačkom, koja trenutačno ima jednak broj bodova kao i mi. Sigurna sam, kada budemo sve na okupu, da ćemo samopouzdanije ući u igru i završiti te kvalifikacije kako smo i započele – s dvjema pobjedama. Bit će teška borba s Njemačkom, pogledale smo njihovu posljednju utakmicu kada su pobijedile Latviju. Jako su borbene, ne nedostaje im fizičke snage, tako da neće biti lako s njima, ali niti njima s nama – kaže Mia Mašić, kojoj je, priznaje, najveća želja u karijeri odlazak na Europsko prvenstvo.

– To je trenutačno nešto što bih najviše htjela ostvariti, stvarno više od ičega… Kada staviš taj dres na sebe, preplave te emocije i osobno bih mogla reći da ponekad i »izgorim« od želje za igranjem. Emocije prevladaju što bude pozitivno, ali nekada i negativno tijekom igre. Na tome još moram osobno raditi, ali daj Bože da se plasiramo na Europsko prvenstvo te se kroz pripreme još više upoznamo i razvijemo kvalitetu naše igre. Moram priznati, i Andrijana i ja smo podosta čekale za ovaj poziv, nažalost mogla bih reći da smo bile malo i zapostavljene u prošlosti. Međutim, izbornik Bralić nam je dao priliku i mi smo je ugrabile – dodaje Mašić, dok Cvitković smatra da se hrvatska ženska košarka mora vratiti na kartu Europe.

– Prošlo je već nekoliko godina otkad je Hrvatska bila na velikom natjecanju te bi plasman sada bio stvarno velika stvar. Ponovno bismo mogle staviti hrvatsku žensku košarku na kartu Europe, ali i svijeta.

Hrvatske su reprezentativke zbog pandemije COVID-19 u posljednjem ciklusu kvalifikacija bile uskraćene za domaćinstvo, obje su se utakmice odigrale u tzv. balonu u Rigi.

Rigorozne mjere

– S Latvijom smo oba puta odigrale na njihovu terenu, zbog pandemije je Riga odabrana kao domaćin »balona«. Tjedan dana prije odlaska u Rigu smo dvaput testirane, a oba su testa morala biti negativna da bismo otišle u Latviju. Uvjeti? Ondje su mjere bile vrlo rigorozne, po dolasku u hotel smo ponovno testirane te je svaka igračica bila smještena u svoju sobu. Morale smo biti same do drugoga dana, dok negativni nalaz nije ponovno došao.

Potom smo testirane još jednom tijekom toga tjedna. Kretale smo se samo na katu koji je odvojen za našu reprezentaciju, izvan sobe smo, naravno, uvijek bile s maskom na licu. Jedina kretnja nam je zapravo i bila samo soba – restoran – autobus – dvorana. I tako tjedan dana… – govori Cvitković.

I dok su Cvitković i Mašić u reprezentaciji suigračice te privatno vrlo bliske prijateljice, u Njemačkoj su se našle na suprotnim stranama. Mašić je pred mjesec dana potpisala za Hannover, koji je u četvrtom kolu Prve njemačke lige ugostio Keltern, čija je igračica i Andrijana Cvitković. Pobjedu (77:56) su ovoga puta odnijele gošće na krilima Cvitković, koja je ubacila 19 koševa.

– S Kelternom sam u prošloj sezoni osvojila Kup, a došle smo i do play-offa, koji je otkazan zbog koronavirusa. Trenutačno nam je omjer 4-1, na vrhu smo. Imamo dosta mladih igračica te se još učimo i pokušavamo bolje upoznati. Nastojimo ostvariti jednake uspjehe kao prošle sezone, ako ne i bolje. Prošle smo sezone imale samo jedan poraz u regularnom dijelu, a sada nam je cilj opet ostvariti isto – biti prve, odigrati i osvojiti play-off, jednako kao i Kup.

Susret s Miom? Na početku se, naravno, lijepo pozdravimo, ali onda kreće ozbiljno, posao je posao. Ali nakon utakmice se šalimo uvijek oko toga je li ona meni ukrala loptu ili ja njoj zalijepila bananu, ha, ha. Uvijek sve ostane u pozitivnom tonu – kaže Cvitković, koja je tijekom igranja u talijanskom drugoligašu Umbertideu proglašena najboljim centrom lige, a prošle sezone u Prvoj njemačkoj ligi i igračicom godine.

Bez popuštanja

– Te su nagrade veliki korak za mene i velika čast te zadovoljstvo. Sve godine rada se negdje vide. Nakon Kraljevice sam igrala u Riječanki, otkud imam samo lijepe uspomene. Miu i mene su tada trenirali Igor Kukić i Tomislav Švec te sam imala priliku u mladom ozračju već igrati na seniorskoj razini, a potom je uslijedio odlazak u SAD gdje sam završila srednju školu i fakultet.

Osjeti se definitivno ta razlika između američke i europske košarke. U SAD-u se košarka bazira na fizikalijama, snazi, dok je europska, po mojem mišljenju, više »finesa« i ljepša košarka za gledati. Zato sam i sretna što sam se vratila u Europu i što ponovno igram ovdje, iako sam i na jednom i na drugom iskustvu zahvalna.

I Mašić se s najboljom prijateljicom slaže kako popuštanja kada igraju na suprotnim stranama – nema.

– Kada stanemo na teren, nema tu više »najbolje smo prijateljice, znamo se više od 15 godina«. Nema toga. Tijekom utakmice se zna dogoditi da malo »prljavije« igram na njoj, ha, ha… Bude i malo trzavica nakon utakmice jer je eto, smatram kao sestru, pa to i ne bude neki problem.

Hannover? Ugrabila sam priliku koju sam dobila, klub definitivno ima ambicije završiti među top tri, suigračice su dosta jake te mislim da ću se dobro uklopiti. Prošle je sezone Hannover završio regularni dio među najbolje četiri ekipe, a tome se nadam i ove godine. Ali to je košarka i nikad se ne zna – zaključuje Mia Mašić.